Branko Ćulibrk, dugogodišnji aktivista i projekt menadžer u Kvartu, pojašnjava da su aktivnosti koje se realizuju u sklopu ove organizacije podijeljenje u tri kategorije.

 

„Naši strateški ciljevi temeljeni su na tri pravca. Prvi, po kojem je Kvart i najpoznatiji, je taj dio koji se odnosi na suočavanje s prošlošću i kulturu sjećanja i tu se najviše bavimo pitanjima koja se tiču Prijedora. Drugi pravac je diskriminacija, govor mržnje i zločini počinjeni iz mržnje, gdje smo najviše orijentisani na manjinske grupe, a poseban akcenat je stavljen na LGBT populaciju. I treći strateški pravac je oblast kulture, odnosno organizovanje aktivnosti za mlade kroz alternativniji pristup kulturi i promocija neafirmisane kulturne scene.“

 

 

 

Otvaranje „teških“ tema posebno je izazovno u malim sredinama kao što je Prijedor. Zbog svog bavljenja problematikom prošlosti i ratnih dešavanja u ovom dijelu BiH, aktivisti Kvarta nerijetko su bili meta prijetnji i zastrašivanja. Ćulibrk ističe kako je teško biti označen kao „srpska“ organizacija koja se bavi „bošnjačkim i hrvatskim pitanjima“.

 

„Kvart je „zagrizao“ poprilično teške teme u Prijedoru. Udruženje logoraša, Udruženje Prijedorčanki Izvor i slično, su udruženja koja su negdje označena kao bošnjačka. Kvart je u lokalnoj zajednici prepoznat kao srpsko udruženje koje se bavi suočavanjem sa prošlošću i temama koje su u vezi sa stradalim civilnim stanovništvom u Prijedoru. Kada govorimo o tom stradalom civilnom stanovništvu, to su uglavnom civili iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. U tom nekom smislu, mi smo automatski, dakle Kvart kao organizacija i mi kao pojedinci prepoznati kao izdajnici, kao nesrbi, izdajice srpskog roda i slično. S druge strane, generalno niko od nas se nacionalno ne izjašnjava, i uglavnom koristimo taj nacionalni identitet u političke svrhe, manipulišemo realno njime, čisto da bismo imali nekog odjeka, da bi se jednostavno shvatili kao ozbiljni i relevantni u radu.“

 

Kvart se posebno isitiče kao dio inicijative „Jer me se tiče“, koja se bavi pitanjima suočavanja sa prošlošću na području Prijedora i čija je najpoznatija aktivnost obilježavanje Međunarodnog dana bijelih traka, 31. maja.

 

„Jedan od organizatora Bijelih traka je i izvršni direktor Kvarta, Goran Zorić, i mi smo automatski detektovani kao neko ko radi najviše na tom pitanju i tu su, u suštini, počeli neki prvi problemi kada je riječ o našim aktivnostima i kritikama koje smo primali. Nekada su tu postojale i ozbiljne prijetnje i pokušaji fizičkih napada, ali u posljednje vrijeme je drugačije. Valjda je to taj momenat prihvatanja činjenice da smo tu i da otvaramo neka pitanja. U posljednjih šest mjeseci i nismo nešto pretjerano izloženi kritici javnosti. E sada, ne znam da li je to zbog toga što su se oni stvarno navikli na nas ili je to do toga jer možda više ne radimo intenzitetom kojim smo radili ranije“, smatra Ćulibrk.

 

 

Jednu od najznačajnijih stvari za uspješan rad i ostvarivanje rezultata u nekoj nevladinoj organizaciji predstavlja kontinuirano učenje, posjećivanje različitih radionica, seminara ili konferencija. Ćulibrk smatra da je veoma važno da se organizacije ne vode idejom „da sve znaju“ već da budu aktivne u prikupljanju novih znanja.

 

„Svi smo mi prošli razne obuke i bili spremni na učenje, na stjecanje znanja i vještina, sve ono što nam je bilo potrebno za nekadašnji rad. Ja to vidim kao plus u današnjem angažmanu, kao i to što možemo stečena znanja i vještine prenijeti na neke mlađe ljude koji se uključuju. Većina organizacija kreće iz te pozicije da oni sve to znaju, te nisu spremni uložiti određeno vrijeme za izgradnju nekih novih kapaciteta. Mi realno konstantno imamo potrebu za tom izgradnjom kapaciteta i konstantno smo prisutni na raznim obukama, seminarima, treninzima, radionicama, konferencijama i prepoznajemo značaj svega toga.“

 

 

Još jedna tema kojoj se članovi Kvarta žele ozbiljnije posvetiti u budućem periodu jesu i prava LGBT populacije. Iako dosad nije bilo konkretnih aktivnosti koje je organizacija realizovala u ovoj oblasti, postoji želja da se Kvart strateški opredijeli za rad na problematici LGBT zajednice.

 

 

„S obzirom na to da u redovima Kvarta imamo pripadnike LGBT populacije negdje je prirodno bilo da se počnemo baviti i tim pitanjima. Mi ne organizujemo direktne aktivnosti koje se tiču ove populacije, ali je sve krenulo od tog momenta kada je 2013. gradonačelnik Prijedora proglasio javni skup obilježavanja 31. maja gej paradom. Od tada se otvorilo i pitanje na koji se način malo ozbiljnije baviti i LGBT problematikom. Plan je da se u narednom periodu Kvart strateški opredijeli malo više u tom pravcu. Dosad su aktivnosti uglavnom bile u vezi sa saradnjom s organizacijama u okruženju, kao što je Sarajevski otvoreni centar, Okvir i Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista.“

 

 

„Trenutno bazu Kvarta čini nas četvero, to su ljudi koji su u organizaciji, i, uglavnom svakodnevno obavljaju aktivnosti. Bliži krug Kvarta čini desetak osoba koje sedmično prolaze kroz organizaciju i uključeni su u određene aktivnosti, a neki najširi krug čini možda tridesetak ljudi, na koje možemo računati da će se uključiti i angažovati oko različitih aktivnosti. Priključivanje Kvartu većinom spontatno dolazi, pogotovo jer otvarate neka pitanja koja nisu u trendu. Imamo dosta situacija da su roditelji našim određenim članovima zabranili dolazak u Kvart, baš zbog tog izlaganja i problema koje bi on mogli imati nakon što se prepoznaju kao neko ko je član ili članica udruženja. Na različite načine smo uspjeli prevazići takve probleme. Sada uglavnom vlada taj mit, da, ako si dio Kvarta, nećeš nikada dobiti posao. Kako je ovo mala sredina, uglavnom se svi poznajemo i shvatili smo da to ipak ne pije toliko vode i da nije baš toliko strašno biti aktivista i otvarati pitanja. Puno je bitnije pokrenuti neka pitanja koja su bitna nego se plašiti da nećeš dobiti posao kojeg je svakako veoma teško dobiti ukoliko nisi u stranci.“