Sve teže je razlikovanje pouzdanih medija od tzv. divljih portala koji, kreirani ljudskim faktorom i AI-potpomognuti, sve češće dovode u zabludu korisnike

foto: Društvene mreže / Screenshots

Jedan klik i želja da učestvuje u primamljivoj nagradnoj igri na Facebooku, bili su dovoljni da penzionerka Sadija Mašić (65) postane žrtva internet prevare. Naizgled bezbrižno i jednostavno dijeljenje objave na ovoj društvenoj mreži, sa prethodno neprovjerene stranice, Sadiji je prouzrokovalo glavobolju i donijelo stotinjak konvertibilnih maraka veći račun za pretplatničke usluge telekomunikacijskog operatera.

Umjesto nagrade, dobila je samo mogućnost da svoj račun plati u tri rate, budući da je gotovo trećinu svoje tadašnje minimalne penzije morala izdvojiti za račun koji joj je ispostavljen za nepostojeći, ali ipak registrovani poziv prema Mađarskoj. Djeca i unuci su joj, kaže, godinama u inostranstvu, ali ne u Mađarskoj gdje je, naknadnim provjerama utvrđeno da su se, barem prema internet izvorima, nalazili kreatori ove opasne „nagradne igre“.

Negativno iskustvo, poput Sadijinog, dijele i desetine drugih Bosanaca i Hercegovaca koji gotovo svakodnevno nasjedaju na iste ili slične internet prevare. Većina korisnika treće životne dobi koja, uglavnom bez prethodne edukacije i tehničkog predznanja, samoinicijativno i intuitivno sve više koristi mobilne telefone „surfajući“ po internetu i društvenim aplikacijama, predstavlja lak plijen za one koji internet koriste „iz zasjede“.

Dobronamjernost i usamljenost često su među glavnim stanjima u kojima stariji članovi društva nasjedaju na prevare. Lažne nagradne igre, tako predstavljaju samo vrh ledenog brijega internet bespuća u kojem su svi, pa nekada čak i oni najotporniji, izloženi opasnostima. Većini je glavni cilj protuzakonito i lako stjecanje finansijske koristi, a u manjem broju slučajeva cilj predstavljaju i lični podaci korisnika koji su nekada prelako dostupni.

Zato ne iznenađuje sve češće izvještavanje portala Raskrinkavanje o tzv. ljubavnim prevarama, dobitnicima lažnog naslijeđa, „phishingu“ i lažnom predstavljanju, ali i lažnoj tehničkoj podršci. Razvoj vještačke inteligencije, upozoravaju stručnjaci, prevarante na mrežama učinio je još kreativnijima pa se posljednjih godina nižu i sve češća negativna iskustva onih koji su nasjeli na lažne vijesti o političarima, poznatim osobama, globalnim dešavanjima, nevjerovatnim prilikama za investicije i upotrebu čudesnih lijekova za sve i svašta.

Kad je nešto previše dobro da bi bilo istinito

Upravo na nekoliko takvih lažnih vijesti i oglasa, nedavno je nasjela i penzionisana doktorica Mersija Marković (66) iz Tuzle. Lažne reklame za „zdrave čajeve“ za poticanje sagorijevanja masti i preparate za detoksikaciju organizma privukle su joj pažnju, izmamile novac i ostavile razočaranom. Zato danas, kaže, sve što vidi na internetu uzima s rezervom.

„Kada vidiš da je neki oglas lijepo napisan i kada ti se učini da je previše dobro da bi bilo istinito, znaj da ti se nije učinilo i čuvaj se“, lekcija je to, kaže Mersija za Mediacentar, koju je naučila na teži način.

Zbog svog ranijeg negativnog iskustva, ona se početkom 2025. godine našla i među polaznicama radionice o medijskoj pismenosti za seniore koju je Mediacentar organizovao u Tuzli, a koja joj je, ističe, pomogla da sada bolje razumije sadržaje koji su kreirani kako bi je prevarili i doveli u potencijalnu opasnost.

„Poslije te radionice, u međuvremenu sam više počela uočavati i video sadržaje kreirane pomoću vještačke inteligencije gdje pojedini doktori neprirodno pomjeraju svoja usta i izgovaraju rečenice koje im ne pripadaju. Budući da se uglavnom informišem preko portala i TikToka, tek sad sam počela primjećivati i vijesti koje nemaju nikakve veze s naslovom koji je uglavnom primamljiv i agresivan, ali ne odgovara informacijama koje vas čekaju kada napravite klik“, kaže Marković.

Kako pametnije skrolati?

Ovo je samo jedan od primjera koji ilustruju sve teže razlikovanje pouzdanih medija od tzv. divljih portala koji, kreirani ljudskim faktorom i potpomognuti vještačkom inteligencijom sve češće dovode u zabludu osobe treće životne dobi.

