Glasovi palestinskih novinara i novinarki na društvenim mrežama.

foto: Screenshot / Instagram

“Zdravo. Ja sam Bisan iz Gaze. I dalje sam živa”.

Ovo su riječi kojima dvadesetpetogodišnja Bisan Owda iz Gaze počinje svoje video priloge na Instagramu. Aktivistica za digitalna i ženska prava već trideset dana zaredom kroz storyje i reelse dokumentuje ratna razaranja u gradu Gazi, upozoravajući svijet na ubistva civila, nedostatak hrane i vode, na ranjene i bolesne.

U nedelju, trideseti dan od početka rata, Bisan je objavila kratke video klipove u kojima je upozorila da su to možda njena zadnja javljanja i da nije sigurna da će preživjeti u takvim uslovima.

“Bacili su plin da nas evakuišu. Čak i ako preživimo bijeli fosfor, ako preživimo bombardovanje u školama, u bolnicama, u našim domovima nema hrane ni vode ... Sve što imamo je slana voda iz mora ... Oni pokušavaju ubiti ljude glađu, čineći ih žednima i bolesnima. Nemamo šta jesti. Od početka ovog rata jeli smo jednom dnevno, a sada nemamo ni to”, rekla je Bisan.

Objasnila je da su izraelske snage bombardovale glavne spremnike za naftu i vodu, da bacaju letke u kojima govore da ljudi trebaju ići na jug, ali da je prostora tamo malo, te da nema vozila. “Ovo je planirano, ovo je genocid”, rekla je.

Upozorila je na česte prekide interneta, te moli svoje pratitelje, kojih je preko milion, da dijele njene sadražje kako bi svijet znao šta se dešava.

Bisen je već osmog oktobra upozorila da ono što se dešava u Gazi ne može se vidjeti na vijestima, već samo osjetiti na mjestu događaja. Tad je pisala da se ljudi u Gazi bude prekriveni prašinom od bombardovanja i da se guše od toga. U svojim prilozima dokumentovala je život ljudi koji su pobjegli iz svojih domova te sklonište potražili pored Al-Shifa bolnice, pored koje se, kada je Bisan izvještavala 25. oktobra, nalazilo oko 50.000 ljudi. Pitala je stanovnike Gaze šta bi rekli svijetu kada bi znali da ih sluša, a sa djecom je pričala o onome šta su preživjeli, te o snovima i planovima koje imaju kada rat stane.

Snimci sa oznakama za osjetljiv sadržaj

Bisan je jedna od influenserica i novinarki koje koriste društvene mreže kako bi dokumentovale i prenijele obim ratnih razaranja, a broj njihovih pratitelja svakodnevno drastično raste.

Plestia Alaqad, dvadesetdvogodišnja palestinska freelance novinarka, također objavljuje postove i snimke o razaranjima u Gazi na svom Instagram profilu, gdje je prati skoro dva i po miliona ljudi. Prije tri dana je objavila post u kojem je dala dopuštenje svim medijima da koriste njene materijale ali ih je zamolila da je potpišu. Također je navela da cijeni one koji joj se javljaju za intervju ali da nema vremena, energije i baterije da odgovara svima, te da mediji sve odgovore mogu pronaći u njenim postovima u kojim detaljno izvještava o događajima oko sebe.

''Tako sam bijesna, tužna, ljuta, uništena, iscrpljena i depresivna. Nemam više šta reći... Zašto mi Palestinci moramo snimati bombardiranje vlastite zemlje i ubijanje naših ljudi samo da bi svijet to nijemo gledao? Ne želim živjeti u ovom okrutnom svijetu. Ne želim biti dio toga'', napisala je jučer ispod svoje fotografije na Instagramu.

Fotografiju ove novinarke objavio je i Jerusalem Post, u članku u kojem je bez ijednog izvora napisao da oko pedesetak influensera, koji se predstavljaju kao nezavisni novinari, rade propagandnu kampanju na društvenim mrežama za Hamas. To je očigledno jedan od načina da se diskreditira rad ovih novinara, koji dobivaju sve veću pažnju na društvenim mrežama, ali i o kojima sve više medija izvještava.

Motaz Azaiza, palestinski fotoreporter, također redovno objavljuje snimke i video priloge bombardovanja Gaze, ranjene i ubijene djece, roditelja kako traže djecu ispod ruševina, ljude kako donose ranjene i mrtve ispred bolnica. Ima čak 13 miliona pratitelja koje poziva ne samo da prate njegov sadržaj već i da doniraju novac palestinskim izbjeglicama preko Agencije Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice na Bliskom istoku (UNRWA). Sinoć je objavio snimke bombardovanja Gaze, kao i fotografije još jednog palestinskog novinara koji je aktivan na Instagramu Mohammeda Al Masrija. Upozorio je da Gaza prolazi kroz najteže bombardovanje od početka rata, da se bombardovanje dešava oko Al-Shifa bolnice. Ujutro je objavio snimke mrtvih tijela u bijelim vrećama.

