Politički skandali koji su prije pet godina potresli Veliku Britaniju za posljedicu imaju globalno najveći progres u proaktivnoj transparentnosti informacija, dok u BiH političari tek odnedavno pričaju o izradama strategija za otvorene baze podataka. 

Kuća za patke, na simboličan način, obilježila je priču o novoj politici Velike Britanije i novom pristupu u objavi podataka. Prije pet godina tamošnji mediji objavili su podatke o načinima kako su političari privatno trošili novac iz državnog budžeta. U izvještajima su pronašli kako su knjigovođe vješto prikrivale potkradanje iz državne kase. Pronađene su stavke poput skupog šišanja trave, nerealno naplaćenih kilometara za odlazak na posao političara koji dolazi iz izborne jedinice tek kilometar udaljene od posla. Pomenutu kuću za patke, koja je i najilustrativniji primjer ove afere, izgradio je član Britanskog parlamenta Peter Viggers u privatnom ribnjaku o državnom trošku.

Godinu nakon izbijanja skandala o troškovima zvaničnika, Viggers se povukao iz političkog života, a ostala je da se prepričava njegova „odbrana“ pred javnosti: „Kućica se nije sviđala ni patkama.“ Međutim, kada su mediji objavili dokumente koji su pokazivala troškove pojedinih članova britanske izvršne i zakonodavne vlasti, mnogi drugi akteri afere „troškovi“ završili su na sudu, a neki od njih su dobili i višegodišnje zatvorske kazne. Sudski procesi koji su trajali godinama i brojni natpisi medija domino efektom su pokrenuli temu o dostupnosti informacija u toj zemlji. Sve glasniji su zahtjevi da se podaci učine još dostupnijim, i to na način da javnosti budu predstavljeni jasno.

Stoga se Velika Britanija globalno nametnula kao jedan od vodećih modela ostalim državama kada je riječ o transparentnosti podataka, ali i svijesti građana o korisnosti tih podataka. Dokaz tome su između ostalog i vizualizacije o stanju otvorenih podataka u 70 zemalja svijeta, koje je uradio Oxfordski institut za internet. Vizualizacije su bazirane na Open Data Indexu Fondacije Otvoreno znanje, te uzimaju u obzir volju vlada da objave sve - od redova vožnje preko rezultata izbora pa do mašinski čitljivih geografskih karti. Na osnovu Velika Britanija predvodi grupu najotvorenijih zemalja, a slijede je SAD, Danska, Norveška, Nizozemska i Australija.

Tako da je višegodišnja korupcijska priča pokrenula progresivan proces u dostupnosti informacija javnosti u kontekstu njihovog proaktivnog objavljivanja. Istovremeno, tokom 2009. godine, Evropski sud za ljudska prava presudio da je pravo pristupa informacijama zaštićeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, odnosno članom 10, koji štiti pravo na slobodu izražavanja. Postoji sve veći konzenzus da pravo na pristup informacijama ne treba biti ostvareno samo kroz pojedinačne zahtjeve, već da javna tijela trebaju informacije objaviti na proaktivan način.

Potvrda tome je i jedna od najsnažnijih odredaba u međunarodnom pravu koja se direktno odnosi na proaktivno objavljivanje informacija Konvencija Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima u kojoj stoji:“Na sopstvenu inicijativu i kada je to prikladno, javna vlast preduzet će neophodne mjere kako bi objavila službene dokumente koje posjeduje u interesu unapređenja transparentnosti i efikasnosti javne uprave i podsticanja informiranog učešća javnosti u pitanjima od generalnog interesa”.

Vlade u svijetu čine dosta napora da svojim zemljama unaprijede zakonske okvire i prakse otvorenosti vlasti. Zato je 2011. godine pokrenuta inicijativa o globalnom Partnerstvu za otvorenu vlast (Open Government Partnership - OGP) čiji je inicijator američki predsjednik Barack Obama. O čemu je riječ? OGP je multilateralna inicijativa čiji je cilj osigurati konkretan napredak na području transparentnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti, kao i uključivanju građana u proces donošenja odluka te poboljšanje kvalitete usluga koje javna uprava pruža građanima. Osim vraćanja povjerenja građana u institucije, prava vrijednost otvorenih podataka zapravo je ekonomska.

