Imperativ medija postao je šokiranje publike, a ne informiranje.

foto: ilustracija, bhn

Na tlu bivše Jugoslavije u posljednjih dvadesetak godina, mediji prolaze tranziciju a ono što im je zajedničko jest manjak profesionalizma, niska razina kvalitete kao i drugih vrijednosti u samom konceptu medijskog sadržaja. Profit je postao najveći razlog postojanja medija a možda najveći problem medija u regiji su pluralizam kao i nedostatak konkurencije pa je sadržaj u medijima gotovo isti u svim državama bivše Jugoslavije. Brojni podaci ukazuju da najveća kriza novinske djelatnosti nakon Drugog svjetskog rata još uvijek traje te da je posebice izražena na tlu Europe. Kriza je uništila brojne medijske kuće a njezini efekti nisu uvjetovani samo gašenjem pojedinih medija već su, što je u ovom slučaju značajnije, doveli do velike tabloidizacije i komercijalizacije medija. Proces globalizacije doveo je do značajnih promjena u sferi medija, a svakako je najznačajnija činjenica da su mediji postali industrija. Mediji se više ne uređuju za opće informativno dobro i na društveno odgovoran način, već je isključivi cilj novinarstva postalo stjecanje profita. Karakter medijskih sadržaja se značajno promijenio a za medijsku devijaciju odgovornost podjednako snose i vlasnici medija ali i javnost.

Vlasnici medijskih kuća diktiraju medijskim sadržajem, a sa stanjem u medijima kakvo je danas te sa usmjerenjem isključivo prema profitu, vlasnicima odgovara zapošljavati nedovoljno obrazovane, uglavnom mlade ljude koji postaju glavni kadar u medijskim kućama. Novinari su često nedovoljno educirani, a pod terminom educiran novinar podrazumijeva se jezična kultura i zamjetna pismenost (kako opća tako i novinarska), novinarska etika koja obvezuje da se koriste činjenice a ne promovira politika aktualnih vlasti kako se novinarstvo ne bi svelo na prepucavanje, obračune i afere.

Već duže vrijeme razumni korisnici medijskih sadržaja uočavaju promjene u novinarstvu i medijima. Vijesti se prenose i plasiraju na jedan posve novi način. Znatno je više ilustracija i fotografija, a naslovi su postali dugi, bombastični i senzacionalni. Novinarstvo se danas svelo na puko izvještavanje, lagane i trivijalne priče, blic vijesti i mnoštvo fotografija. Informacija je postala izvorom zarade, a u tom kontekstu njezina kvaliteta opada. Masama se nudi loše novinarstvo zasnovano na pričama tabloidne vrste a možemo čak govoriti i o jednom novom trendu – infotainment – spoja informacije i zabave. Uzroci novih trendova u novinarstvu su prije svega ekonomski pritisci i profitni motivi vlasnika, pa je imperativ medija postao šokiranje publike, a ne informiranje.

Mediji, koji bi trebali biti u službi promicanja javne riječi i istine, postali su poduzeća za stvaranje profita. Sve je manje šarolikosti među medijskim sadržajima a činjenica je također kako je komercijalna kultura donijela jedno posve novo novinarstvo u kojemu su mediji postali čak i manipulatori. Indicije medijske manipulacije možemo uočiti na sljedećim pojavama:

• Traže se kratke vijesti;

• Površnost je sve izraženija;

• Bizarnost privlači sve veću pozornost;

• Putem medija šalju se poruke o potrošnji kao o primarnoj ljudskoj potrebi.

Više nego ikada ranije, taoci smo senzacionalizma, stereotipa, bizarnog i reklama. Skoro da nema TV postaje u regiji koja nema makar jedan reality show osmišljen na principu da su nepoznati ljudi zatvoreni u moderno opremljenoj kući, napuštenoj farmi ili pustom otoku, a oni koji sudjeluju postali su instant zvijezde čiji je rok trajanja uglavnom vezan za trajanje emisija ili pak njihovoj sposobnosti za preživljavanjem u specifičnim uvjetima ali i pravljenjem skandala. Nerijetko u ovakvoj formi medijskih sadržaja viđamo nedostatak opće kulture, opijanja, tučnjave, scene seksa kao i poticanja na promiskuitetna ponašanja. Apsolutno se sve životne vrijednosti relativiziraju, a u ovakvim se medijskim sadržajima odbacuje svaki sram, ironizira se ispovijedanje ali i promovira tzv. striptiz kultura. Nažalost, korisnici medija prihvatili su plasirani kič čime zapravo pokazuju iskrivljena mjerila dobroga ukusa a evidentno je kako se konzumentima medijskih sadržaja nudi sve kako bi se povećala gledanost, odnosno profit.

