Transparentnost se ne može desiti sama od sebe

Proaktivna transparentnost javnih organa u BiH

Transparentnost se ne može desiti sama od sebe

Zakonski okvir o slobodi pristupa informacija u Bosni i Hercegovini propisuje da se do informacija koje javni organi posjeduju može doći isključivo individualnim zahtjevom u pisanoj formi. Međutim, noviji međunarodni standardi u ovoj oblasti nalažu da javni organi imaju obavezu da određene kategorije informacija od javnog značaja objavljuju samoinicijativno.

Konferencija „Proaktivna transparentnost javnih organa u BiH: Naredni korak u ostvarivanju prava na pristup informacijama“ održana je u Sarajevu, 21. oktobra 2014. godine. Prisutni su imali priliku slušati niz izlaganja i panel diskusija predavača iz Bosne i Hercegovine, regiona i Velike Britanije. Tematizirani su ključni elementi proaktivnog objavljivanja informacija, uključujući konceptualno i pravno utemeljenje, standarde i trendove u svijetu i zemljama regije.
 
Helen Darbishire, izvršna direktorica organizacije Access Info Europe, govorila je o novim standardima i praksama u domenu pristupa informacijama. Prema njenim riječima, internacionalni standardi pomažu da svijet prepozna svoja prava, prava građana, te prava svakog od nas. „Javnost mora znati šta se dešava unutar vlade i kako vlada troši naš novac“, rekla je Darbishire.
 
Ona smatra da je dijeljenje informacija dio razvoja jednog društva. Često se postavlja pitanje koliko to košta, međutim Darbishire smatra da informisanje za jednu državu ne bi trebalo biti preskupo, jer informacije koje se traže već postoje.
 
Helen Darbishire
 
Stanojla Mandić, zamjenica Povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti iz Srbije, ističe da Srbija od 2004. ima Zakon o slobodi pristupa informacijama. Iako je srbijanski Zakon visoko ocijenjen, smatra da je potrebno doraditi ga. Naglašava da javnost najviše zanimaju tokovi javnog novca, javne nabavke, budžeti, predmeti tužilaštava, sudova i ministarstva unutrašnjih poslova.
 
Što se tiče uskraćivanja informacija javnosti, Mandićeva navodi da je čak 1/3 odbijenih zahtjeva za pristup informacijama opravdana zaštitom privatnosti i podataka. Međutim, ako se informacije ne objave proaktivno, ne znači da one neće biti dostupne na zahtjev. Ograničavanja prava na informacije mogu biti definisana samo zakonom. Prema modelu u Srbiji, zakon definira sadržaje koji trebaju biti dostupni, definira i šta treba biti u dokumentu „informator o radu“, te da svaki organ mora imati informator o radu koji će sadržavati informacije o uslugama, budžetu, finansijskim planovima, zaposlenicima, subvencijama itd. Ona očekuje da u vremenu u kojem živimo i dostupnosti elektronske komunikacije što više proaktivnih informacija bude na raspolaganju. „U Srbiji postoji obaveza da informacije djeluju proaktivno za sve državne organe, te na svim nivoima vlasti uključujući i sudove“, kazala je Mandićeva.
 
 
Situacija po pitanju pravnog aspekta slobode pristupa informacijama slična je i u Republici Hrvatskoj. Dubravka Bevandić, voditeljica Službe za zaštitu prava na pristup informacijama Povjerenika za informiranje, navodi da Zakon o pravu na pristup informacijama definira pristup informacijama kao pravo građanja na traženje i obavezu tijela javne vlasti da omogući pristup informacijama, te da je pristup informacijama tzv. proaktivna objava informacija. Bevandić navodi da tijela javne vlasti trebaju samoinicijativno objavljivati određene informacije. „Kod nas je veliki napredak napravljen 2013. kada je usvojen novi Zakon o pravu na pristup informacijama gdje se taksativno pobraja što bi tijela javne vlasti trebala objavljivati minimalno na svojim internetskim stranicama“, izjavila je Bevandićeva.
 
Adis Arapović, projekt menadžer Centra civilnih inicijativa, prisutnima je prikazao Analizu javnosti rada izvršne i parlamentarne vlasti u BiH. Prema analizi koju je radio CCI, ni jedna vlada u BiH unaprijed ne postavlja dnevne redove i informacije onoga što će biti razmatrano na sjednicama. Ovakav postupak objašnjava kao filtriranje informacija. Analiza je pokazala i da većina vlada programe rada postavlja sa zakašnjenjem.
 
„Nigdje na svijetu se transparentnost ne može desiti sama od sebe“, smatra Arapović, te dodaje da „ukoliko se ne traži, ne očekuje i ne zahtijeva, ona se neće desiti“.
 
On također misli da je političku vlast u BiH potrebno ubjeđivati da je online komunikacija brži, pregledniji, savremeniji i jeftiniji oblik komunikacije i demonstriranja odgovornosti.
 
„Ni jedna vlada u BiH unaprijed ne postavlja dnevne redove sjednica i ne daje pregled onoga što će biti razmatrano. Ako ovo povežemo sa informacijom da polovina vlada daje reducirane informacije, a ni jedna vlada ne daje unaprijed informacije šta će biti razmatrano, možemo zaključiti na kojem je nivou izvršna vlast u kontekstu proaktivne transparentnosti“, zaključio je Arapović. 
 
 
Branislav Zimonjić iz Ministarstva komunikacija i transporta BiH, govorio je o službenim web stranicama institucija u BiH, te trenutnim ograničenjima i narednim koracima. Rekao je da je u toku izrada novog Uputstva o izradi i održavanju web stranica institucija u BiH. Zimonjić kaže da su rukovodioci institucija dužni da izrade upustva i procedure o načinu i postupku objavljivanja sadržaja na internet stranicama institucija. 
 
Alen Rajko, sudac i predsjednik Upravnog suda u Rijeci, stručnjak u oblasti informacijskog upravnog prava, prisutnima je govorio o aktuelnom stanju i perspektivama proaktivne transparentnosti u BiH. 
 
O iskustvima Velike Britanije na putu ka efikasnom sistemu proaktivne transparentnosti govorila je i Eleanor Stewart, iz Ministarsta vanjskih poslova Velike Britanije. Srđan Rajčević, direktor Agencije za informaciono društvo RS, prisutnima je govorio o projektu RS-a, portalu e-Srpska, koji je nastao 2009. godine. Rajčević je objasnio da su tu na jednom mjestu objedinjene sve relevantne informacije za nekoga ko bi bio zainteresovan da obavi određeni posao u RS-u, a koji mu zavisi od rada javne uprave, dakle od državnih organa. 
 
 
Konferencija je organizovana u okviru projekta „Otvorenost javnih podataka – inicijativa civilnog društva za politike i prakse otvorene vlasti“, koji u partnerstvu implementiraju Fondacija Mediacentar Sarajevo, Analitika – Centar za društvena istraživanja i Evropski novinarski centar (EJC), a koji finansira Ambasada Kraljevine Holandije u BiH (MATRA program).