Prema procjenama koristi na razini Evropske unije objava određenih javnih informacija dovela bi, primjerice u Španiji do 600 eura miliona prihoda i više od 5.000 radnih mjesta. Otvaranje javnih podataka na razini EU povećalo bi poslovnu aktivnost za 40 milijardi eura godišnje, a direktna i indirektna korist za zemlje EU bila bi do140 milijardi eura godišnje, odnosno 0,7 posto BDP-a.

Jedan od načina kako bi se ostvarivala ekonomska korist je formiranje malih firmi koje bi izrađivale sofisticirane softverske aplikacije, koji bi obrađivale dostupne javne podatke i prodavale ih na tržištu. S druge strane, za prosječnog građanina često su podaci u velikim tabelama skriveni među mnoštvom brojki. Uporedbe radi, vratimo se na gore navedenu kuću za patke u švedskom stilu. Podaci u vezi te kućice 2006./2007. godine objavljeni su na 50-tak stranica. Iz navedenih papira ne zna se šta se na kraju sa kućom dogodilo, te da li je Viggers vratio novac. Iz toga se zaključuje da bi neko morao poznavati finansije i potrošiti dosta vremena na samo jednu stavku skrivenu na pedesetak stranica izvještaja. Ili znati šta traži kako bi takve malverzacije u budžetu otkrio i ukazao na eventualnu korupciju.

Važan akcenat inicijative je zapravo istinsko partnerstvo vlade i društva. Princip proaktivnog objavljivanja treba se odnositi na sva javna tijela, uključujući zakonodavna, izvršna i sudska, te na privatna tijela koja obavljaju javne funkcije. Kao minimum, sva javna tijela trebala bi objaviti informacije o svojim nadležnostima, načinu funkcionisanja, načinu trošenja sredstava, te uslugama koje pružaju. Dokumenti se objavljuju zbog građana, i oni moraju biti objavljeni na način da oni shvate suštinu onoga što u njima piše.

Inače, platforma OGP formirana je na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku. Tada je osam država članica Upravnog odbora Inicijative potpisalo Deklaraciju o otvorenoj vlasti te najavilo akcione planove za svoje zemlje. Trenutno u njoj učestvuju 64 države. Država da bi postala članica Inicijative, mora prihvatiti Deklaraciju o otvorenoj vlasti, uz javne konsultacije donijeti nacionalni akcioni plan te se obavezati na nezavisno izvještavanje o napretku u provedbi mjera akcionog plana.

Važno je naglasiti da je različit stepen koliko je koja zemlja uznapredovala izgradnji mehanizama za proaktivnu transparentnost podataka. Od zemalja Zapadnog Balkana pristupile su Makedonija, Srbija, Hrvatska i Crna Gora. A gdje je Bosna i Hercegovina kada je riječ o proaktivnoj objavi informacija? Institucije vlasti nedavno su, na inicijativu nevladinog sektora, najavile da će BiH napraviti prvi korak – organizovati nadležne institucije da napišu akcioni plan koji je uslov za pismo namjere i pristup globalnoj platformi OGP-a. Sam pristup toj inicijati trebao bi da učini da ovdašnje vlasti učine napor da naprave strategiju o transparentnosti informacija i prilagode tome zakonske okvire.

Strategija sama po sebi ne znači mnogo ukoliko se ne bude primjenjivala a uz nju uskladi i zakonska legislativa. Bosna i Hercegovina kao eventualna članica mogla bi crpiti iskustva zemalja koje su bile pioniri u otvaranju podataka. Ukoliko bi nadležne zakonodavne i izvršne vlasti odlučile da primjenjuju politiku proaktivne transparentnosti podataka, to bi u konačnici znatno umanjilo korupciju u svim segmentima javnog trošenja novca – revizori bi bili građani, te otvorilo radna mjesta – specijalizovane firme bi se bavile obradom i distribucijom podataka. U konačnici, proaktivna transparentnost podataka za cilj ima kvalitetniji život svakog građanina.