U septembru 2014. godine, Paragvaj je postao stota zemlja u svijetu koja usvojila zakon o slobodi pristupa informacijama, garantujući tako pravo građanima da traže informacije u posjedu vlasti.

Ovaj događaj označio je simboličnu pobjedu za globalni pokret za transparentnost, čija je okosnica bila borba za priznanje prava svakog pojedinca da zna šta njihova vlast radi i koje odluke donosi. Pokret koji je okupljao organizacije civilnog društva u različitim zemljama svijeta, značajan uspjeh je ostvario krajem 1990-tih i početkom 2000-tih, kada je broj usvojenih zakona o slobodi pristupa informacijama učetverostručen. Kao posljednica razvoja tehnologija, ali standarda u ovoj oblasti, neki od zakona novijeg datuma obavezuju javne organe da samoinicijativno, i ne čekajući pojedinačne zahtjeve, objavljuju određene kategorije informacija od javnog značaja.

U međuvremenu, pojavio se novi pokret, predvođen uglavnom aktivistima i software developerima, koji se zalaže za otvaranje sirovih podataka, koje javni organi prikupljaju ili proizvode kao dio redovnih aktivnosti. Granice između podataka i informacija nisu uvijek jasne, no za razliku od informacija, osnovna odlika podataka jeste da se oni objavljuju u izvornom obliku, onako kako su i nastali, bez naknadne intervencije javnog organa. Onog trenutka kada podaci postanu dostupni javnosti, zainteresirane skupine – IT stručnjaci, poduzetnici, nevladine organizacije i pojedinci – interpretiraju, kombiniraju i nadograđuju ove podatke dajući im novu vrijednost.

Zagovornici otvaranja podataka ukazuju na veliki potencijal koje imaju javni podaci u monitoringu rada vladinih službenika, uključivanju građana u donošenje odluka od javnog interesa, kao i razvoj poduzetništva. Važnost otvorenih podataka ogleda se i u mogućnosti poboljšanju usluga koje javni sektor pruža građanima, bilo da se radi o obrazovanju, zdravstvu, zaštiti okoliša, javnoj sigurnosti, socijalnoj zaštiti i sl. Pored toga, korist od otvaranja javnih podataka vidljiva je u svakodnevnom životu, prilikom donošenja važnih odluka kao što su upis u školu ili fakultet, kupovina stana, odabir ljekara. Konačno, otvoreni javni podaci predstavljaju koristan alat za novinare da poboljšaju svoje istraživačke priče te kvalitetnije informišu javnost o pitanjima od njihovog interesa. 

Otvaranje podataka u praksi: primjeri iz svijeta

Brojni su primjeri praktične upotrebljivosti i  vrijednosti otvorenih javnih podataka za građane, organizacije civilnog društva, medije, ali i javni sektor. Američka kompanija Asthmopolis u javnim podacima je prepoznala mogućnost da doprinese kvaliteti života osobama koje boluju od astme. Zahvaljujući otvorenim javnim podacima, ali i podacima od osoba koje imaju problema sa ovom bolešću, ova kompanija je bila u mogućnosti informirati pacijente, ali javne zdravstvene ustanove o tome koja su mjesta u Sjedinjenjim Američkim Državama visoko rizična za astmatičare. Zahvaljujući ovim podacima, bolnice su zabilježila pad intervencija za 25 posto. 

Nevladina organizacija mySociety na osnovu otvorenih podataka o javnom prevozu u Velikoj Britaniji razvila je Mapumental, mapu koja vizuelizira vrijeme potrebno da se stigne od jednog mjesta do drugog koristeći neko od sredstava javnog prevoza. Mapa je razvijena na osnovu otvorenih podataka o javnom prevozu u Velikoj Britaniji, te njeno funkcionisanje zavisi od pravovremenih i vjerodostajnih geografskih podataka, adresa i redova vožnje.  Za one koje se oslanjaju na javni prevoz, Mapumental predstavlja značajan resurs u odabiru mjesta stanovanja, zavisno od toga koliko je konkretna lokacija udaljena od javnog prevoza. Mapa pomaže i poduzetnicima da mapiraju najbolje lokacije za pokretanje novih poslova.

