Šta je radio izvještaj? Koja mu je osnovna struktura? Kako učiniti vaš tok ideja primamljivim? Šta je to "Kafić test"? Šta je krajnji cilj informativnog reportera? Da li vam je udarna rečenica sexy? Koja je uloga vaše mame u pisanju izvještaja?

BBC WST 1997.

PITANJE: Šta je radio izvještaj?

ODGOVOR: Radio izvještaj je izvještaj za radio u dva dijela, u kojem je moguće veoma detaljno ispričati priču. Ponekad se zove "voicer", ili "phoner" (ako se dostavlja putem telefona). Vaša stanica mu može dati ime kakvo želi ali, šta god da izaberete, morate se pobrinuti da svi znaju šta se pod tim terminom podrazumijeva. 

P: Koja su to dva dijela?

O: Prvi dio je kratki uvod ili "najava", koji PIŠE REPORTER, A ČITA SPIKER. Najava saopštava slušaocu neke jednostavne informacije. Ovaj uvod počinje snažnom, jasnom i lako razumljivom UDARNOM REČENICOM. Najava može biti kratka – od samo jedne rečenice – ili se može sastojati od dvije, pa čak i tri rečenice. Ako je duža neće imati smisla – a smisao je u tome da omogući REPORTERU da otkrije više detalja o priči, moguće sa lica mjesta.

Drugi dio PIŠE REPORTER, i ČITA REPORTER. Ovaj drugi dio (kada publika čuje reportera da govori) može se uraditi ili uživo u studiju (sjedeći pored spikera), ili uživo preko telefona. Ili se može snimiti u studiju, ili pročitati telefonom i snimiti na traku /DAVE, ili bilo kojim drugim sistemom koji koristite, za emitovanje u odgovarajuće vrijeme.

Drugi dio (reporterov govorni prilog) je obično tri ili četiri puta DUŽI od najave. Njegova uloga je da rasvijetli, analizira, pruži detalje o predmetu koji je sugerisan u najavi. On treba da ima svoj početak, sredinu i kraj. Informacije treba organizovati tako, da slušalac lako može pratiti priču, i da mu tok ideja ne predstavlja nikakvu teškoću. On treba biti takav, da vodi prema nekoj vrsti relevantnog zaključka koji povezuje dva kraja – možda spekulira o sljedećem stadijumu razvoja, ili pak sugerira zaplet u priči, koji tek treba razriješiti u stvarnom životu. Pri tome moramo izbjegavati ironiju i nejasnoće. Treba da upotrebljavamo jezik običnog čovjeka, nipošto jezik kojim govore akademici ili intelektualci međusobno. Ako ljudi žele, mogu sebi kupiti književni pregled. Radio pale zato da bi slušali muziku, da bi se zabavili i došli do korisnih informacija. Obratite im se kao prijatelj, i oni će u vama vidjeti prijatelja. Obratite im se kao naučnik, i oni će vas gledati onako kako majmun gleda čovjeka u bijelom mantilu.

Ukoliko, nakon što sasluša vaš radio izvještaj, obični čovjek može svojim kolegama ispričati njegove osnovne tačke na logičan način, znači da ste uspješno uradili taj posao. Ako ne, to znači ili da vi niste uspjeli, ili da je on pijan. Možda i oboje. Nazovimo ovo test prolaznosti. Dobra udarna rečenica će položiti Kafić-test: ona funkcioniše kao razgovor.

U nekim slučajevima drugi dio izvještaja može biti mnogo duži – ponekad i više od dvije minute – ali ovo je izuzetak prije nego pravilo. Zašto? Zato što slušanje glasa duže od jedne minute može dosaditi slušaocu, naročito ako je taj glas monoton ili pompezan. Takođe, slušaocu može biti teško da primi previše informacija u stilu vijesti. Iz tog razloga, duge formate treba ostaviti za “mekše” teme kao što su kritički osvrt/pregled nekog filma, pozorišne predstave ili sličnog umjetničkog događaja, ili za priloge sa “mišljenjima” kvalifikovanih “stručnjaka” o, recimo, politici, sportu, ili društvenim pitanjima. Ovdje, reporter/komentator može upotrijebiti slikovit jezik, čak i humor, da osvijetli obilje informacija, i sve zajedno pretvoriti u zabavno iskustvo. Za informativnog reportera, međutim, krajnji cilj je biti objektivan, koncizan i informativan.

P: Dobro, sad znam šta je  radio izvještaj. Ali kako da ga počnem pisati?

O: PRVO MORATE RAZUMJETI PRIČU, u protivnom, kako išta možete reći ikome? DRUGO, MORATE ODREDITI ŠTA ĆE BITI UDICA, ILI "SEXY" DIO PRIČE. Sa takvim znanjem možete graditi snažnu, jasnu i jednostavnu UDARNU REČENICU. Ne postoji nikakav tajni način da se ovo umijeće savlada, ono se stiče kroz rad i iskustvo. Ovo stvara sposobnost da brzo procijenite gomilu nepovezanih informacija i utvrdite POSTOJI li u njoj ikakva stvarna priča, a ako postoji, koji DIO treba ići prvi i uvesti slušaoca u priču. Najzad, morate odlučiti kako je najbolje IZRAZITI ove uvodne dijelove informacija. Pronašli ste informacije ... pronalaženje pravih riječi može biti jednako teško. To je možda i najteže od svega! Ali... Postaje SVE LAKŠE što više pokušavate. 