Treba se govoriti o štetnosti ovakvih sadržaja. Veliki postotak emisija, poput ranije navedenih, ali i crne kronike, nasilja i kriminala, svakako negativno djeluju na javnost. Mnoge nažalost rezultiraju i sa stravičnim posljedicama, kada osobe, posebice mlađa populacija svjesno nešto čini (uglavnom negativno) samo kako bi dospjela u medije. Jedan od takvih slučajeva dogodio se u Hrvatskoj, kada je djevojčica navodno nestala. Dok su je očajni roditelji, policija i cjelokupna javnost tražili, ona se skrivala kod prijatelja uživajući u medijskoj pozornosti koju je dobila. U ovom kontekstu možemo govoriti o štetnosti koju mediji imaju posebice na mlađu populaciju. Djeci i mladima treba najveća pomoć u obrani od loših medijskih sadržaja jer oni teško razlikuju stvarnost od nerealne medijske slike.

Tabloidizacija medija i kontinuirana borba za profitom donijela je značajan pad profesionalnih standarda novinarstva i etike u svim državama u regiji. Gotovo sve države bivše Jugoslavije su idealan ambijent za manipuliranje javnostima. Loše stanje u državi, ekonomski problemi i neizvjesnost, korumpirani političari, iznimno loš pravni sustav pogoduju stvaranju povoljne klime za neprofesionalno i nesavjesno djelovanje novinara, koji su u konstantnoj opasnosti da postanu zabavljači, promotori i prikriveni oglašivači. Tabloidizacija i komercijalni interesi predstavljaju jedan od najočitijih problema na medijskom tržištu u regiji. U lovu na dobit informacija je nažalost postala roba, a u tom kontekstu, medijski konzumenti su potrošači. Mediji su puni sadržaja koji potiču na kriminal, šire pornografiju, pasiviziraju, potiskuju čitanje, dovode do iznimne površnosti ali i isključivo zabavljaju. S druge strane, mediji razvijaju intelekt, mišljenje, emocije, potiču radoznalost, motiviraju i najvažnije informiraju. U ovom smislu mediji su i štetni i korisni. Imperativ mora postati novinarska deontologija s jedne, odnosno medijska pismenost s druge strane. Također, nužno je načiniti model u kojem bi ozbiljni mediji bili jasno odvojeni od drugih subjekata na tržištu. Takvi mediji bi bili tretirani kao organi koji djeluju u interesu javnosti, a ne kao roba. Tko može vratiti ozbiljno novinarstvo na medijsku scenu? Novinari, civilno društvo i javnost imaju ključnu ulogu. Nužno je stvarati publiku koja će tražiti kvalitetne medije i kvalitetne i ozbiljne sadržaje.

Na koncu, citirat će se Viktor Ivančić, bivši urednik ugašenog Feral Tribunea u bh. magazinu Dani koji je današnje novinarstvo sažeo u svega nekoliko rečenica: „Novinarstvo sve više postaje djelatnost proizvodnje zabave, mijenjaju se i njegova svrha i njegova pravila: sve je površnije, sve je optimističnije, sve je lišeno kritičnosti (...). Sam čin informiranja pretpostavlja svakodnevno izlaganje čitatelja vatri senzacija, od kojih nijedna nema prioritet, već su gola konstrukcija samih medija. Magovi medijskih korporacija propovijedaju „proizvodnju sadržaja“, u čemu najprije treba prepoznati negiranje autorstva, a sadržaj je nešto poput kokica ili čokolade: lako probavljivo, a sasvim neobavezno. Budući da se traži količina, angažira se jeftina radna snaga, s prosječnom pismenošću, koja je već sad zastrašujuće niska. Cijela priča postaje jako jeftina.“

Ovaj tekst je originalno objavljen u aprilskom biltenu Udruženja BH Novinari, posvećenom pitanju netransparentnosti tržišta online medija, trendovima i posljedicama finansiranja medija iz javnih budžeta. Prenosimo uz dozolu BHN. Cjelokupno izdanje možete pročitati ovdje.

___
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.