Godinama na čekanju bolja primjena i donošenje novih zakona, te bolja zaštita novinara/ki.

foto: Pixabay

U posljednjem Izvještaju o napretku Evropske komisije za Bosnu i Hercegovinu (BiH) naglašava se ozbiljna zabrinutost zbog političkog pritiska, zastrašivanja i prijetnji novinarima/kama, polarizirana politička klima, stalni verbalni napadi i nacionalistička retorika koji su, kako se navodi, stvorili neprijateljsko okruženje za slobodu medija, ali i nedonošenje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima.

Iako je kleveta dekriminalizovana od 2002. godine, političari i javni službenici, kako podsjećaju iz Evropske komisije, i dalje koriste građanske tužbe za zastrašivanje novinara. Kako bi spriječili okruženje koje novinare/ke tjera na samocenzuru, sudovi bi trebali pojačati svoje napore da osiguraju ekspeditivnu obradu slučajeva klevete i dosljednost sudske prakse za naknadu štete.

Pored upozorenja iz Evropske komisije da se bez obzira što je kleveta dekriminalizovana u ovom segmentu treba dodatno raditi, Milorad Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji je na ovogodišnjim izborima izabran za novog predsjednika Republike Srpske (RS), krajem oktobra zatražio je od Vlade tog bosanskohercegovačkog entiteta, odnosno Ministarstva pravde, da pripremi nove i izvrši izmjene postojećih zakona, te da ih prilagodi evropskim konvencijama.

Na svom Twitter nalogu je napisao da je riječ o setu zakona u oblasti sprečavanja širenja lažnih vijesti i govora mržnje, kao i uvođenje klevete u Krivični zakonik RS kao krivičnog djela, te proširenju krivičnih djela protiv ustavnog poretka, što bi gledajući dosadašnji odnos vlasti u RS prema medijima, ali i međunarodne standarde i prakse, dodatno ugrozilo slobodu izražavanja u tom entitetu. 

Izvještaj o napretku BiH govori i da zakonodavstvo o slobodnom pristupu informacijama i govoru mržnje, ostaje fragmentirano i da nije u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima. Evropska komisija podsjeća da Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) još uvijek nedostaje puna politička i finansijska nezavisnost. Dodaje se i kako nisu preduzeti koraci za usvajanje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima (uključujući prevenciju skrivene medijske koncentracije), zakona o oglašavanju ili kriterijuma za raspodjelu subvencija.

Politici pogoduje netransparentnost medija

Prikrivanje sukoba interesa, pozadine informacija od javnosti, izbjegavanje poreza, samo su neki od potencijalnih razloga zašto zakonski okvir iz oblasti transparentnosti vlasništva u medijima ne dolazi na (dnevni) red. “Zakonske odredbe o zaštiti podataka i pristupu informacijama i dalje se tumače na način koji štiti privatne, a ne javne interese”, piše između ostalog u Izvještaju Evropske komisije o napretku BiH.

“Donošenje  Zakona o javnosti vlasništva  u medijima i medijskog pluralizma u BiH koče politika i lobističke veze vlasnika medija i ljudi u izvršnoj vlasti, koji bi, inače, trebali insistirati da se ovaj zakon stavi u parlamentarnu proceduru!? BH novinari su nacrt ovog zakona predali Ministarstvu prometa i komunikacija BiH još u decembru 2018., od kada je praktično sklonjen u najskrovitije mjesto u nekoj od ladica”, kaže za Mediacentar Sarajevo generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić.

Dodaje, kako ni političarima, ni ministrima, a ni vlasnicima medija nije stalo da se vlasništo učini transparentnim i da se ono stavi na uvid građanima da bi oni znali ko stoji iza medija i ima uticaja na uredničke politike.

“Donošenje zakona koči i to što se, prema nezvaničnim informacijama, jedan broj političara nalazi među vlasnicima medija i njima upravljaju, tako da je to dodatni razlog za izbjegavanje ove obaveze. Nacrtom ovog zakona se reguliše pitanje sukoba interesa, zatim zakonito poslovanje medija u odnosu na državu i plaćanje poreza, tako da su to još dodatni motivi za izbjegavanje donošenja  zakona. O važnosti zakonskih propisa o transparentnosti vlasništa u slučaju  ogromnog broja online portala, širenja govora mržnje i adekvatne reakcije na njegovo suzbijanje da se ne govori”, dodaje Rudić.

