Mediji na razvoj djece mogu imati pozitivan ili negativan uticaj, ovisno o kontekstu i dužini upotrebe.

foto: Emily Wade on Unsplash

Vrijeme koje djeca provode koristeći digitalne uređaje povećava se razvojem nove prijenosne i trenutno dostupne tehnologije, poput pametnih telefona i digitalnih tableta. Djeca sve više vremena provode uz ove uređaje i zbog brzog razvoja medijskih igara, paketa za učenje i obrazovnih aplikacija za malu djecu i mogućnosti korištenja mobilnih uređaja. Također, vrijeme upotrebe digitalnih uređaja sve je duže, dok su korisnici sve mlađi.

U istraživanju Medijske navike djece i stavovi roditelja, koje je u septembru 2021. godine objavila Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) Bosne i Hercegovine, navodi se da vlastiti pametni telefon ima 37 posto djece. Pametni telefon koji ne pripada djeci, nego nekom drugom članu domaćinstva, tzv. „kućni“ pametni telefon, koristi 41 posto djece uzrasta od 0 do 3 godine, 62 posto djece uzrasta od 4 do 6 godina i 21 posto djece uzrasta od 15 do 18 godina.

Isto istraživanje navodi da za gledanje/slušanje sadržaja, kao što su videoklipovi, televizijski programi ili filmovi i slično kod kuće ili negdje drugdje djeca svih uzrasta u najvećem procentu koriste upravo pametni telefon. Njegovo korištenje u ove svrhe raste sa porastom starosti djeteta.

Zanimljiv podatak dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) koji je objavljen prije dvije godine u prestižnom pedijatrijskom časopisu „Pediatrics“ u kojem se navodi da gotovo sva djeca do prvog rođendana nauče rukovati pametnim telefonom, a poražavajući podatak čini da čak 75 posto djece do šestog rođendana imaju tablet.

Međutim, šta je sa djecom koja su pored pametnih telefona i tableta izložena televiziji, kompjuteru ili konzolama za igru i zabavu? Postoje li stručni dokazi o štetnom uticaju vremena provedenog pored ekrana i kako ova eksponiranost može djelovati na psihičko i fizičko zdravlje djece?

Nekoliko studija jasno sugeriše da upliv medija na razvoj djece može biti pozitivan ili negativan, ovisno o kontekstu i dužini upotrebe. Savremena tehnologija može biti pozitivno povezana sa kognitivnim i akademskim vještinama, ali isto tako može imati negativan učinak na socijalni i psihološki razvoj djeteta.

Na primjer, česta upotreba pametnog telefona, tableta ili računara povećava socijalnu izolaciju, oduzima inače predviđeno vrijeme za društvene aktivnosti i igru, a time ometa društveni razvoj. Takođe, nije rijetka pojava da upotreba pametnih telefona uzrokuje usamljenost i depresiju kod djece.

Period proveden u korištenju medija (uključujući tradicionalne i nove medije) može „istisnuti vrijeme“ koje je rezervisano za kvalitetnu interakciju roditelja i djeteta, poput dijeljenja bogatih iskustava i aktivnosti. Stoga, povećana izloženost medijima smanjuje odnos roditelj-dijete, uključujući zajedničko čitanje i igranje sa igračkama, što za posljedicu ima manjak verbalne komunikacije sa roditeljima. Mnoga istraživanja sugerišu da je smanjena verbalna interakcija roditelj-dijete povezana sa negativnim razvojnim ishodima, uključujući razvoj jezika, samokontrole, a kasnije i akademska postignuća.

