Zloupotreba stava javnosti za diskreditaciju protivnika

Novinarska pristrasnost i neobjektivnost nisu nove pojave, ali javljaju se novi načini za takvo djelovanje, tačnije nove rubrike. Istraživači/ce Mediacentra Sarajevo primijetili su da neki mediji političke oponente diskvalifikuju i zloupotrebom javnog mišljenja, odnosno komentara građana na društvenim mrežama. Matrica je vrlo jasna: označeni kandidati za diskvalifikaciju redovni su gosti „rubrika“, pa novinari takvih medija sakupljaju negativne komentare korisnika društvenih mreža o tom kandidatu, bez prenošenja ijednog pozitivnog komentara. Prenošenja negativnih i kritičkih komentara ili objava o kandidatima koje ti mediji promovišu nema.

Tako je od 1. do 27. septembra internet portal Alternativne televizije (ATV),  u rubrici Narod priča, imao 37 objava, od toga sve objave imaju cilj diskreditovati opoziciju, prikazati raskol ili navesti javnost da misli da opozicija nije spremna da preuzme vlast. Najviše diskreditirajućih objava je prema gradonačelniku Banjaluke i kandidatu Partije demokratskog progresa (PDP) za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS) Drašku Stanivukoviću – njih 16, u 10 objava diskredituje se kandidatkinja opozicije za predsjednicu Jelena Trivić, dvije objave su diskreditirajuće prema predsjedniku Srpske demokratske stranke (SDS) Mirku Šaroviću, četiri protiv PDP-a kao stranke i dvije protiv cijele opozicije.

I Magazin Stav ima sličnu rubriku kao ATV pod nazivom - Bespuća internetske zbiljnosti, ali imaju daleko manje objava od ATV-a. U ovoj rubrici prenose se Facebook statusi, i to mahom kandidata Stranke demokratske akcije (SDA) (najčešće Faruka Kapidžića, kandidata za Skupštinu Kantona Sarajevo). U objavama se afirmiše politika SDA, a od 10 objava od 1. do 27. septembra 20 posto je usmjereno na diskreditaciju kandidata za člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, dok jedna objava ismijava znanja iz geografije kandidata Naše stranke (NS) Predraga Kojovića za Predstavnički dom BiH.

Anonimni portal “Banjalučke priče” ima čak dvije rubrike u kojima selektivno objavljuje stav javnosti – Šta kaže Twitter i Vox populi. U prvoj rubrici za 27 dana septembra od 11 objava devet je usmjereno protiv opozicije, jedna je irelevantna za izborni proces, a jedna se odnosi na promociju kandidata za predsjednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i njegov odnos sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.

U rubric Vox populi nema objava tokom izborne kampanje.

Anonimni portal Prenosimo.altervista.org takođe ima sličnu rubriku – Sa mreža. Prije zvaničnog početka izborne kampanje prenosili su izjave uglavnom one koje promovišu SDA, a diskredituju Narod i Pravdu (NiP), Našu stranku, NES… U septembru su prenijeli objavu direktora Memorijalnog centra Srebrenica u kojoj kritikuje aktuelnu vlast u Kantonu Sarajevo zbog zapošljavanja Srba iz Istočnog Sarajeva, a u jednoj objavi kritikuju predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP) Nermina Nikšića. Iako ovu rubriku ne koriste često, pristrasnost je očita, pa tako u rubrici Vijesti kritikuju kandidata NS Damira Arnauta koji je rekao da formiranje vlasti nakon izbora neće biti moguće bez Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.

“Ovim obećanjem Sabina, Damir, Predrag, Forto i ostali (svi se izjašnjavaju da nisu Bošnjaci) šalju poruku Bošnjacima da je jedino važno srušiti SDA i da baš oni koji se stide izjasniti kao Bošnjaci trebaju graditi vlast sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom u ime našeg naroda”, navodi nepoznati autor.

Zanimljivo je da ovaj portal, koji promoviše SDA i njihove skupove naziva veličanstvenim, ne kritikuje izjavu predsjednika te partije Bakira Izetbegovića koji je ranije u debati na Federalnoj televiziji (FTV) iznio slično mišljenje rekavši da će mjesto premijera Federacije BiH pripasti HDZ-u, te da na toj funkciji vidi Jelku Milićević.