Da netransparentnost vlasništva pogoduje finansijskim manipulacijama i medijskim malverzacijama, tvrde i iz Društva novinara BiH.

“Poznato je da print i online mediji nisu u sistemu RAK-a, ali i mediji koji koriste isključivo kablovske operatere za emitiranje. Tako da postoji svakako dosta 'otvoren prostor' koji treba zakonski regulirati. Ovdje moramo voditi računa da ni postojeći mediji ne poštuju odluke na nivou države, odnosno da nikada nije formirana Korporacija za javne emitere, niti se poštuju odluke oko naplate RTV takse. Činjenica je da pojedini političari otvoreno i javno govore da ne priznaju određene javne emitere”, rekli su za Mediacentar iz Društva novinara BiH.

Komunikolog Seid Masnica podsjeća da političke elite nisu poduzele nikakve konkretne korake na zakonskom rješavanju tog pitanja, iako je donošenje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima preporuka Evropske unije, te da su u njegovo kreiranje uloženi veliki napori civilnog društva, prvenstveno Udruženja BH novinari.

“Bilo je i ove godine pokušaja određenih inicijativa zastupnika u Parlamentu Federacije BiH da se kroz zakon o medijima riješi i pitanje transparentnosti vlasništva medija, nažalost bezuspješno. Politikama očigledno pogoduje da se netransparentnost medija još uvijek drži kao takvom, a svima koji se bave ovom problematikom znaju i zbog čega, primjera radi – vlasnička struktura može utjecati na uređivačke politike medija, i do sada nije važno da publika zna ko stoji iza određene medijske kuće”, tvrdi Masnica.

Iz Udruženja BH novinari kažu da je možda i najvažnija odredba predloženog zakona formiranje Fonda za podršku medijskom pluralizmu, čime bi se suzio prostor za “plaćanje političke propagande” iz javnih budžeta  i učinili mnogo transparentnijim transferi medijima iz javnih budžeta, što mnogima ne ide u prilog.

“Neophodno je usvajanje zakonskog okvira vezano za transparentnost vlasništva, koji će doprinijeti medijskom pluralizmu, većoj odgovornosti i profesionalizmu medija, naročito u online sferi. Nacrt ovog zakona je izrađen još 2019. godine i predat na dalje postupanje nadležnim državnim institucijama (Vijeću ministara BiH) koje još uvijek nisu preduzele aktivnosti po tom pitanju”, napisali su u odgovoru za Mediacentar Sarajevo iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH.

Zakon o transparentnosti vlasništva nad medijima je, kako podsjećaju iz RAK-a, javni interes, a BiH, u kontekstu približavanja EU i ispunjavanja uslova na tom putu, ima obavezu da reguliše i tu oblast. Ovaj zakon, kako objašnjavaju, trebao bi da stvori pravni okvir koji će uspostaviti detaljan registar vlasništva nad medijima kako bi se omogućio sistematski uvid u vlasničke strukture, čime bi se spriječio rizik od skrivene koncentracije medija, a istovremeno bi se jasno i precizno utvrdile obaveze medija u pogledu objelodanjivanja ili transparentnosti informacija o vlasništvu.

“Regulatorna agencija za komunikacije u BiH uređuje odnose u elektronskim medijima. Da bi neko mogao da emituje mora dobiti dozvolu, a da bi dobio dozvolu mora dostaviti sudsku registraciju preduzeća. Nosioci dozvole za emitovanje moraju prijaviti svaku promjenu u strukturi vlasništva i ne mogu prodavati dozvolu ili je prenositi sa jednog na drugog vlasnika, nego to mora odobriti Agencija, pri čemu Agencija nema nadležnost za ispitivanje validnosti podataka u sudskom registru, tj. ono što je registrovano u sudu Agencija smatra validnim i na osnovu toga sprovodi dalje korake na izdavanju dozvole”, piše u odgovoru iz RAK-a.

Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije BiH, problem nepostojanja zakonskog okvira za medijsko vlasništvo i koncentraciju medija i oglašivačke industrije predstavlja ozbiljnu prijetnju slobodi izražavanja i naročito evidentan u sferi online medija, od kojih čak 44 posto ne sadrži Impressum, odnosno za koje se ne zna u čijem su vlasništvu i ko ih uređuje, te ih se ne može ni pozvati na odgovornost. Za ovakvo stanje odgovorni su svi.

