Za javne lokalne medije transparentnost finansijskih odnosa između vlasti i medija je bitna, ali ni sami nisu proaktivni u objavljivanju informacija o poslovanju.

Javni lokalni mediji nisu proaktivni u objavljivanju dokumenata o svom poslovanju, iako im to nalažu entitetski zakoni o javnim preduzećima, pokazalo je istraživanje Mediacentra Sarajevo. Svojim osnivačima, kantonalnim i lokalnim skupštinama, dostavljaju te dokumente i smatraju da je to dovoljno kako bi bila osigurana njihova transparentnost budući da je takve javne dokumente teoretski moguće dobiti na upit po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Istraživanje o transparentnosti u poslovanju i uređivačkoj politici javnih lokalnih medija obuhvatilo je dvadeset medija iz Bosne i Hercegovine gdje je uzeta u obzir geografska raspostranjenost. Oko polovine njih su odgovorili i na pitanja o političkim i finansijskim pritiscima i uslovljavanjima rekli da ih nisu oni doživjeli ali da smatraju da taj problem postoji.

Urednička neovisnost, smatraju u pojedinim javnim lokalnim medijima, mogla bi se unaprijediti upošljavanjem profesionalnijeg kadra, obezbjeđenjem finansijske neovisnosti ili uspostavljanjem modela po kojem bi institucije vlasti samo finansirale osnovne troškove medijima i tako ih primorale da ostala sredstva ostvare sami.

Generalni utisak stečen tokom istraživanja ide u prilog tvrdnji da javni lokalni mediji nisu ni zainteresovani da budu transparentni budući da 11 medija uopšte nije poslalo odgovore, samo iz jednog od dvadeset upitanih medija odgovorili su bez ponovljenog kontaktiranja, a dodatnih osam koji su uopšte odgovorili, uradili su to tek nakon dva ili više upita.   

Ranija istraživanja su pokazala da javni mediji ne objavljuju informacije o svojim finansijskim poslovanjima i da nemaju zagarantovanu uredničku nezavisnost, a ne postoje ni analize koje bi dale uvid u to da li i na koji način njihov sadržaj služi javnom interesu, a naročito lokalnim zajednicama.

Manjak transparentnosti u poslovanju lokalnih medija

Entitetski zakoni o javnim preduzećima nalažu da su javna preduzeća – time i javni mediji – dužni informacije o svojoj organizacijskoj strukturi i finansijskom poslovanju učiniti dostupnim javnosti preko web stranice ili na neki drugi način. Od dvadeset javnih medija kojima je poslan upitnik, na svojim web stranicama njih 19 nemaju objavljene informacije o svom finansijskom poslovanju, a samo jedan ima objavljene informacije o organizacijskoj strukturi.

Javni lokalni mediji kažu da izvještaje o poslovanju na razmatranje šalju samo svojim osnivačima, kantonalnim i lokalnim skupština, i to po obrascima koje bi trebalo da dostavljaju općinske i kantonalne službe. Da šalju svoje izvještaje osnivačima bar jednom godišnje potvrdili su svi mediji koji su učestvovali u istraživanju, ali ti izvještaji nisu lako dostupni niti su objavljeni, nego ih je moguće dobiti na upit.

Iz Radio Brčko su odgovorili da su izvještaji o poslovanju dostupni preko stranica Skupštine Brčko distrika, kao i samog medija, dok su RTV Goražde i Radio Jajce naveli da su njihovi izvještaji o radu dostupni javnosti na upit u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama. RTV Velika Kladuša je potvrdila da finansijski izvještaji i plan poslovanja nisu dostupni javnosti osim općinskim vijećnicima i općinskom načelniku, dok iz RTV Foča smatraju da je razmatranje finansijskih izvještaja na sjednicama Skupštine Općine Foča ''pokazatelj višestruke transparentnosti utroška sredstava''. Slično tvrde i iz RTV Cazin – javnost može biti upoznata sa načinom trošenja budžetskih sredstava preko snimaka vijeća na kojima se raspravljaju izvještaji i budžet, a koji se kompletno objavljuju u programu ovog javnog medija“.

