Novinari iz Tuzlanskog kantona govore o izazovima i prednostima svog rada u lokalnim medijima.

Dok je studirao žurnalitistiku, Nermin Avdičević je kao i mnogi studenti maštao da radi u nekom „svjetskom“ mediju. Šest godina nakon završetka studija, danas novinar lokalnog radija kaže kako je „rad u lokalnoj sredini možda i veći izazov nego rad u nekoj većoj kompaniji“.

U BiH postoji oko 50 televizijskih stanica, 140 radiostanica, 190 različita printanih izdanja, magazina, časopisa i dnevnih novina, osam novinskih agencija i stotine portala. Jedna od 140 radiostanica u BiH je i Radio-televizija Glas Drine, lokalni medij smješten u Sapni. Radio na kojem Avdičević radi pokriva skoro cijelu istočnu i sjeveroistočnu Bosnu. Od 1992. postoji pod imenom Radio BiH, studio Zvornik, a od 1995. zvanični naziv stanice je Radio Glas Drine. Za Avdičevića, prednosti rada u lokalnom mediju su mogućnost jednostavnog dolaska do izvora informacija i rad sa povratnicima, kojima je taj medij nekada jedini način da iznesu svoje probleme. Ipak, činjenica da se u maloj sredini kakva je Sapna svi poznaju, može biti i izazov, jer je, kako Avdičević kaže „u lokalnoj sredini teško ostati objektivan“.

Funkcija medija u demokratskom društvu jeste i funkcija nadzora rada političkih predstavnika. Kroz lokalne medije u propitivanje rada političkih predstavnika može se uključiti i lokalno stanovništvo ukoliko to dozvoljava urednička politika medija.

U istraživanju o neiskorištenosti demokratskih potencijala lokalnih medija u Hrvatskoj, Suzana Kunac i Vesna Roller došle su do podataka koji pokazuju da čak 61 posto građana smatra da su lokalni mediji pod utjecajem političkih interesa. Autorice smatraju da „ni radiopostaje u privatnom vlasništvu nisu u potpunosti lišene političkog utjecaja, kako to građani i detektiraju“.

Ipak, Nermin Avdičević se, kako kaže, nije susreo sa takvom vrstom pritisaka. „Ja lično, za ove četiri godine, nisam imao direktnih pritisaka od nekog političara ili političke stranke. Više su to pritisci od sredine, budući da se ovdje svi poznajemo. Kada bih znao da će moje pisanje i izvještavanje, nekome nanijeti štetu, automatski bih odustao od takve priče. Možda sam zbog toga loš novinar, ali mislim da sam zbog toga bolji čovjek, a to je ono što mi je najbitnije“.

Sličnog mišljenja je i Samra Redžić, uposlenica NEON televizije iz Kalesije osnovane 2013. Ona kaže kako je „odnos lokalnih političara prema mediju dobar“. Za nju rad u lokalnom mediju ima mnogo prednosti, od kojih su neke od najvažnijih mogućnost upoznavanja lokalne zajednice, rad bez mnogo stresa i pritiska, fiksno radno vrijeme koje ostavlja vremena za kvalitetan porodični život. Svoje tekstove smatra „beskonfliktnim“ i kaže kako NEON televizija uglavnom donosi pozitivne vijesti. Do sada nije dobijala primjedbe za svoj rad.

Nermin Avdičević je pak ispričao kako je u januaru ove godine imao jednu zamjerku za svoj tekst. „Najsvježiji primjer je od novogodišnje noći. Naime, tada su općine Sapna i Teočak, cijelu novogodišnju noć, skoro 15 sati ostale bez struje. Kada sam objavio svoj lični komentar, uslijedila je lavina kritika iz Elektrodistribucije na mene i na taj tekst. Imao sam podršku glavnog i odgovornog urednika i ljudi koji su bili tu noć bez struje, i to je za mene najbitnije“.

I RTV NEON i RTV Glas Drine imaju mnoštvo zabavnih sadržaja i hvale se odličnim odnosom sa građanima koji žive izvan Bosne i Hercegovine i koji u njima vide način da se povežu sa rodnim krajem. Radio Glas Drine iz općinskog u privatno vlasništvo prešao je 1999., dok je NEON televizija privatna od osnivanja.