“Političari, institucije - od nadležnih ministarstva sve do pravosuđa i policije, pa onda i sami mediji i novinari, odnosno medijske kuće. Naravno, najveća odgovornost je  na onima koji donose odluke i plaćeni su javnim novcem da uređuju medijski prostor u skladu sa zakonskim odredbama i sa ciljem  jačanja slobode medija i slobode informisanja. Ključni problem je to što sloboda medija i izražavanja nisu 'javne vrijednosti' niti su vrijednosti oko koje bi se okupili građani, civilno društvo, akademska zajednica, mediji, novinari, itd... Ovdje su nacionalni identiteti i politički interesi toliko zaposjeli medije i uredničke politike da će biti jako teško izaći iz tog vrtloga rada medija u korist 'naših' a protiv 'vaših'. Istina i rad u javnom interesu su skrajnuti, a preovlađujući je rad u interesu političkih i nacionalnih lobija”, tvrdi Borka Rudić.

Javni emiteri pod političkim pritiscima i nedosljedna primjena zakona

Državni javni servis je u ozbiljnoj opasnosti od gašenja, upozorava se u Izvještaju o napretku Evropske komisije. Nakon godina uskraćivanja stabilnog finansiranja, Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT), kako piše, nije u mogućnosti da isplati plate i dobavljače. Državni i entitetski javni emiteri i dalje su izloženi političkom uticaju, posebno kroz politički kontrolisane upravne odbore.

Parlament Federacije BiH, kako se navodi, nije popunio upražnjena mjesta u Upravnom odboru javnog emitera Federalne televizije (FTV) niti imenovao direktora FTV od 2013. godine. Radio Televizija Republike Srpske (RTRS) širi ruske i srpske dezinformacije, uključujući one o agresiji Rusije na Ukrajinu, kao i o putu pridruživanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.

„Federalni parlament je u više navrata oborio finansijski izvještaj Radio televizije Federacije BiH, a od 2006. godine nije ni formirao po Zakonu o Javnom servisu Upravni odbor nakon isteka mandata. Znači ovdje je riječ samo o jednom dijelu zakonodavnog okvira koji nije proceduralno ispoštovan, te zakonodavac nema ni interes da to uradi. U konstelaciji odnosa, navedena činjenica utiče i na BHRT, odnosno njihovo formiranje Upravnog odbora. To utiče i na formiranje – korporacije. Po Zakonu o JRT Servisu – RTRS treba da plati nešto više od 63 miliona BHRT-u, što nikada nije uplaćeno“, podsjećaju iz Društva novinara BiH.

Iz Udruženja BH novinari, pak, tvrde da je zakonski okvir za medije u BiH solidno usklađen sa standardima Evropske unije jer je većina medijskih zakona donesena na inicijativu međunarodne zajednice u BiH ili uz njihovu direktnu podršku.

“Problem je nedosljednja primjena tih zakonskih standarda u praksi, posebno u dijelu koji se odnosi na klevetu, sankcioniranje napada na novinare i na javno informisanje. Praktično, mi u BiH trebamo dva nova zakona - o transparetnosti vlasništva i o oglašavanju, te unapređenje zakonskih rješenja u oblasti klevete, krivičnog sankcioniranja prijetnji i napada na novinare, pristupu informacijama i o javnom insformisanju, odnosno sprečavanju uticaja nacionalnih i poliitčkih lobija na rad javnih servisa i lokalnih javnih medija”, kaže Borka Rudić.

Komunikolog Seid Masnica vjeruje da će u narednom periodu politike shvatiti važnost transparentnosti vlasništva, ne samo u medijima nego i općenito, i da će se, ako ništa, zbog regulativa Evropske unije i obaveza koje je BiH preuzela kao zemlja koja želi biti dio evropske zajednice, regulirati i to pitanje.

“Transparentnost je ono na čemu će insistirati iz EU siguran sam, a odugovlačenje procesa i neusvajanje zakona kojima bi se reguliralo vlasništvo nad medijima neće biti tolerirano. Važnu ulogu u kontekstu usvajanja zakona o transparentnosti imat će siguran sam i udruženja novinara iz BiH koji već uz izvještaje imaju pripremljene i određene prijedloge kako bi se regulirala ova oblast. U kontekstu ovog zakona važno je da se napravi distinkcija od stvarnih medija i da im se pruži adekvatna zaštita, i da se determiniraju koji su to fiktivni mediji koji svojim sadržajima šire govor mržnje, iznose neistinite informacije i koji rade za određene politike, a ne u interesu javnosti, koji svojim djelovanjem urušavaju novinarstvo i kodekse nevjerodostojim djelovanjima”, kaže on.

