Ljubiša Preletačević – Beli: Banalizacija političke predizborne stvarnosti u Srbiji

Ljubiša Preletačević – Beli: Banalizacija političke predizborne stvarnosti u Srbiji

Ljubiša Preletačević – Beli: Banalizacija političke predizborne stvarnosti u Srbiji

Grupa građana „Samo jako“ i njezin čelnik Ljubiša Preletačević – Beli (pravim imenom: Luka Maksimović), posljednji su predali potpise za kandidaturu na izborima za predsjednika Srbije. Kao i prošle godine na lokalnim, Beli želi biti iznenađenje i predstojećih izbora, ovoga puta predsjedničkih. Ako je vjerovati medijima, a posebno društvenim mrežama, ima velike izglede da bude „iznenađenje“. No medijska slika i objave na društvenim mrežama, iako svjetski trend, ipak su jedno, a stvarnost nešto posve drugo.

Svjesni su toga i Saša Janković, i Vuk Jeremić, i Vojislav Šešelj – tri najizglednija kandidata za drugu poziciju u prvom krugu predsjedničkih izbora. Prva pozicija rezervirana je za Aleksandra Vučića, iako mu predizborne ankete predviđaju čak i pobjedu u prvom krugu.

Ipak, da se pita Facebook, a posebno Twitter zajednicu „mrtva utrka“, vodila bi se između Jankovića i Jeremića, Vučićeva kampanja već je uveliko ismijana, a Šešelj ionako u svojim tweetovima vodi neke svoje borbe. S druge strane, anketa agencije Faktor Plus, provedena na reprezentativnom uzorku, pokazuje da bi Vučić već u prvom krugu osvojio 53 posto glasova i pobijedio.

Twitter kampanja Jankovića, Jeremića, Šešelja...

A što su uoči službenog početka kampanje uradili Janković i Jeremić? Agilni Jankovićev tim lansirao je hashtags #bezstraha i #apel100 kao znak raspoznavanja, objavljuju kratke videoisječke ili, putem Facebooka i live opcije, prenose Jankovićeve predizborne skupove. No, ipak je dosadašnji vrhunac kampanje njegov četverominutni spot u kojem su sažete njegove poruke, izrečene njegovim glasom kroz usta najbližih suradnika.

Jeremić je odavno u kampanji, a ključni element približavanja građana, osim živog prijenosa na Facebooku, jesu i kratke snimke, koje njegov tim postavlja na društvene mreže te potom od njih stvaraju spotove. I ponovno ih postavljaju na društvene mreže.

Kod Šešelja je sve po starom... Ako ne vrijeđa hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, odnosno Vuka Draškovića i njegovu suprugu Danicu, onda čestita rođendan Ratku Mladiću i Dan žena Velimiru Iliću, žali sudbinu Slobodana Miloševića, citira Marine Le Pen. Neizostavne su i uvrede na račun protivnika u kampanji. No, skupovi s kojih postavlja fotografije nisu više onako masovni, kao u „zlatno vrijeme“ radikala kad su mu društvo pravili aktualni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i kandidat za njegovog nasljednika Aleksandar Vučić. Iako je Šešelj uvjeren da će nasljednik ipak biti on, a ne Vučić.

Parodirani Vučićevi spotovi

Kampanja Aleksandra Vučića, srbijanskog premijera na odlasku (jer je i sâm rekao da neće biti premijer ako izgubi, a ako pobijedi ionako više to ne može biti), vodi se onako kako to u cijelom svijetu vodi svaki političar na nekoj dužnosti koji se nastoji domoći iste ili drugačije političke funkcije. Obilazi Srbiju uglavnom kao premijer, dakle o državnom trošku, gostuje u medijima po svom izboru, a onda agencije i naklonjeni mu mediji izdvajaju po 10-ak vijesti na različite teme.

Kao primjeri mogu poslužiti dva događaja – posjet tvornici namjenske industrije u Velikoj Plani, nedaleko Beograda, te gostovanje na Televiziji Pink. Nakon prve vijesti o posjetu tvornici, objavljeno je na Tanjugu njih još sedam. Od toga, samo dvije o vojnim potencijalima Srbije koji nastaju u tvornici koju je posjetio.

Gostovanje na Pinku imalo je „za posljedicu“ 11 vijesti u servisu agencije Tanjug u kojima je citiran Vučić. No, iduće jutro sve te vijesti ponovljene su još jednom.

Predmetom ozbiljnije analize nisu ni stigli biti Vučićevi predizborni spotovi, a do sada ih je snimio tri (prvi u avionu, drugi u pivnici, a u trećem – onim s nepečenim kruhom – čuje se samo njegov glas), jer su vrlo brzo svi postali predmet ismijavanja. Društvene mreže preplavljene su parodijama u kojima, umjesto Vučićevih riječi, idu titlovi s potpuno drugim smislom i porukama, uglavnom protiv aktualnog premijera i njegove politike.

Fenomen 'Beli'

No, Beli s početka priče i ovu predsjedničku kampanju, a onda i same izbore želi prikazati kao parodiju. Na lokalnim izborima, u kojima je lista „Samo jako“ osvojila 12 mandata u općinskom vijeću Mladenovca, pokazao se vrlo ozbiljnim iako je izmislio kandidata. Luka Maksimović predstavio se kao Ljubiša Preletačević – Beli i, zajedno s kolegom Stefanom Gajićem (poznatijim kao Nebojša Prilepak), dokazao kako je sve moguće u politici.

„Konačna i potpuna banalizacija javnog života i postojećeg političkog sistema, te uspostavljanje kompetentne građanske uprave“, ključni im je moto. Tvrde da je cijeli politički sistem u Srbiji posljednjih 25 godina – parodija. A biračima se parodija koju su ponudili Beli i njegove kolege, očito, svidjela.

Za izbore koji dolaze uspjeli su prikupiti 12.640 potpisa, a pred sjedištem Republičke izborne komisije napravili spektakl kakav nije niti jedan kandidat. Beli, koji u izbore na 'preCednika' ide pod sloganom „Sirotinja uzvraća udarac“, došao je u limuzini, ogrnut bundom i u pratnji trubača. I sve su to, naravno, prenosili putem društvenih mreža.

Nažalost, i priča o prihvaćanju njegove kandidature ličila je na parodiju, jer je donijela najdužu i najžešću raspravu u Republičkoj izbornoj komisiji Srbije. Posebno je bilo sporno to što se morala ishoditi „saglasnost za upotrebu ličnog imena Ljubiše Preletačevića u nazivu grupe građana, overenu kod javnog beležnika“. Prevedeno, Preletačević se morao pojaviti pred javnim bilježnikom što je bilo nemoguće, jer je fiktivni lik.

Na kraju, ono što je posve moguće i izvjesno jest činjenica na koju medijski stručnjaci upozoravaju – istraživanja pokazuju da polovica građana aktivno koristi društvene mreže i prati internet, dok do druge polovice poruke stižu drugim medijskim kanalima. Upravo ti kanali, a radi se o televiziji, radiju ili novinama te izravnom kontaktu, tvrde stručnjaci, kriju ključ pobjede.