Zloupotreba stava javnosti nije karakteristična za samo jedan medij, ali je najčešća i najočitija u sadržaju portala ATV koja je od marta na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Čedomir Čupić upozorava da se selektivno prenošenje stava javnosti profesionalnim medijima ne bi smjelo dešavati.

“Mediji koji se pridržavaju profesionalnih standarda i medijskih etičkih kodeksa u predizbornim kampanjama trebalo bi kada je u pitanju stav javnosti da prenose samo istraživanja javnog mnijenja o učesnicima u izbornom procesu. Naravno, samo od onih istraživača i istraživačkih institucija koji su registrovani i koji se visoko profesionalno i odgovorno bave istraživanjem stavova javnosti. Bilo kakve pojedinačne stavove ne bi trebalo puštati u javni prostor u periodu izbornog procesa, osim onih koji dolaze od stručno i naučno potvrđenih pojedinaca. Pretpostavka je da ti pojedinci neće davati svoje subjektivne nego argumentovane stavove na osnovu istraživanja”, govori Čupić.

Dodaje da se na taj način izbegavaju proizvoljnosti, pristrasnosti i pogrešna uopštavanja koja mogu da proizilaze iz stavova pojedinaca.

“Takođe, na taj način se izbegava manipulacija javnošću i negativna propaganda. Dopušteno je da u plaćenim propagandnim emisijama, saopštenjima ili tekstovima partije prenose subjektivne stavove članova, simpatizera i pojedinačnih građana. Uslov je da se ne smeju dozvoliti njihove reči koje podstiču mržnju i bilo koji oblik diskriminacije prema drugima ili protivnicima u izbornoj kampanji”, objašnjava Čupić.

Montirani snimci, pristrasnost, neobjektivnost

Proteklog mjeseca neprofesionalni mediji su se bavili objavljivanjem montiranih snimaka, reaktualizacijom starih video snimaka, diskreditacijom kandidata/kinja, promocijom samo jedne političke opcije.

Analizom sadržaja uočljivo je da anonimni portal Infosrpska svakodnevno izvještava o izborima i izbornom procesu. U rubrici Vijesti u posljednjih 100 objava primijetne su dvije prakse: diskreditacija opozicije, pretežno Jelene Trivić, i pozitivno izvještavanje o kandidatima Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Željke Cvijanović i Milorada Dodika. Od 100 objava 41 je posvećena Miloradu Dodiku. To su pretežno pozitivni izvještaji o predizbornim obećanjima, izjave o postignućima vlasti, prenošenje izjava sa javnih događaja te izvještaji uoči, tokom i nakon sastanka sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.

Na ovom anonimnom portalu 10 posto vijesti posvećeno je afirmaciji Željke Cvijanović, kandidatkinje za Predsjedništvo BiH. Deset objava posvećeno je diskreditaciji Jelene Trivić, kandidatkinje za predsjednicu RS, a dominantno je to rađeno prenošenjem izjava Sanje Vulić, kandidatkinje SNSD-a za Predstavnički dom Parlamenta BiH.  

Anonimni portal HB.hteam.org koji se predstavlja kao portal Hrvata Herceg-Bosne u svojim objavama se bavi promocijom HDZ-a, kandidatkinje za članicu Predsjedništva Borjane Krišto, te u manjoj mjeri Hrvatskim narodnim saoborom (HNS). Portal kontinuirano objavljuje i navodi javnost na mišljenje da bošnjačke stranke kuju plan da Hrvate naprave nacionalnom manjinom.

“Da bošnjačka politika predvođena SDA i Demokratskom frontom (DF) planira nakon ovih izbora pokušati dovršiti proces pretvaranja Hrvata u nacionalnu manjinu u BiH i nije neka tajna. U tim nastojanjima imaju i svesrdnu podršku oporbenih bošnjačkih stranaka od SDP-a i NiP-a pa sve do Naše stranke i ostalih manje poznatih subjekata kao i ukupne bošnjačke javnosti, Islamske zajednice i ogromnog broja građana BiH bošnjačke nacionalnosti. Zapravo, pretvaranje Hrvata u nacionalnu manjinu u BiH je jedini strateški cilj bošnjačkog naroda oko kojeg postoji konsenzus u bošnjačkoj javnosti”, piše ovaj anonimni medij u jednoj od objava.