Foto: Vizuelizacija mreže javnog prevoza i mjerenje vremena putovanja

S druge strane, Salt Lake City koristio je GPS tehnologiju kako bi izradio mapu koja prikazuju u kojim dijelovima grada se čisti snijeg tokom sniježnih oluja. Vizuelizacija ovih podataka ujedno je ukazala vlastima na potrebu poboljšanja kvaliteta javne usluge u pojedinim dijelovima grada. Slično tome, policija u San Franciscu kreirala je mapu na kojoj objavljuju podatke o krivičnim djelima počinjenim na području grada. Ti podaci ne obuhvataju samo vrijeme i mjesto gdje se konkretno krivično djelo desilo, već omogućava korisnicima da istraže kada je najveća vjerovatnoća da se određeno krivično djelo desi.

Osim donošenja boljih odluka, otvoreni podaci mogu potaknuti veće učešće građana u pitanjima od javnog interesa, što može imati transformativan učinak na kvalitet usluga javnog sektora.  U prilog tome govori i online platforma "Mejora tu Escuela", na kojoj se nalaze podaci o svim školama u Meksiku. Roditelji tako imaju mogućnost da na jednom mjestu pronađu informacije o kvaliteti škola, usporede indikatore uspješnosti i uključe se u rješavanje problema u školama kao što su naprimjer loša infrastruktura, nedostatak nastavnika, neadekvatan nastavni plan i slično.

Foto: Web stranica sa podacima o školama u Meksiku

Otvoreni javni podaci također služe novinarima da detaljno istraže određeni problem u društvu te uz pomoć interaktivnih mapa, infografika, statistika, ispričaju svoje priče na inovativniji način. U tom kontekstu, zanimljiv je i primjer korištenja podataka vatrogasnih stanica i hitne pomoći u Los Angelesu, na osnovu koji je časopis The Los Angeles Times napravio mapu na kojoj je prikazano koliko treba vremena vatrogascima i kolima hitne pomoći da stignu u različite dijelove grada. Analiza ovih podataka pokazala je da će stanovnici u određenim dijelovima grada dosta duže čekati pomoć za gašenje požara ili, na primjer, zbrinjavanje pacijenta koji je doživio srčani udar, gdje protok vrijemnae predstavlja jedan od ključnih faktora za uspješnu intervenciju.

Kao uspješan primjer primjene otvorenih podataka u novinarstvu navodi se i Guardianov Datablog, na kojem se nalaze priče, infografike ili mape iz različitih oblasti nastale na bazi ili inspirisane javnih podacima. Jedna od tih primjera jeste infografika na kojoj su upoređeni javni podaci o nemirima u Londonu 2011. godine sa podacima o siromaštvu odnosno bogatstvu stanovnika u određenim kvartovima. Kao rezultat toga, nastala je mapa koja otvara debatu o tome da li postoji korelacija između te dvije pojave, budući da su se nemiri, kako je prikazano na mapi, dešavali većinom u siromašijim dijelovima grada.

Istraživačke priče koje nastaju obradom velikih količina javnih podataka imaju potencijal da pozitivo utječu na promjene u društvu. U prilog tome govori i objava serije članaka o kvaliteti zdravstvenog sistema u Las Vegasu koju je objavio Las Vegas Sun pod nazivom "Ne čini zlo" (Do No Harm). U periodu od 1999 to 2009. godine, novinari ovih novina analizirali su više od 2,9 miliona evidencija o naplati bolničnih usluga i obavili više od 250 intervjua sa doktorima, medicinskim osobljem, pacijentima, te otkrili više od 3.600 slučajeva povreda i infekcija opasnih po život koje su mogle spriječiti ili povreda koje su se desile u bolnicama kao rezultat grešaka ljekara. Uz to, istraživanje je otkrilo više od 300 slučajeva gdje je pacijent umro zbog pogreške koja se mogla spriječiti. Objava ovih članaka dovela je do usvajanje novih zakona o povećanju transparentnosti kvalitete bolničkih usluga u Nevadi.

Otvoreni podaci u Bosni i Hercegovini

U BiH prednosti otvaranja javnih podataka još nisu prepoznate. Podaci koji javni organi prikupljaju, a koji bi mogli doprinijeti poboljšanju javnih usluga u većini slučajeva nisu dostupni ili su objavljeni u formatima koji onemogućavaju njihovu dalju upotrebu. Time potencijal javnih podataka da doprinesu poboljšanju javnih usluga ili kreiranju novih sadržaja od koristi za građane ostaje u velikoj mjeri neiskorišten.

