U proteklih 16 mjeseci Raskrinkavanje je ocijenilo 7.800 članaka, među kojima najveći dio sadrži jednu ili više činjenično netačnih tvrdnji.

foto: ilustracija/pixabay

Internet prostor je veliki potencijal za kreiranje fake newsa, netačnih informacija, pseudonaučnih članaka. Tiraž štampanih medija se mjeri brojem prodatih novina, audiovizuelni mediji domet mjere u broju gledalaca, a online mediji čitanost mjere klikovima. U želji da ostvare veći broj klikova pojedini portali objavljuju klikbejt, obmanjujuće ili lažne naslove.

Određeni portali su razvili i biznis modele lažnih naslova, te se sadržaj na takvim portalima sastoji isključivo iz vijesti prenesenih iz drugih izvora, uz netačan i obmanjujući naslov, kaže za Mediacentar Emir Zulejhić, urednik Raskrinkavanja.

Dodaje da pored takvih mahom lažnih medija, odnosno anonimnih portala koji se predstavljaju kao mediji, i stvarni mediji sa istorijom i reputacijom, sve više pribjegavaju senzacionalističkim, ali i lažnim naslovima.

Ukoliko govorimo o vrstama medijskih manipulacija, lažne vijesti, koje podrazumijevaju potpuno izmišljenu i činjenično netačnu vijest, trebamo posmatrati odvojeno od druge vrste manipulacije koja je senzacionalistički naslov, ili čak činjenično netačan naslov. U jednom slučaju je netačna cijela vijest, a u drugom je vijest potpuno tačna, ali je njen naslov obmanjujući ili netačan. 

Kada govorimo o naslovima koji sadrže i tvrdnje koje nisu činjenično tačne, tada govorimo o lažnim naslovima, odnosno o lažnim tvrdnjama u naslovima. Raskrinkavanje između lažne vijesti, lažnog naslova i klikbejt naslova pravi jasnu razliku, a i tačna i lažna vijest mogu i ne moraju imati i senzacionalistički klikbejt naslov, ali i potpuno netačan naslov. U proteklih nekoliko sedmica prisutan je trend objavljivanja tačnih vijesti, ali s netačnim naslovima.

Portal Centralna.ba 12. aprila objavio je vijest pod naslovom “Za Uskrs policijski sat od 21, a za Ramazan od 23 sata!”, međutim, sadržaj članka ne odgovora naslovu. U sadržaju članka je navedeno da je to bio zahtjev Vlade kantona Sarajevo koji će tek biti upućen Vladi Federacije, ali ukoliko čitatelji pročitaju samo naslov procesuiraće informaciju da je policijski sat ukinut.

Zulejhić kaže da vjerovatno postoje čitaoci koji se zadrže samo na naslovu, ali ne postoje istraživanja za Bosnu i Hercegovinu koja to dokazuju i koja govore o broju ljudi koji čitaju samo naslove.

Dovođenje u vezu ramazan i policijski sat neki portali su iskoristili i za kreiranje potpuno lažnih vijesti. Portal Izdvojeno.ba 12. aprila, je objavio  vijest pod naslovom „Pa jel’ nam ramazan ili nije: ukinut policijski sat u Federaciji BiH“. U tekstu je tada navedeno da odluka stupa na snagu odmah, iako takva odluka nije donesena ni mjesec dana nakon objave.

Portal Posušje.info, objavio je identičnu vijest kao i Centralna.ba, ali je vijest naknadno izbrisana. Iz Raskrinkavanja kažu da je čest slučaj brisanja članaka koji su izmišljeni, ili koji su imali izmišljene i netačne naslove.

“Razlog je vrlo prost – takve vijesti se objave, a nakon što dostignu cilj zbog kojeg su objavljene, a to je broj pregleda, one se brišu. Brišu se iz razloga što ih autori žele sakriti i od fact-checkera, i od šire zajednice i od vlastitih čitalaca, ali i od tehnoloških kompanija čija pravila često krše, zbog čega mogu ostati bez licenci putem kojih ostvaruju profit na Google AdSense platformi”, objašnjava Zulejhić.

Istiniti, ali obmanjujući naslovi

Pandemija je plodno tlo i za zbunjujuće naslove poput naslova o ukidanju policijskog sata. Kreator naslova u namjeri da privuče veću pažnju čitalaca može da plasira dio informacije koji je dovoljan da nas navede na pogrešan zaključak ukoliko ne pročitamo cijeli tekst.

