Vodič kroz sinopsis istraživačke priče (4)

Vodič kroz sinopsis istraživačke priče (4)

Vodič kroz sinopsis istraživačke priče (4)

U ovom delu izrade sinopsisa informacije kojima raspolažemo organizujemo i analiziramo prema vrsti i važnosti, i prema tome da li su potvrđene ili ne, ali tako da su nam naše centralno otkriće i putevi koji vode do njega stalno u centru pažnje. Oni su jasan cilj koji nas vuče dalje.

Korisnik NetNovinara koji je pratio prethodne nastavke uputstva za izradu sinopsisa istraživačke teme (i nije odustao od daljeg bavljenja njime) verovatno je prihvatio njegovu složenost i shvatio kakve koristi od njega može imati.

Pa ipak, u ovoj fazi rada na sinopsisu verovatno nam treba još malo ohrabrenja. Naime, dolazimo do nečega što liči na ponavljanje već zapisanog u dosadašnjem radu na sinopsisu i na nepotrebno ulaženje u zanemarljive detalje istraživanja.

Ipak, iako će se mnogo toga što napišete kao odgovor na pitanje: “Šta znaš, a šta pretpostavljaš” ponoviti u još jednom segmentu sinopsisa (pod zadatkom: “Podeli informacije na potvrđene i nepotvrđene”) - to jednostavno nije isto. Nepotvrđena informacija je informacija koju ste dobili, uvereni ste da je istina, ali niste dobili dvostruku potvrdu iz nezavisnih izvora, a pretpostavka je i dalje samo to – pretpostavka, i ne bazira se na vašim saznanjima, već na logičkom razmišljanju na osnovu poznatih informacija.

Uostalom, čak i da jeste ponavljanje – pa šta? Zar nije bolje da par puta promislite o svojim namerama nego da kasnije ustanovite da ključnu informaciju uopšte nemate načina da potvrdite, a kamo li dokažete? Zato – strpljenje. I pođite dalje sinopsisom.

Ponovićemo po ko zna koji put: sinopsis vas može spasiti velikog nepotrebnog rada, ili u gorem slučaju - veoma velikih problema sa urednicima ili sudstvom.

Sledeći segment zove se:

ORGANIZACIJA I ANALIZIRANJE INFORMACIJA

Čini se da smisao čitavog rada na sinopsisu potpada pod značenje naziva ovog segmenta. Pa opet, ono što ćete o svojoj temi ovde upisati najčešće će se menjati tokom istraživanja.

Podeli informacije prema vrsti i važnosti

Nije loše da znate šta je najvažnije saznati i da stalno imate u vidu šta je najvažnije od onoga što ste već otkrili. Novinarima koji su se već upuštali u velika i složena istraživanja potrebu za ovakvom klasifikacijom informacija obično i ne treba objašnjavati. Ostalima, međutim, često ukazujemo na mogućnost da se tokom rada nakupi takva gomila informacija da je teško snaći se u njoj.

Iako većina istraživanja počinje od konkretne informacije o nekom nedelu koju treba dokazati, novinari često kreću u istraživanje teme za koju nemaju takvu konkretnu informaciju, ali im se čini da u nekoj oblasti ne mogu biti “čista posla”.

Na primer, naša polaznica je odlučila da istraži rad preduzeća za obezbeđenje ljudi i imovine zbog toga što su zakoni u toj oblasti, kao i nedostatak praktikovanja bilo kakve ozbiljnije kontrole, očigledno ostavljali vlasnicima i zaposlenima mnogo prostora za “prljave” radnje. U ovakvim slučajevima, novinar razgovara sa mnogo izvora, čita veliki broj pisanih izvora i u tom mnoštvu traži informaciju koja ga vodi ka dokazivanju nečega vrednog truda. Naravno, u jednom trenutku nađe se do guše u polu-istinama, nagoveštajima, glasinama, nepotvrđenim informacijama, izvorima raznih vrsta.

Ako se ne stvori sistem u kojem se nekoliko informacija koje najviše obećavaju drže na vrhu liste, skidaju ako se pokažu beskorisnim i dodaju nove umesto njih, čovek se brzo može potpuno izgubiti, demoralisati i odustati. U suprotnom, pred sebe stalno postavljate jasan i vredan cilj koji vas vuče dalje.