Neke od video sadržaja koje objavljuje Azaiza pokriveni su upozorenjem da je riječ o osjetljivom sadržaju koji može sadržavati nasilne scene. Azaiza je objavio i par snimaka iz automobila u kojem su mu ljudi u očaju ubacili ranjene i mrtve bebe i djecu kako bi ih pokušao spasiti. Iako Instagram ima pravila prema kojem nije dozvoljeno objavljivati nasilan sadržaj, postoje iznimke za sadržaje koji su veoma važni za javni interes. Instagram i druge mreže bile su pod kritikom da cenzurišu propalestinske glasove, ali je Meta u oktobru objavila da je kompanija slučajno ograničila doseg nekih objava, te su negirali cenzuru.

Pomoć za zaštitnu opremu za novinare

Hind Khoudary, palestinska TV reporterka iz Gaze, još je jedna od novinarki koje koriste društvene mreže kako bi dijelile svoje priloge o životu pod opsadom u Gazi. Prije dva dana je objavila i prilog o palestinskim porodiljama, te kako su zbog bombardovanja česti rani porodi i pobačaji.

Zajedno sa Motazom objavila je post u kojem njih dvoje traže pomoć za zaštitnu opremu za novinare, jer im nedostaju zaštitne jakne, a one koje koriste su morali posuditi od prijatelja i kolega.

“Molimo za pomoć u nabavi ove sigurnosne opreme, jer smo posvećeni upoznavanju svijeta s trenutnom situacijom u Gazi. Naš cilj je pojačati glasove stanovnika Gaze i podijeliti njihove priče”, napisala je na Instagramu.

Dodala je da u Gazi ne postoje organizacije ili udruge koje pružaju podršku novinarima na terenu, da nemaju pristup struji i internetu, te da se nadaju da će neko čitanjem njene poruke moći pomoći u osiguranju potrebne sigurnosne opreme.

Khoudary je pisala i o težini s kojom se nosi dok svjedoči stravičnim scenama i ratnim razaranjima.

''Ja sam nevjerojatno osjetljiva osoba. Svaki put kad svjedočim nečemu, to duboko utječe na moje emocije i moju unutrašnjost. Dok pokušavam izvijestiti o onome o čemu svjedočim, srce mi ubrzano lupa, a glas podrhtava. Osjećam da moje izvještavanje nije ono što želim da bude. Iako me možda doživljavate kao hrabru novinarku, ja sam samo mlada djevojka koja cijeli dan žudi za utješnim zagrljanjem svog oca'', napisala je. Rekla je da je njen otac umro 2012., i da je to bio njen prvi susret sa smrću, s kojom se sada svaki dan suočava.

Fotogarafije i snimke postavlja i Samar Abu Elouf, freelance fotografkinja koja radi za New York Times. Novinari iz Gaze, kad god mogu, objavljuju i lijepe priče, djecu koja crtaju, pišu pjesme, prodaju kikiriki. Prije šest dana Samar je objavila da je uspjela nasmijati jednog dječaka koji je bio u depresiji zbog rata i izbjeglištva, tako što mu je dala da obuče njen plavi prsluk i kacigu. 

Ubistva novinara

Od početka rata, kada je Hamas napao Izrael, ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 9.700 Palestinaca. UNICEF je objavio da je Gaza postala groblje djece, te da je broj ubijene djece krajem oktobra bio skoro tri i po hiljade. Komitet za zaštitu novinara je do 6. novembra dokumentovao ubistva najmanje 36 novinara, od čega 31 Palestinca, četiri Izraelca i jednog Libanca.

Reporteri bez granica (RSF) su prvog novembra objavili da su podnijeli prijavu Međunarodnom krivičnom sudu (MKS) za ratne zločine protiv novinara u Gazi i Izraelu. Ovo je treća takva prijava za ratne zločine protiv palestinskih novinara u Gazi koju je RSF podnio MKS-u od 2018. godine. U krivičnoj prijavi je navedeno i namjerno, potpuno ili djelomično uništavanje prostorija više od 50 medija u Pojasu Gaze.

Novinari u Gazi se suočavaju sa iznimno teškim uslovima za rad, konstantnim bombardovanjem, nedostatkom struje, interneta, vode, hrane, te zaštitne opreme, sigurnosne i psihološke podrške. Pored toga, brojni su izgubili i članove svoje porodice.

Fotograf Anadolije Mohammed Alaloul u subotu je izgubio četvero djece tokom izraelskog noćnog bombardovanja Al Maghazi izbjegličkog kampa. Šef ureda Al Jazeere u Gazi Wael Dahdouh je vijest o ubistvu žene, sina, kćerke i unuka tokom izraelskog napada dobio 25. oktobra, dok je radio. Članovi njegove porodice su se bili preselili u kamp Nuseirat u središnjoj Gazi nakon upozorenja Izraela od 13. oktobra da stanovnici napuste sjeverne dijelove Gaze.

On se samo nekoliko dana nakon ovog gubitka vratio pred kamere.

“Osjetio sam da je moja dužnost, uprkos boli i otvorenoj rani, vratiti se pred kameru, te što prije komunicirati s vama na društvenim mrežama”, rekao je.