RTV Cazin nakon 25 godina rada po prvi put neće emitovati prepoznatljivi Novogodišnji program, ali se vrijedi prisjetiti njegovog nastanka.

Humoristični sadržaji, u svim formama i varijantama, a pritom kreirani u vlastitoj produkciji, naziru se tek u tragovima javnih medija u Bosni i Hercegovini, pogotovo onima lokalnog karaktera. Razlozi mogu biti mnogobrojni i o njima bi se moglo naširoko raspravljati, no vjerovatno bi se mogli uokviriti u sljedeću hipotezu: privatna produkcija, pogotovo humorističnih sadržaja, uvijek može postati mač sa dvije oštrice - nije nimalo jeftina, a može naići na neodobravanje publike u odnosu na očekivano, pa se u konačnici ispostaviti potpuno promašenom investicijom.

S druge strane, nezahvalno je voditi bilo kakav oblik analize i polemike o kvaliteti tih, skoro nepostojećih, sadržaja, budući da humor, u svojoj esenciji, predstavlja individualnu percepciju svake društvene jedinke.

Lokalna Radiotelevizija Cazin sa svojim prepoznatljivim brendom „Novogodišnji program“ uspjela se u značajnoj mjeri delokalizirati zahvaljujući originalnoj interpretaciji specifičnog krajiškog humora, kojeg je publika i u ostalim krajevima Bosne i Hercegovine, pa i zemalja regije, objeručke prihvatila.

Berzad Džehverović, 31-godišnji Cazinjanin kaže da svake godine uživa gledajući cazinske nadrealiste."Smiješne su mi fraze našeg narodnog jezika koje često koriste. Volim i sinhronizacije crtanih i igranih filmova", ističe Džehverović.

Benijamin Kozica iz Gradačca kaže da je za cazinski Novogodišnji program čuo tokom studiranja u Sarajevu od prijatelja i cimera iz Krajine koji su često prepričavali scene iz skečeva.

"Ne znam da li su to radili iz bojazni da ne izgube svoj identitet u Sarajevu ili je daljina njihovih domova proizvodila neku vrstu nostalgije, ali imao sam osjećaj da pomalo i nameću taj svoj humor. Nakon što sam odgledao nekoliko epizoda shvatio sam da taj humor ne može, na pravi način, razumjeti čovjek iz drugog dijela države. Ja, donekle, jesam s obzirom na to da su većina mojih cimera bili ljudi sa kojima sam doslovce živio u sobi od 15 kvadrata godinama, pa sam imao priliku upoznati taj mentalitet. Mislim da ti skečevi šalju jednu jaku poruku, ali se moraju potruditi da to bude razumljivo i ljudima iz Gradačca ili Mostara. Naravno, to nije nužno, osim ako nemaju motiv komercijalizacije. Sve u svemu, mislim da je za jednu lokalnu televiziju veliki uspjeh imati takav program", kaže Kozica.  

Ratna medijska blokada i nastanak Televizije Cazin

Početak cazinskog Novogodišnjeg programa veže se praktično za nastanak TV Cazin koja je osnovana prije 25 godina, a neki segmenti, koliko god zbunjujuće zvučalo, sežu i u periode kada televizija uopće nije postojala. Početkom rata, Bihaćki okrug bio je zahvaćen potpunom medijskom blokadom. Na ovim prostorima, gotovo je nemoguće bilo slušati program Radija BiH, a televizijski signal naprosto je bio prekinut. Ono što se moglo gledati, i to samo u periodima kada je bila dostupna električna energija, bila je Hrvatska radiotelevizija (HRT).

Nastojeći 'probiti' medijsku blokadu, Sekretarijat za informisanje Općine Cazin 1992. godine donosi odluku o pokretanju Televizije Cazin.