Prijetnje, pritiske, ucjene i napade treba prijaviti

Vedran Mitrić, novinar Radija Kameleon iz Tuzle, kaže kako nije očekivao da novinarstvo u lokalnom mediju donosi toliko stresa. Taj se novinar susretao sa političkim pritiscima.

„Stvari treba nazvati pravim imenom, prijetnjama. Naravno da jesam, sa time je upoznat Klub novinara Tuzla. Ovim putem svim mladim kolegama preporučujem da se za sve pritiske, ucjene ili napade obrate svojim matičnim kućama, pa i nekom od udruženja, jer to su naše kolege koje će stati u vašu odbranu“.

Izvještaj Repotera bez granica za 2017. godinu pokazuje da se Bosna i Hercegovina po indeksu medijskih sloboda nalazi na 65. mjestu od 180 zemalja i tako spada u kategoriju zemalja sa „vidljivim problemima“ kada su u pitanju medijske slobode. Prema Indeksu održivosti medija (IREX) za 2017. godinu,  Bosna i Hercegovina nalazi se u kategoriji zemalja sa „neodrživim kombiniranim sistemima“. Što se slobode govora tiče, u 2017. godini naša država nazadovala je u odnosu na 2016.

Dragana Jovanović, osnivačica i glavna urednica Udruženja UPSMedia, priča kako se više puta susretala sa političko-ekonomskim pritisicima.

„Radilo se kako o finim, neprimjetnim pritiscima - uslovljavanje finansiranja, uskraćivanje informacija, odbijanje davanja izjava, ali i grubim, očiglednim pritiscima - zabrana pristupa lokacijama od interesa... pritisci nisu karakteristični samo za jednu stranu - zajednički su za sve političke partije“.

Udruženje UPSMedia obuhvata lokalnu radio stanicu (područje Srebrenice i Bratunca, affiliate stanica Radija RS), TV dopisništvo iz regije, kao i dva regionalna portala (www.upsmedia.ba i www.srebrenica.biz), a sarađuju sa više od deset javnih i privatnih radio i TV stanica u BiH.

Jedan od ključnih nedostataka rada u lokalnom mediju, za Draganu su limitirani izvori finansiranja.

„Mi konkretno radimo u zajednici koja ne raspisuje poziv za lokalne medije, već automatski sredstva dodjeljuje mediju čiji je osnivač Opština - što je narušavanje zakona. Još jedan nedostatak je neumreženost sektora, tako da osim fragmentiranih pokušaja zajedničkog djelovanja, ne postoji struktuiran napor na poboljšanju položaja lokalnih medija - posebno nezavisnih“, priča Jovanović.

Osim što su lokalni, kao i druge vrste medija, pod različitim vrstama pritisaka i utjecaja, od političkih, ekonomskih (oglašivačkih), zakonskih i uređivačkih; na novinare lokalnih medija pritisak često vrši i sama publika, odnosno lokalno stanovništvo.

„Čak i građani imaju poriv da kažu kako treba da radimo svoj posao“, priča urednica dokumentarno-obrazovnog i v.d. urednica informativnog programa Radio-televizije Tuzlanskog kantona, Edina Fazlić. Ona kaže kako većina građana koje sreće, od takstista do poduzetnika, delegiraju teme o kojima smatraju da treba govoriti. 

Radio-televizija Tuzlanskog kantona postoji od 1993. godine. Kao javna stanica, finansira se dijelom iz budžeta Kantona, a dijelom od oglašavanja. Neki od najvećih izazova za rad u lokalnoj i pri tome javnoj stanici su obaveze koje stanica ima prema osnivaču. „To znači da moramo proizvoditi određenu količinu takozvanih neprofitnih sadržaja“, objašnjava Edina Fazlić. 

Još jedan izazov s kojim se susreću novinari lokalnih medija, smatra ona, je i to što je „na lokalnom nivou teško obezbjediti oglašivače jer su velike kompanije uglavnom u velikim gradovima“.

Što se pak prednosti tiče, Fazlić uglavnom ima slično mišljenje kao i njene kolegice i kolege. „Prednost je uglavnom u tome što smo usmjereni na publiku sa područja Tuzlanskog kantona“, kaže ona. Lokalna televizija uvijek ima svoju publiku, te se za nju ne mora boriti sa većim medijskim kućama. Kao i RTV Glas Drine i NEON TV, i TVTK mnogo radi sa povratnicima. Ta televizija ima specijaliziranu emisiju „Povratak“ koja se bavi pitanjima važnim za taj dio stanovništva.