Naša polaznica je u jednom trenutku potpuno stala sa istraživanjem jer su je izvori vodili u dva različita pravca u kojima je predaleko odmakla. Kada se vratila upravo ovom segmentu sinopsisa, videla je da dokazivanje informacija u oba pravca u stvari zavisi od samo jednog jedinog, nepoznatog podatka. Fokusirala se na tu informaciju i posle zaista iscrpljujućeg natezanja sa policijom, uspela je da je dobije. Njena priča je konačno dobila važno otkriće i biće uskoro objavljena.

Podeli informacije na potvrđene i nepotvrđene

Ne možemo sve držati u glavi. Naročito manje bitne informacije, čija tačnost, opet, priči donosi kredibilitet ozbiljnog novinarstva. Ne smete sebi dozvoliti da gradite priču mesecima samo da bi ste se setili da jednu informaciju od koje, na primer, počinje logički niz na kojem počiva čitav deo priče, niste potvrdili na vreme. Šta će se desiti ako se ispostavi da informacija nije tačna, ili da samo nema drugih izvora za potvrdu? Vodite evidenciju potvrđenih i nepotvrđenih informacija, stalno je ažurirajući. Uostalom, na osnovu grupisanja potvrđenih informacija često se mogu izvesti veoma važni i iznenađujući zaključci.

Iako smo jurili za dokazima o velikom broju poginulih na istom mestu na jednom pružnom pravcu u Srbiji, polaznik našeg programa i mi treneri-urednici neke podatke nikako nismo mogli da potvrdimo, dok se na drugoj strani polako gomilala čitava nova priča. Na pola posla odustali smo od dokazivanja nedokazivog jer su potvrđene činjenice pričale priču o novcu uloženom u uređenje pružnih prelaza. Iako smo podatke izdvajali iz ugovora iz potpuno drugih razloga, pokazalo se da su ti prelazi u jednom trenutku drastično poskupeli, bez vidljivog razloga. Ispostavilo se da su rad i materijal daleko preplaćivani i da je neko, očigledno, sistematski uzimao novac u dogovoru sa izvođačima radova čitave tri godine.

Ni to nije bila loša priča. U stvari, iz iste te liste potvrđenih informacija izdvojile su se još dve dobre priče, a ni jedna nije bila ona od koje smo počeli.

Raspravi o onome što imaš sa urednikom, mentorom ili iskusnijim kolegom

I ne budi sujetan pri tome, moglo bi se dodati. Naš posao zahteva individualnost, ambiciju, odlučnost. Novinari ne vole da im se mnogo soli pamet i često misle da sve znaju najbolje. Jedan od razloga je i taj što uglavnom u karijeri nisu ni imali s kim da rasprave svoje dileme, pošto su mnogi urednici pretrpani poslom, neuki ili neambiciozni. Ipak, ako imate urednika u čiji sud verujete i ako je raspoložen da vam pomogne, iskoristite njegovo iskustvo i objektivan pogled na priču.

Drugi razlog da sa urednikom podelite svoje dileme je prozaičniji. Iako bi bilo lepo da su urednici nezavisne i hrabre ličnosti koje etiku stavljaju ispred ličnih interesa, to nije uvek tako. Ako je uredništvo bilo upoznato sa svakim vašim korakom i svaki put vam dalo zeleno svetlo da nastavite, ono je na taj način preuzelo svoj deo odgovornosti za posledice objavljivanja vaših otkrića. Ako vas neko tuži, na sudu ćete i tako svi zajedno odgovarati. Ali kada moćni ili opasni ljudi počnu lično da zovu redakciju telefonom, urednici su ponekad u iskušenju da izgovore nešto tipa: “Ma to je ovaj mali nešto čeprkao na svoju ruku, ja da sam znao…”. Ako tokom istraživačkog procesa često razgovarate sa uredništvom, ovakvi napadi ljudske slabosti biće predupređeni.

Na kraju, istraživanja dugo traju i urednici, hronično osuđeni na mali broj novinara, pod pritiskom da proizvode nove i nove informacije, gube strpljenje, počinju da vrše pritisak na vas da objavite to što ste do tada dokazali pa onda nastavite dalje, što vam može zatvoriti sve izvore. Imajte na umu da su i urednici - novinari. I oni imaju glad za pričom i ako ih umešate u svoje istraživanje, ako podelite sa njima svoj entuzijazam i trud, mnogo je verovatnije da će verovati u istraživanje do samog kraja i pustiti vas da radite. Šta više, mnogi će vam u tome i pomoći na svaki njima dostupan način, i zaštititi vas od menadžmenta koji ima poslovično malo razumevanja za ono što se njima čini kao “niska produktivnost”.

(U sledećem nastavku:

- Kako predstaviti priču?

- Koliko je potrebno vremena i novca?)