Evropa i Sjeverna Amerika utočište za novinare.

foto: Warren on Unsplash

Reporteri bez granica (RSF) po prvi put su objavili kartu koja prikazuje migracijske tokove novinara i novinarki koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju iz sigurnosnih razloga, uključujući i zemlje koje su primile novinare. Većina zemalja koje pružaju utočište ugroženim ili progonjenim novinarima nalazi se u Evropi i Sjevernoj Americi.

Širom svijeta, novinari kojima se prijeti ili su ugroženi zbog svog posla, prinuđeni su da bježe u inozemstvo u potrazi za utočištem. Na osnovu podataka koje je pružio pomoćni Desk RSF-a i informacija prikupljenih tokom proteklih pet godina, karta novinara u egzilu pokazuje da je riječ o globalnom fenomenu. 

U mapi nisu prikazani samo oružani sukobi u Evropi (Ukrajina), Africi (Sudan) i Bliskom istoku (Sirija), već i nedavne tenzije i politička previranja koja su podstakla progon novinara koji kritički izvještavaju i/ili nezavisnih novinara.

“Mapa pokazuje razmjere kretanja novinara koji su primorani da potraže utočište u inozemstvu. Od svog osnivanja, naš Desk za pomoć nikada nije bio toliko zauzet, a naši napori imaju dva komplementarna cilja. S jedne strane suprotstavljanje progonu koji tjera novinare na bijeg, a s druge strane pomoć novinarima i medijima koji nemaju izbora nego da potraže utočište u inozemstvu”, izjavio je Christophe Deloire, generalni sekretar RSF-a, pozivajući na međunarodnu mobilizaciju kao podršku medijima u egzilu, čiji uticaj, kako kaže, seže van granica njihove zemlje porijekla.

RSF u izvještaju piše da je nekoliko stotina ruskih novinara pobjeglo iz svoje zemlje, gdje pokrivanje tema koje su direktno ili indirektno povezane s ratom u Ukrajini može dovesti do zatvorskih kazni. Mnogi od njih našli su utočište u susjednoj Gruziji, baltičkim zemljama ili unutar Evropske unije (EU), posebno u Poljskoj, Njemačkoj i Francuskoj.

Stotine novinara primorano je da pobjegne iz Afganistana, kojeg su zauzeli talibani u augustu 2021., i Mijanmara, gdje je vojska ponovo preuzela vlast u državnom udaru u februaru 2021. Takođe, najmanje 100 novinara je u protekle tri godine pobjeglo iz Pekinga zbog usvajanja Zakona o nacionalnoj sigurnosti u Hong Kong.

Neki novinari uspijevaju da pređu okeane i nađu utočište direktno u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) ili Kanadi, zemljama čiji jezik govore ili u kojima imaju rođake.

U žurbi da odu, većina novinara početno utočište traži u susjednim zemljama, gdje dugoročni boravak nije opcija zbog političke ili ekonomske situacije. Desetine afganistanskih novinara i njihovih porodica pobjeglo je u susjedni Pakistan, smatrajući ga tranzitnom zemljom. U toj zemlji, afganistanski novinari su naišli na probleme poput ne dobijanja viza i boravišnih dozvola, te im je pravo na rad bilo uskraćeno zbog čega nisu bili u mogućnosti zadovoljiti potrebe svojih porodica.

Slično, desetine sirijskih novinara u početku su uspjeli pobjeći u Tursku kada je ta zemlja otvorila svoje granice iz humanitarnih razloga. Ipak, novinari su često bili zatvoreni u izbjegličkim kampovima, a sada žive pod prijetnjom deportacije nazad u Siriju gdje kao novinari rizikuju da završe u zatvorima ili čak pogubljenjima. I na Tajlandu, gdje su mnogi novinari iz susjednog Mijanmara pronašli utočište, često dobijaju prijetnje da će neke od njih poslati nazad u njihovu zemlju koja se nalazi na drugom mjestu kao zemlja koja najviše zatvara novinare. Prva na toj ljestvici je Kina.

Ista zemlja nekima može poslužiti kao utočište, a za druge predstavljati opasnost. Egipat je jedna od zemalja koja najviše zatvara novinare, a primila je najmanje 40 sudanskih novinara otkako su dvije vojne frakcije počele da se bore jedna protiv druge u Sudanu sredinom aprila.

Zemlja utočišta može se promijeniti i postati opasna. To je slučaj sa Ukrajinom. Bjeloruski novinari koji su tamo našli utočište tokom obračuna predsjednika Bjelorusije Aleksandra Lukašenka nakon njegovog spornog reizbora u augustu 2020., iznenada su se, dvije godine kasnije, našli u zemlji u ratu. Mnogi burundijski novinari koji su bježali od progona u početku su otišli u Ruandu, ali su bili prisiljeni da se okrenu Evropi i SAD-u zbog rastuće represivne klime u njihovoj prvoj zemlji utočišta. Gdje god da odu, novinari su i dalje potencijalno u opasnosti, što se vidi u slučaju Floriane Irangabiye, burundijske novinarke koja je vodila radijsku emisiju iz Ruande i dobila desetogodišnju zatvorsku kaznu kada se nakratko vratila u Burundi da vidi svoju porodicu.

Kao rezultat sve većeg autoritarizma vlade Daniela Ortege u Nikaragvi, svi novinari koji rade za nezavisni dnevnik La Prensa pobjegli su iz zemlje u roku od nekoliko sedmica u julu 2022. Većina njih otišla je u susjednu Kostariku. Španija i SAD su također zemlje utočišta za stotine venecuelanskih, kubanskih i srednjoameričkih novinara.

Pomoć novinarima u egzilu jedan je od prioriteta RSF-a, javlja ova organizacija koja je učestvovala u pokretanju JX fonda, koji pomaže novinarima da nastave sa radom nakon bijega iz ratnih i konfliktnih zona. Od 363 finansijska granta koje je Služba za pomoć RSF-a dala novinarima iz 42 zemlje od početka 2022. godine, 70 posto je otišlo novinarima u egzilu, dok je RSF, kako dodaju, napisala više od 400 pisama podrške u zahtjevima za vizu ili azil novinara koji su pobjegli iz svoje zemlje.

Izvor: RSF