Predizborna kampanja u Crnoj Gori je zbog koronavirusa bila manje terenska, a više digitalna.

foto: pixabay

Crna Gora nikada u istoriji nije na izborima promijenila vlast, pa smo se na kraju avgusta za većinu stvari, uključujući i medijsko izvještavanje, našli u onom najiskorištenijem sloganu balkanskih televizija – „očekujte neočekivano“. Ili kako bi kapetan Kirk to rekao: „hrabro ići gdje nijedan čovjek nije prije bio“. Sama očekivanja su, na osnovu iskustva, bila „visoka“. Kada je prije četiri godine Crna Gora pokušala da demokratski promijeni vlast dogodili su se: pokušaj državnog udara za što su proglašeni krivima srpski nacionalisti i ruski agenti, optužnice tužilaštva za pranje novca iz kampanje protiv vlasti i opozicije, kao i gašenje aplikacija poput Vibera na dan izbora. Srećom, ovog puta nije bilo toliko drame.

Kampanja je zbog koronavirusa bila manje terenska, a više digitalna, uglavnom negativna sa strane opozicije prema vlasti i bez međusobnog napadanja među tri opozicione kolone. Mediji su u Crnoj Gori odavno i duboko podijeljeni i tu nije bilo značajnijih iznenađenja, osim nekoliko noviteta na sceni. Procvjetali su u vrijeme izbora web portali kao što je Udar.me, koji je širio dezinformacije i optuživao opozicionare da su srpski agenti. I na opozicionoj strani su igrali obskurni web portali, specijalizovani za neprovjerene informacije i dezinformacije, poput Glasa javnosti i Nacionalista, uz podršku uvijek aktivnih srpskih tabloida i nekoliko lokalnih portala. Na društvenim mrežama je bjesnio rat između mim stranica, u kojem je opozicija pobijedila. Uglavnom su svi plašili narod nasiljem, što se na kraju nije pokazalo kao loše, jer je većina birača u izbornoj noći ostala u kući. DDOS napadi su sada već tradicija, a na izborni dan napadnuti su i opozicioni i pro-vladini portali, kao i Državna izborna komisija i sajt biračkog spiska.

Onda smo se našli u nepoznatoj teritoriji promjene vlasti, pa iako nije bilo značajnijih posljedica, neki akteri na medijskoj sceni su pokazali da nisu dorasli zadatku. Tri slučaja su posebno indikativna, jer su u njima akteri različiti: tradicionalni mediji, Facebook stranice, korisnici, kao i tabloidi i političke partije. Svi su, u vrlo osjetljivim situacijama, širili dezinformacije. 

Pucnjava u Nikšiću

Pobjednici izbora su izašli na ulice da proslave i tada su počeli da se dešavaju međuetnički i međuvjerski sukobi, uglavnom verbalni, iako je u nekoliko trenutaka došlo i do nasilja. Nije moguće tačno utvrditi koliko je zapravo bilo opasno, jer je dio medija prenaglašavao napade na manjine, dok je drugi dio medija umanjivao i govorio o sporadičnim slučajevima i provokacijama odlazeće vlasti. Tada se desila pucnjava u Nikšiću u kojoj je teško ranjen Janko Gardašević. Mediji bliski odlazećoj vlasti odmah su objavili da je pucao Ivan Vojinović, kao i motiv: Gardašević je upucan jer je nosio crnogorska obilježja. Problem je što vijest nije bila tačna, Gardašević nije pucao, nije bio u Nikšiću tog dana, niti ga policija sumnjiči. Lokalni fack-checkeri su klasfikovali tu vijest kao dezinformaciju i primijetili da je Pobjeda objavila demanti, ali nije promijenila originalni tekst niti uputila izvinjenje. Za dio javnosti je zapravo puno problematičnija bila klasifikacija motiva, pa su portali koji su objavili snažno kritikovani za stvaranje tenzija i raspirivanja mržnje. Dio javnosti im je zamjerio da su prebrzo i u vrlo osjetljivoj situaciji incident kvalifikovali kao zločin iz nacionalne mržnje.  Sa druge strane, Darko Šuković, urednik Antene M, tvrdi u svom komentaru da su imali pouzdane informacije da je na Gardaševića pucano zbog crnogorskih obilježja i da su zapravo ublažili priču.