Javnost pokušavaju uvjeriti i da Hrvati koji nisu na listama stranaka članica HNS-a nisu pravi i takve nazivaju „halal Hrvatima”. Posebno je problematična propaganda ugroženosti Hrvata, te predstavljanje Bošnjaka kao neprijatelja koji će izvršiti udare na Hrvate kao konstitutivni narod, a “najznačajniji će pak udar biti onaj na hrvatski identitet u BiH i sve što ga simbolizira”.

Zanimljivo je da portal nema impressuma, a kao glavni urednik potpisan je urednički kolegij, a urednički kolegij je potpisan kao „novinari, autori, suradnici i kolumnisti…“.

Još jedan anonimni portal - Prijedor 24 u rubrici RS, BiH ima diskreditirajućih objava o opoziciji, ali je više usmjeren ka promociji kandidata SNSD-a. Dominira promocija Milorada Dodika, zatim Željke Cvijanović, a često promovišu i Vladu Đajića, direktora Univerzitetsko kliničkog centra u Banjaluci, također člana SNSD-a. Portal prenosi njihove izjave, pozitivno izvještava bez kritičkog pristupa o dosadašnjem radu i obećanjima, te govori o njihovom uspjehu.

ABC.info je portal koji  je, osim što promoviše kandidate HDZ-a, usmjeren ka diskreditaciji Željka Komšića, a specifičan je i zbog huškačkog izvještavanja. Nepoznati autor(i) ovog anonimnog medija često se bave huškanjem ne samo protiv Komšića već i protiv cijelog bošnjačkog naroda pa tako u jednom tekstu kažu: “sad je trenutak da se nekim stvarima stane na kraj i da počne jedno novo vrijeme za BiH u kojoj će svi narodi biti ravnopravni, a bošnjački nacionalizam i dominacija zaustavljeni”.

Objave su posebno sporne jer sadrže izražen govor mržnje koji može širiti i podsticati na mržnju prema drugima.

Sveopšta kriza nepristrasnosti

Ovakvo pristrasno i neobjektivno ponašanje medija velika su opasnost po demokratizaciju društva i demokratsku vladavinu, smatra profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Čedomir Čupić.

„Oni pristrasnošću i neobjektivnošću manipulišu i unose nenormalnost (u značenju nepoštovanja normi) u javni život. Pogoduju autoritarnim vođama i uvođenju autoritarizma u politički i društveni život. Takvi mediji postaju moćno sredstvo za sve autokrate, odnosno uzurpatore u okviru vlasti. Sloboda, pa i medijska, ima jedno ograničenje - da se u ime slobode ne ukine sloboda, a u ime medijske slobode da se ukine sloboda javnosti. Zloupotreba medijske slobode pogoduje ogoljenim propagandistima i neprijateljima slobode“, kaže profesor Čupić.

Redovni profesor Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za strateško komuniciranje Božo Skoko napominje da je uloga medija u izbornom procesu prilično važna, jer se većina birača informiše putem medija, kreira dojam o pojedinim kandidatima i u konačnici odlučuje kome će dati povjerenje.

“Mediji bi trebali biti objektivni u izbornom procesu i dati jednaku šansu svim opcijama da se predstave. Pritom su komentari slobodni, a činjenice bi trebale biti svetinja. Nažalost u dijelu čak donedavno i ozbiljnih medija novinari i urednici kroz izvješća prikazuju zapravo svoj stav, odnosno politički profil. U tom slučaju bilo bi daleko ispravnije primijeniti američki model u kojem se pojedini mediji otvoreno deklariraju za koga navijaju i tako ne dovode u zabludu birače”, napominje Skoko.

Iz analiziranih članaka jasno je da mediji promovišu jednu, a diskredituju drugu ili više stranaka i kandidata. Njihova je poveznica sa političkim strankama jasno vidljiva. Osim toga, sociolog i docent Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Tomislav Tadić primjećuje da izbore dočekujemo u tmurnom ozračju, bezidejnoj i agresivnoj izbornoj kampanji, zasnovanoj na logici argumentum ad hominem.

“Političarima je bilo daleko važnije na nivou ličnosti diskreditirati oponente, nego što su za shodno smatrali da nam predstave realne i konkretne korake za budućnost”, zapaža Tadić.

