Prvi put se obilježava Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje

Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje

Prvi put se obilježava Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje

Studija “Regulacija štetnog sadržaja online u BiH: Između slobode izražavanja i štete po demokratiju” daje pregled vrsta štetnog sadržaja i glavnih ciljnih grupa te opisuje zakonodavni, regulatorni i samoregulatorni okvir borbe protiv štetnog sadržaja online u BiH. 
 
foto: Pixabay
 
Prošlogodišnjom rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda (UN)18. jun proglašen je Međunarodnim danom borbe protiv govora mržnje, a prvi put se obilježava ove godine.
 
Rezolucija UN-a o “promoviranju međureligijskog i interkulturalnog dijaloga i tolerancije u borbi protiv govora mržnje“ donesena je u julu 2021. zbog, kako navodi UN, “eksponencijalnog širenja govora mržnje” širom svijeta.
 
U Bosni i Hercegovini, i dvadeset sedam godina od završetka rata, prisutna je kontinuirana razdorna etnonacionalistička retorika i ratnohuškački jezik političkih elita koji su širili mediji. Takva retorika se intenzivirala u drugoj polovini 2021. godine, što je doprinijelo velikoj količini štetnog sadržaja na internetu, uključujući govor mržnje i dezinformacije, o čemu je Mediacentar Sarajevo uradio studiju “Regulacija štetnog sadržaja online u Bosni i Hercegovini: Između slobode izražavanja i štete po demokratiju”.
 
U studiji se podsjeća da je takav sadržaj problematičan u zemlji koja se suočava s teškim ratnim naslijeđem, međusobno isključivim sjećanjima na prošlost i stalnim nesuglasicama između etnonacionalnih političkih elita koje koče napredak zemlje ka potpuno funkcionalnom demokratskom društvu.
 
Količina štetnog sadržaja na internetu u BiH je zabrinjavajuća i zahtijeva sveobuhvatan odgovor. Studija naglašava potrebu da se zaštiti sloboda izražavanja i da se pronađu odgovori i prakse koje su usklađene s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i koje ne sprečavaju niti cenzurišu govor na internetu ili obeshrabruju protok različitih izvora informacija i mišljenja.
 
Ne postoji usaglašena definicija govora mržnje. Akcioni plan Ujedinjenih naroda o govoru mržnje pokrenut 2019. godine definiše govor mržnje kao bilo koju vrstu komunikacije koja napada ili koristi pežorativni ili diskriminatorni jezik za osobu ili grupu na osnovu identiteta, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnost, rase, boje kože, porijekla, spola ili drugog faktora identiteta. Vijeće Evrope definiše govor mržnje kao “sve oblike izražavanja koji šire, raspiruju, podstiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam ili druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminaciju i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i ljudima imigrantskog porijekla” (Recommendation br. R ( 97) 20). 
 
Studija Mediacentra Sarajevo između ostalog fokusira se i na pet vrsta štetnog sadržaja na internetu: a) govor mržnje i narative mržnje; b) negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca; c) etnonacionalno i/ili politički pristrasno medijsko izvještavanje; d) dezinformacije; i e) napade, prijetnje i kampanje diskreditacije protiv pojedinaca.
 
Različiti akteri koriste internet i društvene mreže za širenje govora mržnje, negiranje ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca, dezinformisanje, politički i etnonacionalno pristrasno medijsko izvještavanje i kampanje diskreditacije protiv pojedinaca iz različitih motiva, što se može negativno odraziti na slobodu izražavanja i demokratske procese, piše između ostalog u studiji. Govor mržnje je rijetko prisutan u medijskim sadržajima, ali platforme društvenih mreža kao što su Facebook, YouTube i Twitter i komentari na online medijima sadržavaju govor mržnje i narative mržnje koji su najčešće usmjereni protiv etnonacionalnih grupa, manjina i žena. 
 
Dezinformacije, s druge strane, s političkim i/ili finansijskim ciljevima ili nenamjerno, šire i mainstream mediji i anonimni internet portali i grupe na društvenim mrežama, a posebno su se širile tokom pandemije koronavirusa ugrožavajući javno zdravlje. 
 
Etnonacionalno i/ili politički pristrasno medijsko izvještavanje je dio sadržaja online medija i anonimnih portala i utiče na javno mnijenje i ponašanje birača, a u online medijima uglavnom nedostaje konstruktivnije i dublje medijsko izvještavanje.
 
Internet i društvene mreže se koriste i kao platforme za klevetanje, napade i prijetnje pojedincima, novinarima, predstavnicima civilnog društva i političkim protivnicima s ciljem da ih se diskredituje i zastraši.
 
Nedavna studija (Hasanagić i drugi 2021, 7-8) pokazala je da 35 posto ispitanika smatra da su bili izloženi potencijalno štetnom sadržaju u medijima i informacijsko-komunikacijskom okruženju, uključujući govor mržnje (48 posto) i diskriminatorni sadržaj (32 posto), a samo ih je petina (19 posto) prijavila neprimjeren sadržaj kojem su bili izloženi.
 
U studiji Mediacentra Sarajevo “Regulacija štetnog sadržaja online u Bosni i Hercegovini: Između slobode izražavanja i štete po demokratiju” navodi se da je govor mržnje samo djelimično regulisan u Bosni i Hercegovini i da zemlji nedostaju zakonski propisi o govoru mržnje koji su usklađeni s međunarodnim standardima. Pojedini oblici govora mržnje su zabranjeni krivičnim zakonima, a Izborni zakon zabranjuje političkim kandidatima da koriste jezik koji bi nekoga mogao podstaknuti na nasilje ili širenje mržnje tokom predizborne kampanje. Govor mržnje zabranjen je i kodeksima Regulatorne agencije za komunikacije, koji se, međutim, odnose samo na televizijske i radio stanice. Glavne prepreke u regulisanju govora mržnje prema međunarodnim standardima su nedostatak odgovarajućeg zakonodavstva i nedovoljno znanje sudija i tužilaca o međunarodnim standardima. Nisu svi slučajevi govora mržnje nezakoniti i veliki dio narativa mržnje, čak i u političkom diskursu, ostaje u sivim zonama za koje ne postoje adekvatne mjere zabrane.
 
Ova istraživačka studija je dio UNESCO-vog projekta Social Media 4 Peace čiji je cilj jačanje otpornosti društava na potencijalno štetan sadržaj koji se širi na internetu, a naročito govor mržnje koji podstiče nasilje, istovremeno štiteći slobodu izražavanja i unapređujući promovisanje mira putem digitalnih tehnologija, posebno društvenih mreža.
 
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima zahtijeva od država da zabrane svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje (Član 20), a Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije poziva države da proglase zakonom kažnjivim djelom svako širenje ideja zasnovanih na rasnoj superiornosti ili mržnji, podsticanje na rasnu diskriminaciju, kao i sve činove nasilja ili podsticanja na takva djela protiv bilo koje rase ili grupe osoba druge boje ili etničkog porijekla (Član 4).
 
Osim podsticanja na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje, koje je zabranjeno međunarodnim pravom, postoje i druge vrste govora mržnje koje nisu nezakonite, ali mogu biti štetne. Na primjer, narativi mržnje koji druge grupe predstavljaju u negativnom svjetlu na osnovu etničke pripadnosti, spola, seksualne orijentacije, profesionalnih, političkih stavova i drugih faktora identiteta. Ove vrste sadržaja često spadaju u sivu zonu, mogu biti štetne i zahtijevaju različite mehanizme za rješavanje.
 
Kompletnu studiju možete pronaći na ovom linku.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.