Zbog svega navedenog ne možemo da se ne osvrnemo na negativne uticaje medija i informacionih i komunikacionih tehnologij (IKT) na psihofizički razvoj djece. Priređivači/ce resursa Smjernice o korištenju medija, IKT i vremenu koje djeca provode pred ekranom, navode neke od njih. Pored toga što djeca, usmjeravanjem na digitalni uređaj, propuštaju priliku da se osposobe za stvarne životne situacije, primjera radi, kako da se nose sa stresnim situacijama, predugim izlaganjem ekranu, djeca mogu pokazivati i znakove ponašanja nalik na autistični spektar poremećaja, a koji u podlozi imaju predugo izlaganje, najčešće pametnom telefonu. Slično tome, vrijeme provedeno u korištenju medija može smanjiti vrijeme koje djeca provode igrajući se sa vršnjacima, a ne smijemo zaboraviti da je igra važan element djetinjstva, koji razvija vještine rješavanja problema i kreativnog izražavanja. Vrijeme korištenja medija utiče na dječije ponašanje, sposobnost koncentracije i održavanje pažnje kroz nekoliko mehanizama, a predugo gledanje u ekran („plavo svjetlo“) posebno pred spavanje dovodi do poremećaja lučenja melatonina i narušenog sna.

Ne manje važno ponavljano izlaganje nasilju i agresiji korištenjem konzola za igru ili gledanje nasilnih medijskih programa može uzrokovati agresivno i nasilno ponašanje, što ima tendenciju za razvoj tjeskobe i straha, prihvatanje nasilja kao odgovarajućeg sredstva za rješavanje sukoba.

Konačno, djeca koja dugo vremena provode uz medije obično su manje fizički aktivna zbog sjedilačke prirode, što dovodi do konzumacije nezdravih napitaka i hrane i time povećavaju rizik od pretilosti.

Kako detektovati problem?

Stara poslovica kaže „Djeca su ogledalo nas“. Ovo je apsolutno tačno. Ako roditelji većinu vremena sa djecom provode „na telefonu“, a znamo da su roditelji uzor djeci, onda je definitivno problem u nama, a ne u djetetu. Ako i koristimo telefon često, važno je da djetetu pojasnimo zašto ga koristimo, koja je svrha telefona – obavijestiti nekog, kontaktirati i slično, te na taj način pojasniti da primarna namjena telefona nije „zabava“. Ako želimo da dijete manje koristi telefon, potrebno je da mijenjamo i vlastite medijske navike. Slično kao i sa pretilom djecom, ako dijete „ide na dijetu“ idu svi ukućani na dijetu. Moramo biti jasni i decidni u donošenju odluka.

Međutim, kao i u svemu, ne smijemo biti isključivi i uvoditi totalitarni režim, čak je i poželjno da se djeca uključe u medije, ali naravno dozirano. Nema jasnih naučnih dokaza koliko bi vremena škodilo djetetu da provodi uz medije, međutim stav struke je jednoglasan i glasi da sve preko jedan sat dnevno može naštetiti djetetu.

Kada se djeci ponudi medijski sadržaj on treba da bude na maternjem jeziku, prikladan uzrastu i da ima jasnu i korisnu poruku.

U ovome duhu i duhu sedmice tokom koje  su se u Bosni i Hercegovini obilježili „Dani medijske i informacione pismenosti“ u ekonomskoj školi u Doboju sa učenicima trećeg razreda održana je interaktivna radionica sa pedijatrom i školskim psihologom tokom koje se vodio zanimljiv dijalog na temu medija i njihov pozitivni, ali i negativni uticaj na mentalno zdravlje adolescenata. Svjetska sedmica medijske i informacijske pismenosti obilježava se od 24. do 31. oktobra, a pokrenuo je 2012. godine UNESCO.

Na koncu, zajedno smo zaključili da školarci nisu dovoljno edukovani na ovu temu i da je neophodno još dosta zajedničkog rada i truda kada su u pitanju društvene mreže i sveobuhvatni uticaju digitalnog prostora na psihofizičko stanje pojedinca.

Tekst je nastao kao doprinos Danima medijske i informacijske pismenosti u BiH, u saradnji sa Mediacentrom Sarajevo, Transitions iz Praga i Regulatornom agencijom za komunikacije, te uz podršku Programa za promociju tranzicije Vlade Republike Češke.

___