On pronalazi uzroke za ovakvo ponašanje političara – nemaju konkretne programe, pa se koriste drugim sredstvima, a mediji su njihovi izvršioci.

“U tom smislu, najlakši način za voditi kampanju jeste projektovati 'drugog' kao neprijatelja. Cilj je samo jedan: dokopati se vlasti koju zamišljaju kao sirovu i neograničenu moć koja će im omogućiti zatvaranje u lukrativne sinekure. Diskreditacija protivnika je tako i svojevrsni 'psihološki mehanizam' koji za krajnji cilj ima to da se 'drugi' prikaže ne samo kao onaj koji nema sposobnost obnašati vlast i 'voditi narode', nego kao onaj kome, zapravo, treba oduzeti svojstvo 'ljudskosti' tako što će ga se svrstati u neku vrstu bestijarija i prikazati kao 'zvijer'. U viziji političkih subjekata u BiH, političko ima smisla samo u radikalnoj dihotomiji prijatelj-neprijatelj. Dakako, atavizam onih teorijskih orijentacija koje su svojevremeno u Njemačkoj Hitlera dovele na vlast”, pojašnjava Tadić.

Skoko, pak, vjeruje da se stranke napadima na protukandidate, umjesto izbornim programima, bave jer imaju zastario koncept u glavi da će kontrolom medija i jeftinom propagandom držati pod kontrolom birače i njihove stavove.

“Međutim, to može imati kontraučinak kad se pretjera. Birači ne vole da im se išta nameće. Sjetimo se SAD-a kad je 90 posto američkih medija navijalo za Hilary Clinton, a ljudi su iz inata glasali za Trumpa. Zato bi bilo daleko bolje da se političari posvete vizijama, programima, razvijanju odnosa s biračima na terenu, biranju kvalitetnih ljudi, koji će svojom osobnošću i dosadašnjim zalaganjima privlačiti glasove… To se pokazuje daleko mudrijim”, kaže Skoko.

Tadić problem pristrasnog i huškačkog medijskog izvještavanja veže za ovisnost medija, jer su ih većinu (posebno elektronske) stranke stavile pod svoju kontrolu ili su ih čak osnovali.

“Pa se ne treba čuditi da već po letimičnom pregledu pojedinih portala možemo vidjeti i koji su to politički subjekti koji ih finansiraju. Poseban problem se sastoji u činjenici da su i pojedini javni servisi pristali da budu ekspoziture političkih stranaka i time desupstanzijalizirale svoju svrhu: objektivno i nepristrasno informisanje svih građana. Sloboda medija, s druge strane, mora biti jako velika. Ipak, ne smije se zaboraviti pravilo da tamo gdje je data velika sloboda, odgovornost mora biti još veća. S obzirom da u BiH imamo generalnu krizu 'nepristrasnosti', nerealno bi bilo očekivati da se ona nezrcali na pitanje medija i novinarstva. U konačnici, ni mediji se ne mogu eskulpirati od odgovornosti za opće stanje u društvu”, kaže Tadić.

Mainstrem mediji, javni servisi i netačni sadržaji

Osim anonimnih portala i očito pristrasnih medija, vidljivo je i da mediji koji imaju veći stepen nezavisnosti te javni servisi objavljuju i prenose problematičan sadržaj, narative i izjave. Zanimljivo je kako snimke koje plasiraju anonimni portali ili portali koji su očito u službi jedne stranke preuzimaju i mainstream mediji i javni servisi.

Tako je RTRS, koji često ne opravdava ulogu javnog servisa, pod naslovom “Dokaz da SAD finansira opoziciju: Radović se zahvaljuje Amerikancima, plaćeni i novinari”  prenio snimak koji je objavio Faktor Magazin na kojem Milan Radović, zamjenik predsjednika SDS-a razgovara sa bivšim poslanikom u Narodnoj skupštini Republike Srpske Adamom Šukalom. Iako se razgovor jedva čuje i nije jasno moguće čuti tačan sadržaj razgovora, medij koji je prvi objavio snimak titlovao je video u kojem Radović, navodno, govori kako Amerikanci finansiraju opoziciju u RS.

