IFJ je objavio blog o istraživanju 'Žene u medijima', koje je Mediacentar Sarajevo proveo u saradnji s partnerskim organizacijama.

foto: Markus Spiske / Unsplash / Ilustracija

Međunarodna federacija novinara (IFJ) objavila je blog o istraživanju „Žene u medijima: Zaustavimo uznemiravanje u radnom okruženju u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji“, koje je Mediacentar Sarajevo proveo sa Zavodom Krog i Društvom novinara Slovenije, Sindikatom novinara Hrvatske, te Granskim sindikatom kulture, umjetnosti i medija „Nezavisnost“ iz Srbije.

Blog, autorice Isabelle Santucci, studentice političkih nauka na Univerzitetu Sapienza i pripravnice za komunikacije u IFJ-u, prenosimo u cijelosti.

Novinarke na Balkanu govore o nasilju, ali rijetko o vlastitom osobnom iskustvu, pokazalo je istraživanje koje je proveo Mediacentar, u saradnji s partnerskim organizacijama. Preliminarni rezultati istraživanja provedenog širom Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, tokom augusta i septembra 2025. otkrivaju da mnoge novinarke i medijske radnice na Balkanu doživljavaju seksualno uznemiravanje, često od strane kolega ili nadređenih, ali da se ta iskustva rijetko obrađuju u samim medijima.

Preliminarni nalazi studije, provedene na gotovo 600 novinarki, urednica i medijskih radnica […] pokazuju da je svaka druga žena doživjela barem jedan oblik seksualnog uznemiravanja. U najmanje pola slučajeva počinitelji su bili kolege u uredničkom timu, a u trećini nadređeni.

Istraživanje koje otkriva alarmantan obrazac

Nasilje nad novinarima je rašireno, ali napadi usmjereni na novinarke otkrivaju izrazito rodnu dimenziju. Žene u medijima koje se suočavaju sa seksističkim i mizoginim komentarima i zlostavljanjem meta su ne samo zbog priča o kojima izvještavaju, već i zbog svog spola. Istraživanje otkriva alarmantan obrazac: u većini ispitanih zemalja medijska industrija često ne provodi nikakve preventivne mjere za seksualno uznemiravanje, a mehanizmi prevencije ili mogućnosti prijavljivanja obično su nepoznati novinarkama (ako uopće postoje).

„Posebno je zabrinjavajuće što velik broj ispitanih ne zna postoje li u njihovim redakcijama dokumenti i politike protiv uznemiravanja“, naglašava Dina Vozab, hrvatska istraživačica koja je radila na studiji.

U nekim slučajevima, novinarke su svjesne zaštitnih mjera, ali odustaju od izvještavanja o seksualnom nasilju jer ne vjeruju da će se s njihovim izvještajima postupati pravedno. Isto tako, izvještaje često ne uspijevaju prevesti u konkretne akcije, što omogućuje da takvi napadi ostanu nekažnjeni. Od 133 izvještaja, disciplinski postupci pokrenuti su samo u četiri slučaja, interni ili postupci mirenja pokrenuti su u 14 slučajeva, a samo šest slučajeva stiglo je do suda.

Cijena javnog izražavanja

Većina slučajeva uznemiravanja ostaje neprijavljena. Žene koje rade u medijima boje se gubitka svojih već nesigurnih i slabo plaćenih poslova, odmazde počinitelja i ne vjeruju u mogućnost dobivanja podrške od svojih urednička.

Prema istraživanju, više od dvije trećine ispitanica reklo je da nisu prijavile seksističke komentare ili seksualno uznemiravanje. Od onih koje su to prijavile, većina (oko 20 posto) učinila je to unutar medijskih organizacija (kontaktiranjem nadređenih ili internih odjela), dok je samo sedam posto kontaktiralo sindikate ili vanjske institucije.

Novinari u regiji i dalje šute o ovim ozbiljnim kršenjima ljudskih prava. Tu se javlja ogroman paradoks: dok novinarke često kritički izvještavaju o nasilju, zlostavljanju i uznemiravanju u društvu, obično šute kada je riječ o nasilju koje se događa u njihovom radnom okruženju.

Prekid ciklusa normalizacije

Preliminarni rezultati istraživanja pokazuju da je rodno uvjetovano nasilje u novinarstvu i dalje ozbiljan izazov koji se mora otvoreno osuditi. Ono odražava duboko ukorijenjene neravnoteže moći, ne samo financijske, već i društvene i kulturne. Nije slučajno da u mnogim slučajevima žene čak ni ne prepoznaju da su doživjele seksualno uznemiravanje, zamjenjujući ga s društveno prihvatljivim ponašanjem.

Tjaša Turnšek, istraživačica iz Slovenije, istakla je normalizaciju uznemiravanja u medijima. „Većina novinarki ne prijavljuje slučajeve uznemiravanja jer ih doživljavaju kao normalno i društveno prihvatljivo ponašanje, a istovremeno postoji jasan nedostatak povjerenja u postojeće mehanizme zaštite, koji su spori i birokratski. Ovi nalazi jasno ukazuju na potrebu jačanja postupaka, uvođenja anonimnog prijavljivanja i stvaranja kulture otvorenosti u uredništvima“.

Međunarodna federacija novinara (IFJ) brani kulturu na radnom mjestu utemeljenu na poštovanju, uključivosti i jednakosti. Ako medijske institucije ostanu nijeme, kulturna transformacija potrebna za postizanje stvarne promjene nikada se neće dogoditi.

Federacija je usvojila politiku nulte tolerancije prema seksualnom uznemiravanju u svim svojim strukturama, događajima i aktivnostima, primjenjujući stroga pravila i jasan mehanizam za pritužbe.

Izvor: IFJ

___