Razlozi koje navode ne obezbjeđuju potpunu transparentnost i ne mogu se smatrati proaktivnim odnosom u smislu otvaranja prema javnosti. Budući da se, kako su pojedini naveli, izvještaji o poslovanju dostavljaju u elektronskoj formi nadležnim institucijama, objava istih tih dokumenata na web stranicama tih javnih medija, ne bi trebalo da predstavlja veliki dodatni napor.

Programske šeme javni mediji šalju RAK-u ukoliko su ih mijenjali, ili na zahtjev, što i nalažu pravila agencije. Rijetki su oni javni mediji koji objavljuju svoje programske šeme na svojim internet stranicama, a one se ne razmatraju niti utiču na utvrđivanja budžetskih izdvajanja za rad javnih lokalnih medija.

Finansijska ovisnost i urednička nezavisnost

Status javnih medija u BiH definisan je entitetskim zakonima o javnim preduzećima, koji obavljaju usluge od javnog društvenog značaja i koji su većinskim dijelom finansirani javnim sredstvima ili u kojima vlasti imaju većinski vlasnički udio. Kao takvi, javni mediji imaju posebne obaveze prema svojim osnivačima, ali i građanima od čijeg novca se i finansiraju. U BiH ne postoji model niti jasno utvrđeni kriteriji prema kojem bi se finansirali javni lokalni mediji, pa se visine i načini izdvajanja razlikuju po lokalnim samoupravama i kantonima.

Finansijska ovisnost jedan je od uzroka i uredničke ovisnosti javnih medija. Dosadašnja istraživanja govore da je urednička neovisnost u nezavidnom položaju u medijima koji se direktno finansiraju iz budžeta opštinskih i kantonalnih vlasti. Odluke o izboru i smjenama direktora i urednika u javnim medijima u lokalnim i kantonalnim samoupravama su pod direktnim uticajem lokalnih i kantonalnih vlasti, te su nerijetko instrumentalizovane u skladu sa političkim interesima. Iako nalazi govore o postojanju autocenzure i političkih i finansijskih uslovljavanja, ipak, rijetki su oni koji javno govore o tom problemu.

Javni mediji koji su odgovorili na upitnik tvrde da je u njihovim medijskim kućama osigurana urednička nezavisnost kroz zakone tih kuća (RTV Goražde), kroz pravila RAK-a (Radio Brčko) – koja nalažu da urednici javnih medija ne mogu biti članovi političkih stranaka niti vršioci javne dužnosti – te kroz prakse da su uposlenici ti koji isključivo uređuju program (Radio Žepče) i da se političke stranke i interesne grupe ne miješaju u programski sadržaj (Radio Foča, Radio Nevesinje).

Odgovori iz sedam medija sugerišu da uslovljavanja i instrumentalizacije za konkretne političke ciljeve, kroz smjene ili imenovanja direktora i urednika i odluke o (ne)finansiranju medija, nisu moguća u njihovim kućama i da nisu imali iskustva sa sličnim pritiscima od lokalnih vlasti. Iz Radija Jajce naveli su slučaj nezakonitog imenovanja direktora od strane Opštinskog vijeća kada je mjesečna tranša bila uskrećena tom mediju kao pokušaj ucjene i kada je slučaj završio na sudu, te su sredstva ubrzo vraćena. Iz RTV Goražde naveli su da su u periodu 2012-2015. godine vlasti razriješile i imenovale šest direktora, a njihovi uposlenici su i ranije ukazivali na političke i finansijske pritiske, te su 2013. zbog neisplaćnih plata prijetili i štrajkom glađu.