Snimak se pojavio nekoliko dana nakon što je portal Glas naroda objavio montirani dokument koji navodno dokazuje kako je administracija američkog predsjednika izdvojila 10 miliona dolara za kampanju kandidatkinje opozicije Jelene Trivić.

“Ovaj iznos je tačno 10 miliona dolara koje su vojnim avionom u četvrtak 4. avgusta prenesene do aerodroma Sarajevo, gdje je taj novac, prema tvrdnjama našeg izvora, preuzeo brat Jelene Trivić, Igor Tešić koji joj je šef štaba i vodi njenu kampanju. Iznos je odobren dokumentom Stejt departmenta od 11. jula 2022. godine, a za operacionalizaciju ove akcije zadužena je Nina Jaković koja vodi Bord za upravljanje dezinformacijama američke vlade, a ranije je upravljala Fondom demokratske pomoći Ukrajini”, objavio je ovaj medij, a prenijeli su RTRS, ATV i desetine drugih medija bliskih vlastima. Nepostojeći dokument je brzo raskrinkan, a navode je demantovala i Ambasada SAD-a u BiH.

Anonimne portale treba zabraniti

Iako veliki broj medija koji diskvalifikuju određene kandidate ima impresum i imena autora, najočitiji u diskvalifikaciji i demonizaciji kandidata su anonimni portali. Oni često prenose sadržaj jedni od drugih, a način izvještavanja je sličan: neprofesionalan, pristrasan i pun govora mržnje.

Regulatorna agencija za komunikacije ne može da ih kazni, jer to nije u njihovoj nadležnosti, Vijeće za štampu i online medije djeluje kao samoregulatorno tijelo te može donijeti odluku da jedan online medij krši Kodeks Vijeća za štampu i online medija, ali ne može kazniti medij. Njihovo djelovanje je naročito neefikasno ukoliko je riječ o anonimnom portalu. Pored toga, pojedinci ili stranke ne mogu tužiti za govor mržnje, klevetu i slično jer nema imena autora, urednika…

Profesor Čedomir Čupić vjeruje da anonimnim medijima ne bi trebalo dopustiti djelovanje u javnom prostoru, a njihovo djelovanje se mora precizno zakonski regulisati i sankcionisati.

“Njihovo pojavljivanje i delovanje u javnom prostoru treba krivično sankcionisati uz oduzimanje opreme. Anonimno medijsko prisustvo u javnom prostoru treba tretirati kao tešku zloupotrebu i medija i javnosti”, predlaže on.

Pojava anonimnih portala i njihov uticaj na izbore zbunjivanjem birača i širenjem dezinformacija nisu specifičnost samo za Bosnu i Hercegovinu, kaže profesor Božo Skoko.

“To nije naša specijalnost jer su takvi mediji odigrali značajnu ulogu kod izbora američkog predsjednika Trumpa, a sjećamo se da neki od njih imali servere čak i u Velesu u Sjevernoj Makedoniji, kako bi izbjegli bilo kakav nadzor američkih službi. Velika većina birača teško raspoznaje takve medije u moru ponude i vrlo lako 'nasjeda' na njihove objave. Nerijetko ih stavljaju na društvene mreže, šire njihove objave među prijateljima ne znajući da su i sami tako izmanipulirani i da nesvjesno tako šire lažne vijesti”, dodaje Skoko.

On savjetuje kako građani/ke mogu prepoznati ostrašćene, neprofesionalne i medije štetne po demokratsko održavanje izbornog procesa.

“Dovoljno je napraviti površnu analizu i vidjeti koga ti mediji kontinuirano hvale, a koga pljuju i vrlo brzo će vam sve biti jasno. Također kod prosudbe istinitosti informacija je važno vidjeti tko stoji iza njih i tko ih plasira, tko je njihov izvor. Poznajem li rad tog novinara ili je njegovo ime izmišljeno? Kakav je to portal? Je li se pojavio uoči ovih izbora ili je bio relevantan i ranije? Sve su to pitanja koja nam mogu detektirati neprofesionalne medije”, savjetuje Skoko.   

Stranke i kandidati mogu se oglašavati još danas, a već sutra u 7 časova nastupa izborna šutnja koja političkim subjektima zabranjuje učestvovanje u javnim političkim aktivnostima, a medijima izvještavanje o bilo kakvim aktivnostima koje se odnose na političku kampanju.