"Iz današnje perspektive, riječ je o potpuno primitivnom pristupu jer se radilo sa opremom koju su ljudi donosili od kuće. Srećom, u tom periodu na sceni je bila ekspanzija videoteka, pa je veliki broj ljudi imao opremu za snimanje svadbi, rođendana i slično, pa su te kamere stavljene u funkciju. Postojeći materijal se montirao u prostorijama Pošte Cazin, gdje je televizija bila prvobitno smještena. Nakon toga, materijal se odnosio na odašiljač Hairlahović brdo i emitovao se putem videorekordera. Tako je funkcionisala TV Cazin u ratnom periodu i to je bio jedini način da građani Cazina saznaju šta se dešava na borbenim linijama, ali i iza njih", priča Kenan Alagić, aktuelni v.d. direktora RTV Cazin, koji je u ratnom periodu bio novinar i spiker na RTV Cazin.

Cjelokupan emitovani sadržaj se morao proizvesti, jer televizija nije imala skoro nikakvu arhivu. Ipak, uz predan angažman malobrojnih uposlenika, TV Cazin je svaki dan emitovala 2-3 sata programa, zavisno od količine materijala koji je bio na dispoziciji.

Emisija "Omladinski" je začetak Novogodišnjeg programa

Od samog početka, radnici televizije pokušavali su da to ne bude samo program koji će opisivati ratne strahote, pobjede i gubitke, i svu nesreću koji jedan konflikt sa sobom nosi, već da ponudi, koliko god je to tada zvučalo nemoguće, i ponešto zabavnog programa. Upravo tih ratnih dana, u Krajini je pušten virus nečeg što će nekoliko godina kasnije postati prepoznatljivi brend u BiH – Novogodišnji program RTV Cazin.

Idejni začetnici Novogodišnjeg programa su Amir Škrgić, poznatiji po kasnijoj ulozi Pupana i muzičar Irfan Račić.

"Amir je prije rata imao videoteku te je kupio kameru. Nas dvojica smo se zezali i snimali neke klipove da bismo vidjeli kako to izgleda u montaži. Kada je televizija osnovana u ratu, Amir je postao montažer, a mene su pozvali da budem muzički urednik, na što sam pristao. Budući da sam imao klavijaturu, stvarao sam muzičku podlogu za sve ono što se tada snimalo. I onda smo došli na ideju da u svoj toj muci, ljudima pustimo i nešto humora. Pa smo krenuli izmišljati neke skečeve", priča Irfan Račić.

U početku, skečeve su snimali samo Amir i Irfan, no vremenom se ukazala potreba da se poveća broj uloga. Postojećem dvojcu ubrzo se pridružio Ermin Mizić, Enes Delalić, Vedad Bajrić i Nihad Bajraktarević.

"To je bila ekipa koja je u Pošti smišljala ideje za skečeve. Tako je u ratu nastao Tarzan, Rambo ili Detektiv Muhlija. Skečevi su bili sadržaj polusatne zabavne emisije koja se zvala Omladinski i emitovala se svakog utorka. Pored njih, emisija je sadržavala i muzičke, sportske i ostale zanimljive sadržaje, a koristili smo i arhivske materijale Amira Škrgića koje je imao snimljene prije rata", kaže Račić.

Cazinjani su sa nestrpljenjem iščekivali utorak i nove emisije Omladinskog, kako bi bar na trenutak zaboravili svu tegobu rata.

"Ljudi su pratili naš program u ratu, bili su im simpatični zabavni sadržaji, zbog čega se tražio 'akumulator više' kako bi mogli pratiti tadašnji Omladinski program. Tako je i ta emisija 'rasla' uporedo sa televizijom", kaže direktor Alagić.

Novogodišnji program nastao 1997/1998. godine

Završetkom rata, Omladinski je nastavio postojati, no u jednom momentu proširena ekipa TV Cazin željela je kreirati i nešto duži program. Uzimajući u obzir činjenicu da su na tu ideju, kako govore, došli pred Novu godinu, odlučili su da proizvedu "sat vremena dobrog programa", kojeg bi emitovali za novogodišnju noć.