Ipak, interes za upotrebom javnih podataka na inovativan i lako pristupačan način sve je izraženiji. Primjera radi, portal Radio Sarajevo je kreirao interaktivnu mapu ljudskih prava, koja objedinjuje i vizuelizira podatke iz različitih oblasti, od toga koliko su zgrade općina i fakulteta pristupačne osobama sa invaliditetom, koje ustanove zbrinjavaju žrtve porodičnog nasilja, koje su zdravstvene ustanove gdje se može obaviti besplatan PAPA test, gdje građani mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć, do pregleda javnih kuhinja, javnih vrtića, ustanova gdje građani mogu dobrovoljno darovati krv.

Foto: Mapa ljudskih prava u BiH 

Mapiranje ljudskih prava u BiH uglavnom se oslanjalo na podatke javnih institucija, no ti podaci nisu uvijek bili javno dostupni. „Trebalo je jako puno vremena da dođemo do podataka. Primjera radi, da bismo napravili mapu javnih vrtića u BiH, sa ukupnim brojem djece, morali smo zvati svaki pojedinačni vrtić i tražiti podatke jer oni nisu bili javno dostupni. Drugi problem to što određene institucije imale zastarjele podatke, pa je to zahtjevalo dodatne provjere. No, ono što nas je najviše iznenadilo bilo je čuđenje ljudi u javnim institucijama koji su pitali zašto nam uopće trebaju ti podaci“, kaže Elma Behram, novinarka portala Radio Sarajevo. Ona je naglasila da je glavni cilj prikupljanja i vizuelizacije podataka bio povećati pristupačnost i praktičnu iskoristivost podataka koji su u posjedu javnih organa.

Organizacije civilnog društva također mogu značajnu ulogu u obradi i prezentaciji podataka široj javnosti. Jedan od primjera jeste baza podataka o budžetskim korisnicima koju je kreirao Centar za zastupanje javnih interesa, a koja prikazuje budžetsku potrošnju u javnim institucijama na svim nivoima vlasti. 

Osim medija i nevladinih organizacija, određene institucije su također odlučile otvoriti svoje javne podatke, a tu spadaju katastarski podaci Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, podaci za investitore Agencije za promociju stranih investicija, podaci o plasiranim kreditima i raspoloživim sredstvima po pojedinim kreditinim linijama Investiciono-razvojne banke Republike Srpske. Ipak, većina institucija još uvijek ne objavljuju podatke koje posjeduju, niti postoje standardi za objavljivanje i korištenje tih podataka.

Otvaranje podataka: osnova transparentnosti u digitalnom dobu

Objavljivanje javnih podataka je, dakle, višestruko korisno za građane, ali ga često prate otpori među javnim djelatnicima. To se upravo desilo npr. u Velikoj Britaniji, kada je od hirurga traženo da dostave podatke o stopi smrtnosti tokom operacija srca. Protivljenja ovakvoj inicijativi pojavila su se zbog bojazni da će oni doktori koji preuzimaju najrizičnije slučajeve na kraju imati najlošije rezultate, što bi se moglo negativno odraziti na njihove karijere. Drugi su se bojali da će objavljivanje podataka voditi tome da doktori biraju pacijente sa najblažim zdravstvenim tegobama, a izbjegavaju rizične skupine bolesnika. No, upravo suprotno se desilo: objavljivanje ovih podataka dovelo je do pada smrtnosti među pacijentima za 50 posto. Istraživanje provedeno u cijeloj Evropi pokazalo je da je Velika Britanija prvi po uspješnosti operacija na srcu. Stručnjaci ovaj uspjeh pripisuju objavi podataka o stopi smrtnosti, što je dovelo do toga da se hirurzi upoređuju sa svojim kolegama i konstantno unapređuju svoje prakse. Korist za pacijente je bila u tome što su mogli pronaći informacije o stopi smrtnosti za svakog liječnika prije nego se odluče na operaciju.

Interaktivne mape, mobilne aplikacije, istraživačke novinarske priče najbolje ilustruju glavni argument zagovornika otvaranje javnih podataka: javne institucije nemaju uvijek mogućnost i resurse da analiziraju, upoređuju ili vizueliziraju svoje podatke, no samim otvaranjem podataka mogu stvoriti prilike za inovativnu upotrebu tih podataka, razvijanje novih proizvoda i usluga koji će biti od koristi za cijelo društvo. 

Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta 'Public Data Now' podržanog od strane Holandske ambasade u BiH. Tekstove vezane za pristup podacima i data novinarstvo možete čitati u našem serijalu ovdje.