Za docenticu na užoj naučnoj oblasti Komunikologija na Odsjeku za žurnalistiku Univerziteta u Tuzli dr. sc. Vesimu Čičkušić, najvažnije je, kaže, uvijek krenuti od provjere da li portal ima impressum – jer ukoliko nema, to je prvi alarm za uzbunu.

„Profesionalni mediji teže transparentnosti jer je ona temelj povjerenja publike. Drugi važan indikator su naslovi. Ako umjesto informativnog imate dramatične, emotivno potentne naslove, obično se radi o senzacionalističkim sadržajima čiji je cilj privlačenje pažnje i emotivna angažiranost recipijenata, a ne informisanje. Treći element na koji treba obratiti pažnju je naziv domene samog portala jer sumnjive mogu biti stranice sa neobičnim, dugim ili nepovezanim nazivima, kao i domene koje pokušavaju imitirati poznate medije, ali uz gotovo neprimjetne izmjene“, savjetuje Čičkušić u izjavi za Mediacentar.

Iako se čini kako osobe treće životne dobi i dalje čekaju centralne televizijske dnevnike kako bi se informisale o događajima koji su obilježili dan, činjenica je da do večernjeg „prime time“ termina, na svojim mobilnim uređajima i društvenim mrežama nailaze na bezbroj informacija i isto toliko potencijalnih opasnosti. Sadržaji koji po formi izgledaju identično kao stvarni članci uglavnom sadrže fotografiju, naslov i kratak opis koji čitatelja pozivaju da zaustavi svoje „skrolanje“ po naslovnici i klikne na vijest. Upravo taj klik presudan je za korist trećih strana, bez obzira hoće li vas on informisati ili dovesti u problem.

Uvjerljivost savremenih manipulacija

Vanredna profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, dr. sc. Ivana Sivrić za Mediacentar pojašnjava kako se na globalnom nivou sve jasnije uočava kako starije generacije teže prepoznaju obrasce digitalnih prevara, lažnih vijesti i manipulativnih sadržaja. Razlog tome nije lakovjernost sama po sebi, već nedostatak specifičnih znanja i vještina potrebnih za snalaženje u digitalnom prostoru.

„Savremene manipulacije često su prilično uvjerljive. Lažne obavijesti koje imitiraju banke, poruke koje izgledaju kao službena komunikacija, oglasi za farmaceutske proizvode koji obećavaju rješenja za česte zdravstvene tegobe poput uobičajenih problema sa štitnjačom, bolovima u zglobovima, kralježnici ili dijabetesom“, nabraja profesorica Sivrić.

„Dodatni izazov predstavlja i razvoj umjetne inteligencije i tzv. deepfake sadržaja, koji omogućavaju zloupotrebu identiteta stvarnih osoba, uključujući ljekare i javne autoritete, čime se stvara privid vjerodostojnosti. Takvi obrasci manipulacije mogu imati ozbiljne posljedice – od krađe ličnih i finansijskih podataka, preko finansijskih gubitaka, pa sve do narušavanja zdravlja i psihičkog stanja pojedinca. Osjećaji nesigurnosti, stresa i bespomoćnosti često su prateće posljedice ovakvih iskustava“, naglašava.

Samo neki od zabrinjavajućih faktora, prema riječima profesorice Sivrić, pored svega navedenog, ogledaju se i u nemogućnosti razlikovanja mišljenja i činjenica od strane čitatelja što rezultira površnim shvaćanjem informacija. Veliki izazov predstavlja i dominantnost algoritama i informacijskih balona ili „filter bubblea“ unutar kojih se u vidu zatvorenih grupa na društvenim mrežama okupljaju pojedinci sa istim ili sličnim uvjerenjima pri čemu lako dolazi do prihvaćanja i legitimacije dezinformacija i teorija zavjere, čime se otvara prostor za stvaranje nepovjerenja prema stvarnim autoritetima, profesionalnim medijima i stručnjacima.

Vodič za starije: Kako prepoznati pravu informaciju na internetu

Ono što je djeci i mladima sasvim prirodno i logično u savremenom digitalnom i medijskom okruženju u kakvom živimo, osobama treće životne dobi je nepoznato zato što ih je razvoj interneta i novih tehnologija, suočio s još jednom tranzicijom u njihovom životu. Bez jasne sistemske podrške, osobe treće životne dobi ne bi trebalo doživljavati kao digitalno nepismene, nego kao digitalno nespremne da se snađu u vrtlogu novomedijskih informacija i sadržaja.

Dr. Emina Dedić Bukvić, vanredna profesorica Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, upravo zbog svega navedenog smatra kako su stariji izloženiji potencijalnim internet prevarama samo zato što su kroz prethodne sisteme učeni da vjeruju drugima.

