Probali smo popraviti Izborni zakon, ali kako je to ispalo?

foto: Pixabay

Bivši ruski premijer Viktor Černomirdin nije ostao po mnogo čemu upamćen osim po gafovima i nezaboravnim izjavama. Zapanjujuće je koliko od njegovih „bisera“ koji se u Rusiji zovu černomiridnke se da primijeniti na situaciju u Bosni i Hercegovini. No ako tražimo pravi opis pokušaja vraćanja integriteta izbornom procesu Visokog predstavnika Christiana Schmidta kroz nametanje izmjena Izbornog zakona, onda je to fraza Černomirdina: „Htjeli smo najbolje, a ispalo je onako kako uvijek i ispadne“. Schmidt i nije jedini krivac za ovo. Njegova krivica je što je izmjene donio usred izbornog procesa, te što u rečenim izmjenama nije išao dovoljno daleko, a mogao je.

Paket promjena koje to nisu

Izbori u Bosni i Hercegovini su prošli i javnost se bavi sumiranjem rezultata, špekuliše se oko budućih koalicija, dok se vrlo malo ili nimalo pažnje pridaje činjenici da su ove, kao i sve prethodne izbore, obilježile strašne prevare u režiji političkih stranaka. Kada je nametnuo izmjene izbornog zakona u julu ove godine, usred izbornog procesa, Christian Schmidt se pravdao time da se radi o setu mjera koje će unaprijediti narušeni integritet izbornog procesa, te vratiti poljuljano povjerenja građana u ovaj demokratski institut. Dapače, otišao je u tome i korak dalje, pa je nametnuo i dio koji se odnosi na upotrebu jezika mržnje u kampanji, te zloupotrebe javnih sredstava u kampanji. Sve u svemu, jedan relativno sveobuhvatan set mjera. Ako znamo da je isti takav ili sličan paket nuđen opozicijskim strankama tokom pregovora u Neumu kako bi se osigurala njihova podrška cjelokupnom paketu, pitanje njegovog učinka postaje još važnije, posebno zato jer su i ranije postojale sumnje da se taj set mjera nudi tek da se opoziciji zamažu oči, dok će uglavnom ostati mrtvo slovo na papiru.

Postoje najmanje dva problema vezano za ove mjere. Sa jedne strane, tu je pitanje kapaciteta (i želje) za provedbu novih mjera, za koje je u dosta slučajeva bila nadležna Centralna izborna komisija (CIK), koja je sa užasom pratila nametanje ovih mjera, posebno zato što je njihova uloga u cijelom paketu bila pivotalna. Pored CIK-a, važnu ulogu u svemu bi, kao i uvijek, trebala da imaju tužilaštva, koja su poslovično nezainteresirana za izbornu materiju. Drugo važno pitanje je da li su formulacije u izmjenama Izbornog zakona dostatne da spriječe sveprisutne malverzacije, te da budu osnova za učinkovito djelovanje pravosuđa u slučajevima kršenja istih.

Jedan vrlo bosanski fenomen

Jedna od endemičnih pojava u izbornom procesu u BiH je tzv. trgovina mjestima u biračkim odborima. Ova pojava počiva na nakaradnom principu prema kojem članove biračkih odbora nominuju isključivo političke stranke. I ne bi ova činjenica sama po sebi ni bila toliko problematična da stranke u BiH, visprene kakve jesu (jer kakve bi drugačije bile kad sa ovim rezultatima vođenja države uspijevaju ostati permanentno na vlasti), nisu u ovom vidjele mogućnost za ovladavanje biračkim odborima kroz proces trgovine mjestima. U praksi to ide tako da stranke, nakon što dobiju biračka mjesta na lutriji, mijenjaju onda ta mjesta sa drugim strankama po principu razmjene sličica. Naime, one imaju svoje članove tamo gdje im nije bitno, pa se mijenjaju sa drugim strankama na mjestima koja su im bitna. Ova praksa je poznata već godinama, ali su svi pokušaji da se nešto učini kroz izmjene zakona uvijek padali u vodu. A zašto je bitno imati članove biračkog odbora? Zato što možete vi glasati, ali je bitno ko broji. Ko i kako broji, da budem jasniji. Kada se zatvore biračka mjesta, tada počinje dernek. A ako je samo jedna stranka prisutna u biračkom odboru, mrka je kapa za ostale stranke i njihove glasove. Ove godine, nadali smo se da je Visoki predstavnik namećući izmjene IZ, kojima se ova besramna praksa kriminalizira, pomrsio račune strankama. Prema novim odredbama Izbornog zakona, osobama koje se odluče na ovaj korak zaprijećena je kazna od 3.000 do 15.000 KM, a političkim subjektima ispred kojih budu kandidirani od 5.000 do 15.000 KM. Zvuči dovoljno da odvrati, zar ne? Ili ne?

Djeluju li zaprijećene kazne?