Prvi Novogodišnji program u najpoznatijoj postavi koju čine Amir Škrgić, Irfan Račić, Samir Muhamedagić, Kenan Alagić, Haris Omanović, Aladin Delalić i Meho Salkić snimljen 1997/1998. godine i sadržavao je isključivo parodiju na pojedine pjesme.

"Tražili smo najgore moguće narodne pjesme i obrađivali ih na naš način. Pritom bi oblačili razne kostime, stavljali perike i snimali spotove. Sljedeće godine, po prvi put smo snimili Novogodišnji program u trajanju od dva sata sa prepoznatljivim skečevima, te muzičkim sadržajima. Već tada je bio stvoren 'kostur' od nas sedam, a narednih godina smo se trudili da to podignemo na viši nivo", kaže Aladin Delalić.

U zenitu njihove popularnosti, kada nisu postojli Youtube i CD, sve ono što je viđeno u novogodišnjoj noći moglo se ponovo pogledati isključivo na kasetama. S obzirom na to da su prodavali kasete Novogodišnjeg programa, televizija je na taj način ostvarivala solidnu zaradu. Ipak, pojavom CD-a i pirata, koji su za novogodišnju noć snimali njihov program i već sutradan ga prodavali na pijacama za tri marke, a pogotovo Youtube-a, na kojem su neovlašteno stavljani njihovi klipovi i skečevi, ostali su uskraćeni za te prihode. Ipak, ni zbog toga se ne žale previše.

"RTV Cazin građani BiH prepoznaju po Novogodišnjem programu. Taj svojevrsni brend televizije nam i dalje finansijski koristi. Projekat Novogodišnjeg programa omogućio nam je da stvorimo neko 'ime' na medijskom tržištu, što nam omogućava da stvorimo povjerenje kod ljudi, prije svega u marketinškom smislu, te dodatno povećamo prihode. Mi se kroz Novogodišnji program reklamišemo kao jedna malena, ali simpatična i organizovana RTV kuća, i to nam, zasigurno, pomaže na tržištu", objašnjava direktor Alagić.

Bosanskohercegovačka zbilja nudi dovoljno materijala za skečeve

Svih proteklih godina inspiraciju za skečeve simpatična ekipa pronalazi u onom što nazivaju bosanskohercegovačkom zbiljom. Kažu da sistem i način života u BiH od rata do danas nudi dosta 'materijala' za zabavu, čak i na vlastitu muku i adresu.

"Proteklih godina, zezali smo se sa politikom, zatim kičom koji danas preovladava, ali i moralnim sunovratom čitave generacije. Mislim da smo sa izmišljenom pričom o selu Oždrlje uspjeli na simboličan način opisati zbilju u kojoj živimo. Oždrlje je parodija na emisiju Pozitivna geografija rahmetli Nisveta Džanke, kojeg smo imali priliku i lično upoznati, i u prvoj epizodi je to bilo u fokusu. U kasnijim nastavcima, nastojali smo pokazati kako je jedan čovjek na nivou mjesne zajednice apsolutni vladar. Mislim da se mjesna zajednica i taj vladar može preslikati na čitavu državu i sve nivoe vlasti, pa i države regije. Uspješan je bio i kviz koji se zvao Hoćemo li mu halaliti, koji nije imao nikakvu vjersku ni političku pozadinu, iako su nam upućene neke kritike nakon njega. Naravno, uspjeh je postigao i klip o Privatniku Rahmanu, koji je kreiran za ismijavanje današnje lažne elite u Bosni i Hercegovini", govori Alagić.

Član ekipe Meho Salkić ističe da ni u jednom momentu, kada su počeli snimati videoklipove, nije smatrao da bi to moglo izaći van okvira Cazina, a pogotovo BiH.