Zulejhić kaže da su mediji  ovoga svjesni, znaju da ovakvim manipulativnim naslovima mogu doći do veće čitanosti, a da pritom ne plasiraju nikakvu netačnu tvrdnju. Upravo zato takve naslove viđamo svakodnevno. Pandemija i ograničenja koja donose krizni štabovi na različitim nivoima vlasti dodatna su prilika za ovakve manipulativne, ali ne i netačne naslove, poput onih da je "u jednom bh. kantonu" donesena nova odluka o epidemiološkim mjerama.

„U ovakvim slučajevima je jako bitna razlika između lažnog naslova, koji sadrži netačnu tvrnju, i sezacionalističkog i obmanjujućeg naslova, koji nije netačan ali svjesno navodi na pogrešan zaključak kako bi što više čitalaca kliknulo na naslov i pročitalo vijest“, objašnjava Zulejhić.  

Dodaje da su te pojave česte, ali takve tvrdnje ne predstavljaju lažne naslove. Takvi primjeri nisu nastali u vrijeme pandemije, već je takav novinarski pristup u praksi od ranije.

„Imali smo slučaj članka sa naslovom "Dodik se predao u SIPA", a koji govori o Siniši Dodiku. U ovom slučaju je naslov svjesno i manipulativno nedorečen tako da navodi na pogrešan zaključak. Međutim, naslov ne govori ništa pogrešno, ali je jasno da čitatelji, nakon što vide "Dodik" u naslovu, svakako prvo pomisle na Milorada Dodika”, rekao je  Zulejhić za Mediacentar.

Čemu lažni naslovi

Lažni i senzacionalistički naslovi imaju jedan cilj – prodati vijest. Novinar i komunikolog Mladen Obrenović napominje da su ključne funkcije naslova da informiraju, privuku pažnju čitatelja i ukratko daju osnovne naznake sadržaja teksta. Praksa online medija je takva da su naslovi sve češće obmanjujući i manipulativni te da im je funkcija prerasla iz informisanja u uvjeravanje.

“Obrazloženje za takvo postupanje je jednostavno i jasno – naslov je prvo što čitatelj uoči, ima zadatak 'nagovoriti' čitatelja da mu posveti pažnje otprilike onoliko koliko je dovoljno za jedan 'klik' i kad je to već učinjeno, a precizni mehanizmi koje ima Google Analytics ili neka druga platforma za mjerenje posjeta to zabilježe, više nije važno ni hoće li tekst biti pročitan, što je u njemu, nosi li informaciju koju je sugerirao naslov. Cilj onoga tko je odlučio manipulirati (znati)željom čitatelja je ispunjen, a cent po cent, dolar po dolar od oglašivača polako dolaze”, objašnjava za Mediacentar Mladen Obrenović, koji je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu doktorirao na temu „Istinito i lažno u vijestima: Izvještavanje u službi medijske i političke manipulacije“.

Praveći istorijsku paralelu podsjeća da je nekad vrijedilo pravilo da naslovi prodaju novine, pa su unutar pojedinih novinskih izdanja postojali cijeli timovi iskusnih medijskih radnika (postoje i danas u nekim redakcijama) koji su svakom naslovu, ali i opremi teksta uopšte, posvećivali punu pažnju kako bi bio što jasniji, precizniji, informativniji i, naravno, zanimljiviji.

“Danas naslovi prodaju portale i dovoljno je staviti u njih 'Nećete vjerovati', 'Ovo još niste vidjeli', 'A onda se dogodilo ovo', 'O ovome bruji cijeli svijet'…uz upotrebu što više uskličnika i upitnika, neizostavne 'foto' i 'video' dodatke, pa očekivati da su čitatelji toliko naivni, a uglavnom jesu, da otvore određeni sadržaj. I zamka je uspjela. To što je čitatelj prevaren, to što misli da je informiran i educiran, da se zabavio i prekratio vrijeme, a zapravo je dobio prazan, uglavnom trivijalan i nepotreban sadržaj, nimalo informativan, edukativan i zabavan, i jeste najveći problem u svijetu takvih portala”, dodaje Obrenović.

Borba protiv lažnih vijesti i naslova

Protiv različitih dezinformativnih i manipulativnih pojava, iz ugla čitatelja se prije svega možemo boriti kritičkim pristupom i mišljenjem, razvijanjem vještina medijske pismenosti i provjere činjenica, promišljenim odabirom izvora iz kojih se informišemo, te traganjem za dokazima i argumentima, umjesto za potvrdom vlastitog mišljenja.

Iz Raskrinkvanja preporučuju i prestanak praćenja određenog izvora zbog problematičnih pojava i sadržaja, što je ujedno vjerovatno najbolnija reakcija za medije za kojima čitaoci mogu posegnuti. Uvođenjem predmeta medijske pismenosti u redovno osnovno i srednje obrazovanje, borba protiv lažnih vijesti bila bi još efikasnija.

___