Kako je to često i slučaj sa drugim zakonima u BiH, zaprijećena kazna nije bila dostatna da odvrati stranke od ove nezakonite rabote. Baš naprotiv, stranke su – potpuno ispravno – procijenile da kasno uvođenje ovih pravila, te odranije poznata nesposobnost (ili neželja) tužilaštava da se uhvate u koštac sa sveprisutnim prevarama i manipulacijama na izborima, suštinski onemogućava njihovu provedbu, te da će sve vezano za integritet izbornog procesa ostati mrtvo slovo na papiru. Tolika je bila njihova opuštenost da su danima pred izbore socijalnim mrežama kružila imena kandidata u pojedinim biračkim odborima, koji su evidentno na tim mjestima zbog trgovine mjestima u biračkim odborima. Nadležni po ovom pitanju nisu učinili ništa, barem ne do sada.

Prevare, prevare, prevare i opet, prevare

Zahvaljujući ovome, izborni proces je ove godine još više izgubio na kredibilitetu. Ovome najbolje može posvjedočiti slučaj Jelene Trivić, koja je u ponoć 2. oktobra proglasila pobjedu, održala predsjednički govor, a onda otišla na spavanje, da bi se probudila u situaciji gdje je Milorad Dodik odjednom ispred nje u utrci za predsjednika Republike Srpske za cijelih 40.000 glasova. Ovo, kao i brojne druge malverzacije, bi bilo nemoguće provesti putem biračkih odbora jer ja za manipulaciju na ovom nivou potpuna kontrola nad biračkim odborima apsolutno nužna.

Da je ove godine bilo mnogo više prevara i manipulacija nego prošle govori i činjenice da je do 11. oktobra prebrojano oko 95 posto listića. CIK je zbog različitih kršenja naložio ponovno brojanje na oko 1.000 biračkih mjesta (od ukupno 5.900), što je odlična ilustracija toga u kakvom je stanju izborni proces u BiH. CIK je 10. oktobra donio odluku da se ponavljaju brojanja i u utrci za predsjednika RS, a samo dan kasnije je naložio ponovno prebrojavanje na 45 različitih biračkih mjesta. Ovakva inicijativa CIK-a, koji je utemeljenje za ovakvo djelovanje našao u izmjenama Izbornog zakona BiH koje je nametnuo Visoki predstavnik, dijelom vraća povjerenje u izborni proces.

I opet to pravosuđe

No bez obzira na to, brojne druge zloupotrebe proći će, evidentno, nekažnjeno. I ponovo se, kao u ko zna koliko ranijih slučajeva, reflektor okreće prema pravosuđu. Za prevare na lokalnim izborima 2020. godine u Doboju Okružno javno tužilaštvo je do sada podiglo 59 optužnica protiv 281 osobe, a nadležni sud je potvrdio 55 optužnica protiv 261 osobe. I pored toga, izborne prevare u Doboju su se nastavile i ove godine nesmiljenom žestinom. Nužno se postavlja i problematizira to što su tužilaštva „opet“ odlučila da procesuiraju samo članove biračkih odbora, dakle direktne izvršioce u pokušaju krađe 15.000 glasova, dok su nalogodavce „opet“ zaboravili.

Ako već nametanje, zašto ne nametanje koje će riješiti problem?

Zadnje pitanje, kojim se treba pozabaviti, je zašto Visoki predstavnik nije išao dalje u izmjenama i tako riješio sve postojeće probleme sa Izbornim zakonom BiH. Transparency International u svom saopštenju povodom Schmidtovog nametanja, pored suštinskog osuđivanja takve prakse, naglašava da odredbe naprosto ne rješavaju brojne probleme. Zbog čega nije tretirano pitanje načina izbora članova biračkih odbora nego se išlo samo na kriminalizaciju trgovine, koja je, ispostavlja se, nedorečena. Transparency International dalje kaže da odredbe koje se tiču „zloupotrebe javnih resursa ne obuhvataju ključne oblike zloupotreba kroz zapošljavanje i javnu potrošnju“, te da „nisu tretirana ni druga relevantna pitanja važna za nadzor nad ponašanjem političkih subjekata, nezavisnost izborne administracije i transparentnost i objektivnost izbornog procesa“.

Među besmislenim odredbama Izbornog zakona koje je trebalo izmijeniti je i ona koja se odnosi na proceduru za poništavanje izbora u izbornoj jedinici ili na određenom biračkom mjestu ukoliko CIK „ustanovi da je za vrijeme glasanja ili brojanja glasačkih listića došlo do nepravilnosti koje mogu uticati na rezultate izbora.“ Dakle, još jednom, poništit će se glasanje na biračkom mjestu ili u izbornoj jedinici samo ako uočena nepravilnost utiče na rezultat izbora. Ukratko, ako probate ukrasti izbore, a mi uhvatimo samo dio od ukupnog broja listića kojima ste manipulirali, a taj broj koji smo uhvatili ne utiče na rezultat izbora, pojeo je vuk magarca. Izbori su održani, priča je završena. Probali ste prevaru, niste uspjeli, vidimo se drugi put. Susjedna Srbija ponavlja izbore na biračkim mjestima na kojima se uoči pokušaj manipulacije jednim biračkim listićem, logicirajući, potpuno ispravno, da ako smo uhvatili jedan, nema razloga da mislimo da je taj bio jedini.

Kad se sve sagleda, ne ostaju na koncu ništa drugo nego se vratiti na černomirdinku s početka teksta i prilagoditi je našoj bosanskohercegovačkoj realnosti: probali smo popraviti izborni zakon, ali je ispalo onako kako nam i inače sve ispadne, kilavo i nikakvo.