"Ja sam u više Novogodišnjih programa glumio efendiju. Mislim da je uloga efendije, odnosno sveštenog lica, itekako potrebna u sadržajima u kojima se bavimo realnošću. I to važi i za druge religijske skupine u BiH, jer je činjenica da među nama postoje vjerske vođe. Moja uloga je bila da budem baš to duhovno tijelo u mjesnoj zajednici Oždrlje te da, na humorističan način, prikažem njegovu ulogu u društvu. Na sami pomen hodže ili popa, podrazumijeva se maksimalna ozbiljnost i rad po principima, no mi smo htjeli pokazati da su i oni ljudska bića i da griješe", kaže Salkić.

Ekipa cazinskih nadrealista na kritičan i satiričan način bavila se i nogometnom reprezentacijom BiH u periodu kada stvari nisu najbolje funkcionisale. Obradili su i veliki broj zabavnih i narodnih pjesama, te u njima nastojali opjevati bh. zbilju, neimaštinu, politiku, izbore. U suštini, skoro da nema segmenta kojeg se nisu dotakli.

"Naravno, ne znači da smo uvijek postigli dobar rezultat. Kao i na muzičkom albumu, od deset pjesama, pet je dobrih, a pet 'onako'. Mislim da je tako bilo i kod nas. No, kada sve saberemo, za ovih 25 godina, mislim da bi se mogao napraviti jedan solidan DVD. Ako ne i više", kaže direktor Alagić.

On napominje da je krajiški humor po mnogočemu specifičan.

"Imali smo klipove koji su se, nama Krajišnicima, činili urnebesno smiješni, dok smo stekli dojam da se u drugim krajevima BiH nisu najbolje razumjeli. Vjerovatno je razlog što je naš humor, u jednu ruku, lokalnog karaktera, a krajiški naglasak i način izražavanja po mnogočemu specifičan u odnosu na ostatak države", dodaje.

Koliko je humor od javnog značaja?

Na pitanje koliko je za jednu javnu lokalnu televiziju proizvodnja humorističnog sadržaja javni interes, te da li je ono što ekipa sa RTV Cazin radi svih ovih godina od javnog značaja, Alagić ističe da, po njemu, humor danas ima istu težinu kao i u periodu '92-95., kada su ljudi tražili neke druge sadržaje kojima bi razbili sivilo, muku i tragediju koja ih je snašla.

"Danas, hvala Bogu, nema rata, ljudi ne ginu, ali nas muče drugi problemi. Mi smo zemlja koja je i u doba Jugoslavije bila poznata po humoru, ali onom koji nije zlonamjeran. Isto tako, mi smo se tokom svih ovih godina zezali, prije svega, na vlastiti račun, a ako je ikad bilo na tuđi račun, nikad nije sadržavao bilo kakve uvredljive sadržaje. Bosna i Hercegovina je zemlja urušena u svakom segmentu, stanovništo teško živi, ali mi se i dalje smijemo svojoj muci i životu i po tome smo mnogima simpatični. Nažalost, danas je tog humora sve manje, dobrih pokušaja ima. To, naravno, ne znači da je Novogodišnji program TV Cazin dobar pokušaj –  to neka publika procijeni", napominje.

Za kraj, saznajemo da RTV Cazin, na svoju 25. godišnjicu, po prvi put, ipak neće emitovati prepoznatljivi Novogodišnji program.

"Ove godine nismo na vrijeme krenuli sa ovim projektom. Koliko god je riječ o lokalnom projektu, za nas je to bila ozbiljna stvar i, da bi se postigao rezultat, mora se početi raditi u drugoj polovini godine, ili bar u posljednjem kvartalu, kako bismo mogli pronaći sponzore koji će finansirati projekat. Projekat se i svih ovih godina finansirao kroz sponzorstva, budući da je budžet RTV Cazin ograničen i nije dozvoljavao 'luksuz' dodatnih produkcija. Ove godine iz raznoraznih razloga zakasnili smo to uraditi, tako da Novogodišnjeg programa, nažalost, neće biti. Možda će i nama to malo pomoći da sa osvježimo i vidimo plan djelovanja za budućnost, tako da ne mislim da će nam ta pauza na bilo koji način naštetiti", kaže za kraj Alagić.