„Starije osobe ne bih opisala kao ranjivije, već kao osobe koje su, zbog toga što nisu imale priliku da odrastaju u obrazovnom sistemu koji je digitalno i tehnološki transformisan, više izložene prevarama, lažnim i netačnim informacijama. Ne smijemo zaboraviti da naši stari nisu odrastali u nesigurnim okruženjima i odnosima, pa zato i ne sumnjaju u namjere drugih koji ih olako „uhvate“ putem mreža ili poziva. Zato je za osnaživanje starijih osoba neophodna sistemska podrška, kvalitetna obuka za razvoj znanja i vještina, kao i pružanje prilika za formiranje vršnjačkih podržavajućih grupa“, kaže Dedić Bukvić za Mediacentar.

„Pristup u takvim grupama trebao bi biti zasnovan na poticanju dijaloga i dijeljenju iskustava među seniorima – vršnjacima, uz omogućavanje prilika za zajedničko i iskustveno učenje s fokusom zaštite ličnih podataka, traženja sigurnih baza za pružanje podrške i pomoći, pa tek onda i učenja tehnika i alata za provjeravanje informacija i kritičko postupanje s medijskim sadržajima“, dodaje.

Povjerenje u medije već je poljuljano

Sve više „divljih portala“ koji bez jasne vlasničke strukture okupiraju internet prostor u Bosni i Hercegovini i regiji, sve naprednija upotreba vještačke inteligencije u kreiranju novomedijskih sadržaja i sve slabija sposobnost kritičkog rasuđivanja kod same publike, nikada više nije utjecala na ionako poljuljano povjerenje u medije.

Kriza povjerenja u novinarstvo, upozorava dr. Vesima Čičkušić, ne proizlazi isključivo iz djelovanja „divljih portala“, već i iz kršenja profesionalnih standarda unutar etabliranih medija koji su prepuni pristranih izvještaja, senzacionalističkih tema, političkih i komercijalnih sadržaja.

„Time se dodatno relativizira percepcija pouzdanosti jer i ako 'ozbiljni' mediji odstupaju od profesionalnih standarda, publika još teže pravi razliku između pouzdanih i nepouzdanih izvora. Zato, svi korisnici interneta, a svakako i osobe treće životne dobi, trebaju razvijati aktivan kritički odnos prema informacijama“, kaže Čičkušić.

„Konkretno, pored provjere impressuma, autora, tona i naslova, potrebno je informacije provjeravati iz više izvora – jer vjerodostojne i društveno relevantne vijesti nalaze mjesto i u drugim medijima. Dalje je potrebno uporediti kako različiti mediji izvještavaju o istoj temi jer razlike u interpretaciji mogu ukazati na pristrasnost ili selektivno predstavljanje činjenica. Kredibilni mediji jasno razdvajaju informativni i analitički sadržaj što konzumentima pomaže da uočavaju razlike između ovakvih formi izvještavanja“, zaključuje Čičkušić.

I dok se tehnologija progresivno mijenja, a vještačka inteligencija sve više uzima maha, umjesto zaključka u ovom članku, odlučili smo pitati samu vještačku inteligenciju (ChatGPT) da li bi vjerovala svemu što uoči na internetu i kako bi se zaštitila?

„Ne bih – i to nije pesimizam nego osnovna digitalna higijena. Internet danas miješa profesionalno novinarstvo, amaterske sadržaje i materijale koje generiše vještačka inteligencija, pa je zdrava doza sumnje zapravo korisna“, poručio je ChatGPT te dao nekoliko savjeta:

Kod novinskih članaka važno je da uvijek provjeravamo izvore informacija, obratimo pažnju na emocije (jer se lažne vijesti baziraju na izazivanju straha, bijesa ili šoka) i nikada na prvu ne dijelimo nijedan sadržaj, a kod multimedijalnih sadržaja obratimo pažnju na čudne sjene i svjetlo, previše savršene fotografije, nelogične detalje u pozadini i neprirodan položaj dijelova tijela.

Iako se možda ne možemo složiti sa svim, a naročito negativnim što se posljednjih godina pripisuje razvoju vještačke inteligencije, dobro je znati da je i nova tehnologija u osnovi kreirana da pomogne ljudima, mada je ljudski faktor nerijetko taj koji je počne zloupotrebljavati. I zato – zaštite nikada dosta.

Tekst je nastao u okviru projekta „Osnaživanje starijih: Putovanje kroz medijsku pismenost od zemalja Višegradske grupe do Balkana“, koji predvodi organizacija Transitions, a finansira Nacionalna fondacija za demokratiju (NED). Projekt je dvogodišnja inicijativa sa ciljem unapređenja medijske pismenosti među starijim osobama u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i Crnoj Gori.

___