Novinare zaštititi lančano, počevši od redakcija i medija u kojima rade

Evropska komisija u Izvještaju o napretku navodi zabrinutost zbog političkog pritiska, zastrašivanja i prijetnji novinarima/kama. Visokopozicionirani političari su nastavili sa javnim napadima i omalovažavanjem novinara, analitičara i medijskih radnika, posebno žena, navodi se u izvještaju. Primjećuju i da vlasti i dalje umanjuju važnost tog pitanja, kao i da nedostaje službeno  prikupljanje podataka u cijeloj zemlji o prijetnjama i napadima na novinare i medijske radnike.

“Akcentirao bih da je u praksi bezbroj 'tihih' udara na medijske slobode – a k tomu i na njihovu sigurnost. Taj udar na medijske slobode stalnim pritiscima, cenzurom i autocenzurom uz prijetnje da će ostati bez posla ako ne budu radili kako im se kaže, dovodi u pitanje transparentnosti novinastva i novinarskog posla uopće u BiH. Žalosti činjenica da su mediji podijeljeni po entitetskim linijama, svrstani u torove određenih politika kojima manipuliraju pojedine političke elite, doveli na samo dno novinarsku objektivnost i transparentnost u medijskom prostoru”, kaže Seid Masnica.

Prema podacima Udruženja BH novinari, samo u prošloj godini evidentirano je 70 slučajeva kršenja novinarskih prava. U istoj godini, Vijeće za štampu i online medije u BiH primilo je 1.073 pritužbe, većinom vezane za online sadržaj. Na ove podatke poziva se i Evropska komisija u svom najnovijem izvještaju.

“Dvije važne stvari su pokrenute kada je riječ o sigurnosti novinara. Prvo, izmjene krivičnog zakonodavstva su prihvaćene u Parlamentarnoj skupštini BiH, na potezu je Vijeće ministara koje treba ponuditi rješenja u krivičnom zakonodavstvu za efikasniju pravosudnu zaštitu novinara od sigurnosnih rizika. Drugo, BH novinari upravo rade anketu sa urednicima i vlasnicima medija o tome kakvi su sigurnosni protkoli u samim medijskim kućama. Mediji bi trebali biti 'prva crta' zaštite i odbrane novinara, posebno novinarki, u slučajevima napada, prijetnji, prijetnji smrću”, navode iz Udruženja BH novinari.

Dodaju kako se pripremaju na “snažne i legitimne pritiske” na jedan broj ministarstava u Vijeću ministara BiH da podrže izmjene krivičnog zakodavstva što prije, jer je već istekao rok koji je pred Vijeće ministara stavio državni parlament.

“Kad je riječ o mjerama koje poduzimaju mediji u oblasti sigurnosti novinara, sa časnim izuzecima, do sada su uglavnom očekivali da drugi  pomognu njihovim novinarima, a unutar medijskih kuća nema planova ili sigurnosnih protokola o postupanju u konkretnim situacijama, pa samim tim ni adekvatne zaštite. Linija za pomoć novinarima često dobija prijave o kršenju profesionalnih prava i ljudskog dostojanstva upravo u medijima kroz mobilng, diskriminaciju, uvrede, pa čak i prijetnje”, dodaju iz BH novinara.

Osnova sigurnosti svakog živog bića je prvo u finansijskoj stabilnosti, a to novinari u regiji nemaju ni u jednom segmentu, smatraju u Društvu novinara BiH. „Vrijednost novinara će doći kada se budu poštivale institucije u kojima oni rade, kada te institucije budu transparentne javnosti u informativnom, vlasničkom i finansijskom smislu te kada budu za svoj rad zaštićeni pozitivnim zakonima koji će omogućiti – slobodu medija“, dodaju oni.

BH novinari su pokrenuli dijalog sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem (VSTV) i jednim brojem sudova i tužilaštava u BiH radi efikasnije zaštite medijskih djelatnika.

“Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu je već imenovalo tužioca koji će biti 'focal point' u slučajevima prijave prijetnji i koji će pratiti sve druge pravne radnje koje će biti poduzete nakon napada na novinare. Očekujemo da će slične odluke donijeti i druge pravosudne institucije a sve sa ciljem efikasnije zaštite novinara i praćenja postupanja u slučaju sigurnosnih prijetnji”, kaže Borka Rudić.

Posebne mjere zaštite novinarki do kraja godine

Iako među medijskim djelatnicima, komunikolozima i medijskim udruženjima postoji ujedinjen stav o nizu odgovornih za ovakvo stanje, a posebno o političarima i institucijama vlasti, zbog čega i ne sjede skrštenih ruku.

Novinari/ke trebaju biti zaštićeni od fizičkog nasilja, prijetnji po sigurnost novinara i njihovih porodica i drugih vidova ugrožavanja sigurnosti, navodi se između ostalog u inicijativi predstavnika devet političkih partija u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (BiH) kojom se traži da se napad na novinare u Krivičnom zakonu BiH tretira kao posebno krivično djelo. Imajući u vidu preporuke novinarskih udruženja, inicijativa ne podrazumijeva da se novinari tretiraju kao službena lica. 

Takva inicijativa usvojena je krajem juna 2022. godine u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a Vijeće ministara BiH imalo je rok od 60 dana da je razmotri i pošalje u parlamentarnu procedure, što se još uvijek nije dogodilo. Udruženje BH novinari još 2019. predalo je prijedloge svim nadležnim vladama i parlamentima u BiH, nakon toga su kroz Women Press Forum konkretizovali ovu inicijativu.

“BH novinari su kreatori izmjene krivičnih zakona - pripremili smo amandmane na krivično zakonodavstvo na državnom nivou, ali i za oba bh. entiteta i Brčko Distrikt. Također, pripremamo prijedloge sigurnosnih protokola i postupanja medijskih kuća u slučajevima prijetnji i napada na njihove uposlenike. Te protokole ćemo ponuditi medijima i bilo bi dobro da ih prihvate, a urednici i menadžment da bolje štite svoje kolege. Do kraja ove godine ćemo ponuditi i posebne mjere zaštite novinarki, budući da se žene u medijima sve više susreću sa nasiljem u javnom prostoru, ali i u samim medijima”, kaže Borka Rudić.

Iz Društva novinara predlažu formiranje strukovnog sindikata medijske industrije. Također, rješenje vide u podršci pozitivnim zakonima koji će zaštititi rad novinara. BH novinari, u okviru regionalne inicijative zajedničkog rada novinarskih udruženja i parlamentaraca na izmjenama i poboljšanjima medijskog zakonodavstva u skladu sa EU standardima, a koju čine i Udruženje makedonskih novinara, Nezavisno udruženje novinara Srbije i Sindikat medija Crne Gore, te parlamentarci iz ove četiri države, razmjenjuju iskustva i nude rješenja u oblastima sigurnosti novinara.

Biće nastavljen i dijalog i o unapređenju zakonodavstva o javnim medijskim servisima, pristupa javnim informacijama, transparentnosti medijskog vlasništva i sankcioniranja govora mržnje u online i offline sferi. Put do transparentnosti, sigurnosti i finansijske stabilnosti novinara i medija je trnovit i dug. Iako taj posao djeluje sizifovski, potrebno je kontinuirano i pojačano insistirati na zakonskim rješenjima i njihovoj provedbi.

Bosna i Hercegovina bi, kako piše u preporukama iz Evropske komisije, u narednoj godini posebno trebala da osigura zaštitu novinara/ki i sistematsko institucionalno praćenje prijetnji i nasilja nad novinarima/kama, osigura finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera i uskladi entitetsko zakonodavstvo sa državnim zakonom o javnom RTV sistemu, te da usvoji zakone o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterijume javnog oglašavanja.

Regionalni program ‘SNAŽNI: Aktivnost civilnog društva u osnaživanju slobode medija i borbi protiv dezinformacija i mrzilačke propagande na Zapadnom Balkanu i Turskoj’ implementira se uz finansijsku podršku EU i partnerskih organizacija: SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni inštitut Ljubljana i agencija Bianet iz Turske.

Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je odgovornost Mediacentra Sarajevo i ne odražava nužno stavove EU.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.