Emina Husejnović, novinarka Radio-televizije Slon iz Tuzle, uređuje emisiju „Agro kutak“, ali radi i na osmišljavanju reklamnih sadržaja i marketinških materijala „u slučajevima kada klijent ne želi klasičnu reklamu već marketinški obrađenu informaciju“. Emina se također susretala sa pokušajima političkih i ekonomskih utjecaja na svoj rad, ali se, kako kaže „sve završilo na pokušajima“. Za nju je u novinarstvu najvažnije „reći istinu, ne činiti zlo i biti odgovoran i nezavisan bez straha za posljedice, ne iznevjeriti lokalnu zajednicu jer si u nekim slučajevima jedina nada tim 'običnim' ljudima i posljednja slamka spasa u njihovim životima“.

Autocenzura – najveća prepreka slobodnom novinarstvu

Uprkos mnoštvu eksternih pritisaka, autocenzura je ipak najveća prepreka slobodi medija. Ona je posljedica ekonomskih i političkih pritisaka na medije. Istraživanja su pokazala da novinari zbog političkih i ekonomskih utjecaja, pristaju na cenzuru i autocenzuru iz straha da će izgubiti posao ili trpjeti novčane sankcije, pa biraju između etike i egzistencije.

Urednica informativnog programa na RTVTK, Edina Fazlić, smatra da se „kod novinara generalno svjesno ili nesvjesno razvija autocenzura“.

Njen kolega Vedran Mitrić sa Radija Kameleon kaže da ne vjeruje da postoji novinar koji barem jednom nije obrisao tekst ili dio napisanog teksta. „Kao novinar komercijalnog medija, dešavalo se da se neke teme ipak zaobiđu ili izostavi neki dio. To više govori o uređivačkoj politici, nego o volji novinara i slobodi pisanja“, priča Mitrić.

Često novinari, kako bi zadržali radno mjesto, sačuvali svoju poziciju, obezbijedili sebi plaću ili prosto miran život, pristaju da sami ograniče svoju slobodu.

Nermin Avdičević kaže kako je autocenzura često prisutna, ali da ona nije posljedica pritisaka glavnog i odgovornog urednika. „Sam sebe cenzurišem kada vidim da prilog vodi u pravcu u kojem ne želim da ide, ili ako ga ne mogu napraviti onako kako treba“, zaključuje Avdičević. 

Potencijal lokalnih medija u demokratizaciji društva kroz uključivanje građana u javnu sferu je ogroman. No, pitanje je da li su ti potencijali dovoljno iskorišteni. Nesigurna pozicija novinara, posao koji mogu izgubiti ukoliko se „zamjere“ pogrešnim ljudima, ekonomski i politički pritisci utječu na relaksiranje sadržaja lokalnih medija. Tako se uglavnom u medijima može uočiti prisustvo velikog broja zabavnih sadržaja, dok su informativno pokriveni uglavnom protokolarni događaji, a i to bez dublje analize.

Jedan od najpoznatijih teoretičara iz oblasti medija, Robert McChesney, sistematizirao je četiri imperativa za zdravo novinarstvo:

1. novinarstvo mora osigurati rigorozno preispitivanje ljudi koji su na vlasti i onih koji žele doći na vlast u državnoj upravi, korporativnom i neprofitnom sektoru
2. novinarstvo mora imati uvjerljivu metodu razdvajanja istine od laži ili barem sprječavanja lažljivaca u tome da budu neodgovorni i odvedu narode u katastrofe – naročito ratove, ekonomske krize i društvene sukobe
3. mediji su obavezni da potrebe svih ljudi za informisanjem smatraju legitimnim
4. zdravo novinarstvo mora ponuditi širok raspon informativnih sadržaja o najvažnijim pitanjima našeg vremena.

Očito je da je za zdrave medije neophodan savjestan i slobodan rad novinara koji će svakog pojedinca iz publike informirati o važnim događajima, ali bez straha za svoju egzistenciju. Nažalost, u Bosni i Hercegovini novinari ne rade u tako sigurnom i slobodnom društvenom kontekstu. A, bez zdravog novinarstva, nema ni zdravog društva.