Iako većina medija negira postojanje finansijskog i političkog uslovljavanja u svojim medijima, ipak, prepoznaju postojanje tog problema, pa čak i navode da su u većini drugih medija direktori i urednici stranački aktivni. Slažu se da je neophodno unaprijediti uredničku nezavisnost lokalnih javnih medija zapošljavanjem profesionalnog i novog kadra, te kroz finansijsku neovisnost, koja se može poboljšati, naprimjer, obezbjeđenjem sredstava od pretplate na državnom ili entitetskom nivou ili učešćem medija na različitim projektima od kojih mogu dobiti sredstva. Sugerišu da se urednička neovisnost mora poboljšati imenovanjem nestranačkih direktora (Radio Foča) i kvalitetnim nadzorom nad imenovanjem rukovodećih službenika (Radio Jajce).

Javni interes u lokalnim medijima

Lokalni javni mediji imaju poseban značaj za lokalne zajednice, i zadaća bi im trebala biti da proizvode sadržaj bitan za tu publiku i zadovoljavaju interese zajednica u kojima djeluju, ali to nije propisano posebnim odredbama RAK-a. Zakonima, statutima i pravilnicima lokalnih javnih medija može biti naznačeno da je medij dužan obavljati usluge od javnog interesa, kao što je to slučaj s RTV BPK, dok su drugi potvrdili da služe javnom interesu tako što prate rad javnih preduzeća i ustanova kao i općinskog vijeća ili daju obavijesti značajne za lokalne zajednice, poput humanitarnih akcija i nude priliku javnosti da prispita rad vlasti na lokalnom nivou (RTV Cazin). Ipak, tri medija su odgovorila da nije osigurano da javni mediji služe javnom interesu. Odgovor Radio Jajce u ovom slučaju može biti ilustrativan:

“Postojeća zakonska rješenja nisu dovoljna. Pojedini kantoni još uvijek nisu donijeli zakone o javnom informiranju. Pravila Regulatorne agencije za komunikacije su prilično dobra kada su u pitanju programski sadržaji. Problem nastaje kod općeg poslovanja poduzeća jer osnivači najčešće ne vode brigu o svojim poduzećima izuzev raspodjele rukovodećih pozicija. Izvješća se usvajaju ili ne usvajaju na temelju političkih dogovora, a ne stvarne analize”.

Iz Radio Orašje zagovaraju da je neophodno izmijeniti pravila RAK-a, čija definicija javnog interesa je, smatraju, šablonska.

“Treba mijenjati šablone. RAK treba definirati pojam javnog medija i bolje iskazati potrebu financiranja i stimulacije za objavu informacija od javnog interesa”.

S druge strane, iz Radio Jajce navode da je potrebna zakonska regulativa kojom bi jasno bio definiran način financiranja javnih medija.

“Primjerice, dopuna Zakona o principima lokalne uprave i samouprave kojim je definirano da su lokalne zajednice dužne financirati lokalni medij, ali ne i u kojem iznosu, što onda ostavlja prostor strankama na vlasti za manipulaciju”.

Ostali sugerišu uspostavljanje programskog savjeta od istaknutih javnih radnika i sprovođenje anketa među građanima koje mogu dati potpunije slike o medijima, uvođenje zakonskih okvira za portale koji čine veliki problem za javne medije zbog neprovjerenih informacija, te model finansiranja prema kojem osnivač pokriva samo bruto plate zaposlenih, a sva ostala sredstva se osvaruju kroz rad javnog preduzeća.

Iako javni lokalni mediji u BiH prepoznaju probleme netransparentnog finansiranja medija iz budžetskih sredstava, finansijskog i političkog uslovljavanja i nedovoljne uredničke neovisnosti, te u tom smislu daju relevantne i važne preporuke, na svom primjeru još uvijek ne pokazuju da ulažu dovoljno napora za unapređenje finansijske transparentnosti.

Smatraju da je bitna transparentnost finansijskih odnosa između vlasti i medija jer „skrivanjem izvora finansiranja, prikriva se i mogućnost uticaja finansijera na medije“. Ali, i dalje nisu proaktivni u objavljivanju vlastitih budžetskih prihoda – većina njih smatra dovoljnim to što svoje izvještaje šalju nadležnim institucijama, kao i to što se o njima raspravlja na skupštinama.