Napad u Pljevljima

U Pljevljima je situacija bila najosjetljivija zbog napada na građane islamske vjeroispovijesti, koja se dodatno zaoštrila kada je neko kamenovao prostorije Islamske zajednice i ostavio poruku „Poletjela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“. Policija nije uspjela da pronađe počinioca, a na društvenim mrežama je bješnjela rasprava da li su to uradili sprski nacionalisti ili podržavaoci DPS-a koji su željeli da izazovu sukobe. U takvom trenutku neko je na Facebook-u optužio taksistu iz Pljevalja, Dragana Mrdaka, da je on to uradio i napisao da postoje snimci nadzornih kamera. Post se raširio kao šumska vatra po društvenim mrežama, prvo lokalno, a onda i regionalno, uključujući Facebook stranice koje imaju desetine hiljada pratilaca, poput „Spavaš li mirno prava strano istorije“. Mrdak je počeo da dobija prijetnje, njegova žena je napadnuta na ulici, kao i imovina. Uzalud je bio u policiji, u medijima, tražio poligraf, objašnjavao da je već 30 godina oženjen muslimankom, da traži da se navodni snimak pokaže – tog duha je bilo nemoguće vratiti u lampu. Ostalo mu je samo da čeka da se sve zaboravi, ili da policija konačno uhapsi počinioica.

Najave nereda u Podgorici

Tek što se situacija djelimično smirila nakon izbora, najavljen je patriotski skup podrške Crnoj Gori. I on je bio različito percipiran u podijeljenoj crnogorskoj javnosti, jedni su ga vidjeli kao dostojanstveni prikaz patriotizma, a drugi kao nepriznavanje izbornih rezultata i podršku za odlazeću vlast. Treći su ga, međutim vidjeli kao plodno tlo za širenje dezinformacija i lažnih narativa. Sajtovi poput Nacionalista i Glasa Javnosti, ali i srpskih Novosti, su objavili da se na skupu spremaju neredi, da se uvoze huligani iz Hrvatske i BiH koji bi naoružani trebalo da izazovu sukobe, i da su EU i SAD upozorili svoje službenike da ne izlaze iz kuća. Tom narativu se pridružio i Marko Milačić, vođa Prave Crne Gore, iz pobjedničke koalcije, koji je izdao saopštenje koje između ostalog kaže: „Operativna saznanja koja posjeduju građani već danima kruže društvenim mrežama, pa postoje informacije da je samo u Nikšiću izrađeno 300 drvenih palica za ove ljude, da je iz Hrvatske dovedeno i isplaćeno najmanje 50 huligana, a da su angažovana i bezbjedonosno interesantna lica iz BiH, da su štampane trobojke i majice koalicije 'Za budućnost Crne Gore' za ova lica, kako bi neredi poslužili za destabilizaciju zemlje“. Srpski tabliodi su objavili više članaka o krvoproliću koje se očekuje na skupu. Govorilo se o bijelom poršeu bh. tablica, koji kruži po Podgorici, pun huligana, spremnih da izazovu incidente. Na kraju je protest prošao bez incidenata, a lokalni fact-checkeri su klasifikovali te članke kao lažne vijesti. Oficijalna stranica Marka Milacica sa više of 100 000 pratilaca je poslije nekoliko dana obrisana sa Facebooka, iako je nejasno da li to ima veze sa pomenutim lažnim vijestima. 

Smjena vlasti poslije 30 godina je traumatičan događaj za tranziciono društvo i teško je predvidjeti šta sve može da se dogodi i kako će se društveni akteri ponašati. Mediji se u takvim situacijama moraju izdići iznad situacije i pomoći da transfer vlasti prođe mirno i bez indicenata. Analizirana tri slučaja samo pokazuju koliko je lako nekoga staviti u opasnost ili prosto eskalirati situaciju.  

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.