Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 1996. godine proglasila 21. novembar Svjetskim danom televizije.

foto: Nejra Hasečić/Prag

Danas je Svjetski dan televizije, medija koji je prošao kroz brojne transformacije i izazove, ali je uspio zadržati veliko povjerenje publike i poziciju jednog od najuticajnijih medija današnjice.

Historija televizije kroz novinske članke

Počeci televizije vezuju se za 1884. godinu kada je njemački izumitelj Paul Nipkow osmislio „električni teleskop“, odnosno Nipkow disk, koji je omogućio prijenos slika pomoću rotirajućeg diska.

To je zapravo bio rani oblik mehaničke televizije u crno-bijeloj tehnici, dok je prvi elektronski televizijski sistem, koji se zasniva na korištenju katodnih cijevi za analizu i sintezu slike (u boji), 1927. izumio Amerikanac Philo Farnsworth. Već naredne godine, zabilježeno je i jedno od prvih emitovanja na TV stanici W3XK, koju je kreirao Charles Francis Jenkins.

Pregledom Digitalnog arhiva novina Infobiro, moguće je naći na desetine novinskih članaka u kojim se spominje televizija. Najstariji članak datira iz davne 1940. godine, koji 23. novembra objavljuje Jugoslovenska pošta. U tekstu, “Interesantnosti nauke i života”, nepoznati autor o televiziji piše kao o nauci, ističući da će frajburški institut u zimskom semestru uvesti predavanja o tehnici radija i televizije.

“Predavanje će držati sve odabrani stručnjaci. Vježbe o glasu, zvuku, instrumentu u mikrofonu”, napisano je.

U članku se mogu pronaći i informacije da se novinarstvo 15 godina prije počelo izučavati kao nauka na univerzitetu, te da televizija kao “najmlađa nauka” tih dana počinje da “krči” svoj put i da je važno da se ona “naučno ispita”.

U tekstu saznajemo i da je upravitelj instituta u Berlinu govorio o svrsi “nove nauke” i da će se na televiziju obraćati velika pažnja jer u Njemačkoj već pet godina postoje redovni televizijski prenosi, uključujući i jedan redovni program.

O unapređenju televizije u Njemačkoj je 1941. izvijestio i Sarajevski novi list, šturo prenoseći da je ministar pošta Reicha proglasio da treba učiniti sve kako bi se poštanske veze u Evropi što više pojednostavile, te da je potrebno raditi na usavršavanju obavještajne službe i televizije.

Važnost televiziji Jugoslovenska pošta daje i početkom 1941., u tekstu koji govori o tome šta će se sve moći postići pomoću elektriciteta u budućnosti. Nepoznati autor nam govori da televizija još uvijek nije ono što bi trebala da bude, te da će biti potrebno još nekoliko godina da se ona usavrši.

Prva televizija u BiH

Svoju prvu televizijsku stanicu BiH dobija 1969. godine kada počinje emitovanje programa Televizije Sarajevo. Prije toga, prvi elektronski medij koji je od 1945. postojao u BiH bio je Radio Sarajevo. Dolaskom televizije, zajedno su postali dio Radiotelevizije Sarajevo (RTVSa), koja je kao republička televizija bila članica tadašnjeg sistema Jugoslovenske radiotelevizije (JRT). Sjedišta su postojala i u drugim jugoslovenskim republikama, u Beogradu, Zagrebu, Prištini, Novom Sadu, Ljubljani, Skoplju i Titogradu (Podgorici).

Televizija Sarajevo je, prema istraživanju o razvoju televizije u BiH od 1969. do 2021., pokrenuta 17. marta 1969. godine. Pretraživanjem lista Oslobođenje u Historijskom arhivu Sarajevo iz marta te godine ne nailazimo ni na jednu naslovnicu ili vijest o tome. Kao dokaz da je Televizija Sarajevo počela svoje emitovanje, jedino govore sedmične najave programa, koje je objavljivalo Oslobođenje.

Na dan 16. marta u najavi za televizijski program 1969., uz Televiziju Sarajevo stoji “OPUS” (oglasno-propagandne usluge) i najava za prikazivanje sportske reportaže „Sutjesci u pohode“, dok već 17. marta u najavi piše da će Televizija Sarajevo od 17 sati prikazivati informativnu emisiju “Večernji ekran”.