Recimo da ste saznali za štrajk vozača tramvaja u gradu, i odlučili se za ovu udarnu rečenicu za svoju najavu:

"Načelnik gradskog prevoza Billy Bolshoivik kaže da nema razumijevanja za ovaj postupak vozača, jer su im prošlog mjeseca već povećane plate. Pedeset vozača tramvaja je u štrajku, tražeći povišicu. Tramvajski saobraćaj u gradu je obustavljen do daljnjeg. Izvještava Doris Bongo..."

Da li su informacije ispravno poredane? Razmislite: koji je najvažniji dio ove priče ZA PROSJEČNOG SLUŠAOCA? Da li je to štrajk? Zahtjevi vozača? Billijev odgovor? Ili je to činjenica da je kompletan tramvajski saobraćaj u gradskom centru obustavljen? Ili mješavina nečega od ovoga?

Zamislite ovo: neki političar drži konferenciju za štampu u zgradi Centralnog Komiteta, sala 234, na kojoj objavljuje novi opštinski budžet za vaš grad. Budžet uključuje novac za novu uličnu rasvjetu, popravke gradskog bazena za plivanje i novi vozni park u gradskom centru. Dodaje da će novac za sve ovo biti odobren odmah. Zaključuje kratkom napomenom da će troškovi biti nadoknađeni u narednoj finansijskoj godini, iz gradskih poreza od 4% na sve godišnje plate, osim plata opštinskih čelnika. Gdje ćete početi? Reći ćete slušaocima: u toku je konferencija za štampu koju drži gradonačelnik u zgradi CCB, sala 234? Pričaćete o novcu za rasvjetu? Za bazen? Šta ćete učiniti? Uradićete ono što UVIJEK radite: stavite publiku na prvo mjesto, razmislite šta je njima najvažnije. Da vam pomognem: sigurno se ne radi o boji gradonačelnikovog novog odijela marke Armani.

Gore navedeni primjeri su sami po sebi dovoljno jasni. U stvarnom životu nije uvijek tako. Vaš posao, međutim, je da to učinite očiglednim.Udarati čekićem u gromadu mramora, sve dok ne nastane skulptura. Novinar, poput skulptora, zna da je ona oduvijek bila tamo. Kao i u svakom zanatu, sposobnost da se skulptura IZVUČE iz stijene zahtijeve vrijeme. Skulptoru su potrebne godine da ovlada sredstvima svog zanata. Zašto bi sa našim alatkama - riječima – bilo drukčije? Iskusnom novinaru je lako uočiti rad početnika, upravo kao da je nespretno pisanje kip žene sa dva nosa. Pikasa zaboravite. Mi radimo vijesti, a ne apstraktnu umjetnost. Ako početnik bolje razmisli o potrebama publike, osnovne greške će se svesti na najmanju mjeru. To je stvar discipline.

Zato mislite na publiku. Vodite računa da koristite jednostavni jezik koji publika može razumjeti. Da li bi vaši mama i tata razumjeli tu priču? Da li bi shvatili uticaj istočno-azijskog privrednog opadanja na međunarodnu politiku? Da, ali SAMO AKO GA PRIJE TOGA VI ZAISTA RAZUMIJETE, I SAMO AKO MOŽETE PISATI RIJEČI KOJE IM TO – NAGLAS IZGOVORENE – OBJAŠNJAVAJU NA JEDNOSTAVAN, LOGIČAN NAČIN. Zato, ne počinjite sa kamatnim stopama, zajmovima, MMF-om, platnim bilansom. Da, oni su dio priče, ali su istovremeno i PREVIŠE KOMPLIKOVANI, pa će otuđiti slušaoce ako počnete na taj način.

Razlog pada je to što iskusni finansijski stručnjaci nikad nisu na odgovarajući način pratili ogromnu ekonomsku ekspanziju Ruba Pacifika, niti su azijskim vladama ikada nametana ikakva ograničenja na dozvoljena međunarodna dugovanja. To su osnovne finansije. Ako se najnoviji međunarodni izvještaj svodi na ovo .. RECITE TO .. na jednostavan način.

NE: "Konačni izvještaj Međunarodne bankarske komisije o finansijskom kolapsu ekonomije dalekoistočnih zemalja izvještava iz Malezije da je centralni problem nemogućnost koordinacije nacionalnih troškova sa bruto nacionalnim dohotkom, i da su kreditni aranžmani sklapani neodgovorno i uz mnogo pronevjera.... "

Nah !!

ZAŠTO NE: "Prema mišljenju međunarodnih bankarskih eksperata, razlog za nedavni ekonomski pad na  Bliskom Istoku .. je to što su mnoge zemlje napravile velike dugove .. bez dugoročnog plana otplate"

Na ovaj način, vi prenosite složenu međunarodnu dilemu riječima koje svako može razumjeti. Ljudi znaju šta znači napraviti dug - zašto? Zato što je većina ljudi to sama doživjela, lično, kod kuće. Takav jezik oni razumiju. Na tom nivou treba da radimo kada im se obraćamo.  

Materijal je korišten na BBC Školi novinarstva, projektu Mediacentra Sarajevo i BBC WST.