Od aprila 1971. godine, iz TV programa objavljenom u Oslobođenju, može se vidjeti da je ova televizija počela sa emitovanjem svojih prvih dnevnika, emisije za mlade “Na ti”, te emitovanjem emisija i serija o ljekovitom bilju, šahovskim velikanima i drugim.

Večernji ekran – prva informativna emisija

Prvoj emisiji “Večernji ekran” Oslobođenje posvjećuje članak 20. marta iste godine, u svojoj redovnoj rubrici “Okom kamere”. Iz teksta sa treće stranice saznajemo da je riječ o prvoj informativnoj emisiji Televizije Sarajevo.

“Redakcija ove emisije pripremaće svakodnevno pregled najvažnijih događaja u zemlji i inostranstvu, a posebna pažnja biće posvećena filmskim izvještajima sa područja BiH”, piše u tekstu.

Uz tekst je objavljena i fotografija na kojoj su snimatelj Muhamed Hačimić, urednik Slobodan Radonjić, spiker Jovo Jovanović, dežurni urednik Pero Radović, novinar Hajrudin Somun i reditelj Dimitrije Strančulović, snimljeni uoči emitovanja prvog “Večernjeg ekrana”.

Olimpijada – zlatno doba Televizije Sarajevo

Baš kako je i televizor napredovao iz crno-bijele slike u onu u boji, i Televizija Sarajevo je prošla kroz svoje zlatno doba za vrijeme sarajevskih Zimskih olimpijskih igara 1984. kada je stekla veliku gledanost širom svijeta i emitovala program na engleskom i francuskom jeziku. Arhivski snimci ovog bh. javnog servisa objavljuju se već četiri decenije nakon Olimpijade. U to vrijeme, Radiotelevizija Sarajevo iz ulice Danijela Ozme seli u nove prostorije u novoizgrađenom RTV domu i dobija novu tehničku opremu. Početkom rata u BiH 1992., ovaj medij mijenja ime u Radioteleviziju BiH i ratne 1993. postaje članica Evropske radiodifuzne unije.

U postdejtonskom periodu, u BiH su 2002. uspostavljeni zakonski temelji za kreiranje tri RTV servisa koja postoje i danas: Bosanskohercegovačka radiotelevizija – BHRT, Federalna radiotelevizija (FTV) i Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS). Sva tri javna servisa suočavaju se sa brojnim izazovima od svog nastanka, i izloženi su političkim podjelama i pritiscima, finansijskim problemima i lošim uslovima rada.

Televizija Sarajevo svoj naziv je zadržala kroz današnju kantonalnu Televiziju Sarajevo (TVSA), koju je Skupština Kantona Sarajevo osnovala 1998. godine. Osim naziva, te dvije televizije historijski, a ni programski, nemaju puno toga zajedničkog.

Televizija – medij kojem se svi vraćaju

Pored tri javna servisa, danas u BiH postoji veliki broj privatnih i lokalnih javnih TV stanica.

Prema evidenciji RAK-a, u BiH i danas raste broj televizijskih stanica zbog procesa digitalizacije koji je olakšao proces dobivanja dozvola. Broj televizijskih stanica u BiH se za tri godine, od 2021. do 2023., povećao sa 85 na 102. Kao izvor informacija, televizija je i dalje najznačajniji medij u BiH, a ranija istraživanja Mediacentra su pokazala da bh. građani najviše i vjeruju ovom mediju. Na ovaj medij odlazi i najveći procent ukupnog iznosa oglašavanja u BiH.

Podaci Ujedinjenih naroda kažu da i u 21. stoljeću raste broj domaćinstava koji imaju televizijske uređaje, uprkos tome što su se kroz historiju ovog medija mijenjali načini emitovanja.

Zanimljive statističke podatke pronalazimo i u Oslobođenju iz 1971. u kojem se kaže da u tadašnjoj Jugoslaviji svaka treća porodica posjeduje televizijski uređaj, te da je samo u BiH oko 130 hiljada televizijskih pretplatnika.

Kroz različite vremenske periode, pokazalo se da uprkos svim promjenama i situacijama, televizija ostaje medij kome se svi vraćaju. I u tome je njena najveća moć koja bi se, kako je napisao nepoznati autor 1940., mogla “naučno ispitati”. A moć i uticaj televizije prethodnih decenija ispitivali su mnogi.

___