Istraživanja služe kao rani signali upozorenja: podižu svijest o prijetnjama slobodi izražavanja i slobodi medija, i informišu i domaću i međunarodnu javnost, smatra istraživačica Sinem Aydınlı.

foto: Mediacentar

Sinem Aydınlı je koordinatorica istraživanja u IPS Communication Foundation / bianet i gostujuća istraživačica na Univerzitetu Kadir Has u Istanbulu. Doktorirala je 2018. godine na programu “Mediji i kreativne industrije” Univerziteta Loughborough u Londonu, s disertacijom o diskurzivnoj konstrukciji “politički drugih” u turskoj štampi. U svom doktorskom istraživanju fokusirala se na medijski diskurs – posebno na “teroristički” diskurs u medijima – i na to kako mediji oblikuju kulturnu politiku emocija.

Sinem je bila urednica Baze podataka o monitoringu medija pri IPS Communication Foundation / bianet, redovno ažurirane baze podataka koja sistematski dokumentuje kršenja prava novinara i medijskih radnika, intervencije trećih strana i pravne postupke povezane sa slobodom medija.

Autorica je istraživanja objavljenih u okviru SEENPM-a, uključujući i istraživanje o budućnosti medija u Turskoj “Demokratski pad, ekonomski i politički pritisci, hitnost reformi” (2025) i o samoregulaciji u Turskoj “Težak zadatak u potisnutom medijskom okruženju” (2023). Ova istraživanja objavljena su u sklopu inicijative Our Media, koju finansira Evropska unija (EU).

Kako ste postali medijska istraživačica?

Moj put u medijska istraživanja bio je prirodni nastavak mog akademskog rada. Doktorsku disertaciju iz oblasti medijskih studija napisala sam pod naslovom Framing Pain: Printed Articulations, Terror, and Political Others in Turkey. Studija je istraživala kako se dihotomija između “nas” i “njih” konstruisana u ranim godinama Turske Republike, nastavlja kroz savremeni medijski diskurs. Analizirala sam kako se patnja marginalizovanih grupa – posebno Kurda – ili čini nevidljivom ili preoblikuje kroz diskurs “terorizma”. U trenucima kolektivne traume poput masakara, kurdska patnja se često prikriva narativima zasnovanim na strahu, koji učvršćuju njihov položaj “drugih“ unutar dominantnog turskog identiteta.

Nakon doktorata radila sam na različitim istraživačkim projektima koji se bave vlasništvom nad medijima, medijskim pluralizmom, slobodom izražavanja, govorom mržnje i strukturnim problemima medijskog pejzaža. Danas nastav­ljam ovaj rad kao koordinatorica istraživanja u IPS Communication Foundation / bianet.

Šta znači biti medijski istraživač?

Biti medijski istraživač znači nastojati razumjeti kako društva pristupaju informacijama i kako se te informacije prenose. Svojim istraživanjima, analizama i izvještavanjem, medijski istraživači indirektno utiču na to kako ljudi oblikuju mišljenja. Na neki način, oni su poput arheologa koji obavljaju iskopavanja ili kartografa koji crtaju mape – mislioci koji nude uvide zasnovane na dokazima o medijima. Budući da mediji prenose informacije o događajima koje pojedinci ne doživljavaju direktno, način na koji se taj prijenos/posredovanje odvija izuzetno je važan. Medijski istraživači analiziraju prirodu tog posredovanja. Na primjer, mogu istraživati obrasce vlasništva nad medijima, ispitivati kako medijski diskurs održava rasizam ili društvenu polarizaciju ili ukazivati na kršenja ljudskih prava koja proizlaze iz govora mržnje u medijima.

Osim što identifikuju kršenja, medijski istraživači zauzimaju i etički i politički stav. Kritički promišljaju o tome kako bi mediji trebali funkcionisati i često imaju ulogu vodiča. Na primjer, mogu pokazati kako mediji doprinose polarizaciji i pomoći da se ti efekti učine vidljivim. U demokratskim društvima, medijski istraživači mogu biti ključni akteri u zaštiti javnog interesa. Ljudi moraju imati pristup različitim izvorima informacija, a ti izvori moraju biti podložni nadzoru. Medijski istraživači taj nadzor čine mogućim i kroz svoje analize medijskog pejzaža igraju vitalnu ulogu.

Koliko je po Vama važno medijsko istraživanje, i zašto?

Mediji su ključni mehanizam koji oblikuje kako društva pristupaju, tumače i razumiju informacije. Imaju centralnu ulogu u formiranju javnog mnijenja. Vlasništvo nad medijima, zauzvrat, predstavlja kontrolu nad tim procesom. Iz tih razloga, medijsko istraživanje je izuzetno važno. Vjerujem da medijsko istraživanje doprinosi stvaranju pluralističkog, raznolikog, nezavisnog i slobodnog medijskog okruženja, koje je nužno za funkcionisanje demokratskih sistema. U demokratskom društvu, ljudi bi trebali imati pristup informacijama iz više izvora, moći ih propitivati i osjećati se osnaženo da kritikuju moć. Medijsko istraživanje pomaže da takav pluralizam postane vidljiv i održiv.

Cijeni li se medijsko istraživanje u Turskoj – među medijima, javnošću i institucijama?

Rekla bih da medijska zajednica cijeni medijsko istraživanje. Novinarska udruženja, sindikati i organizacije za zaštitu prava pažljivo prate naš rad. To se vidi kroz direktne interakcije i kroz način na koji se naši izvještaji citiraju u različitim kontekstima – uključujući akademske publikacije. Sa institucionalne strane, međutim, situacija je složenija. Iako se očekuje da regulatorna tijela poput RTÜK-a (Vrhovno vijeće za radio i televiziju Turske), BİK-a (Agencija za oglašavanje u štampi) i BTK-a (Agencija za informacione i komunikacione tehnologije) prate razvoj medija, ona često zanemaruju ili čak potiskuju kritičke izvještaje. Ponekad naš rad nije samo ignorisan – on postaje meta. U nekoliko slučajeva, web-stranice koje su objavljivale kritičke izvještaje bile su blokirane. Ipak, znamo da nisu svi institucionalni akteri omalovažavajući. Neki članovi RTÜK-a, koji nisu povezani s vladajućom strankom, čitaju naše izvještaje, a nezavisni medijski ombudsmani ih prate. Povratne informacije sindikata i profesionalnih novinarskih udruženja posebno su vrijedne i potvrđuju značaj medijskog istraživanja među relevantnim akterima civilnog društva.

S kakvim se poteškoćama suočavate prilikom istraživanja u Turskoj?

Jedan od glavnih izazova je pristup podacima. Na primjer, zahtjevi za informacijama podneseni preko Predsjedničkog komunikacionog centra (CİMER) često se odbijaju uz obrazloženje “poslovne tajne”, čak i kada su podaci očigledno u javnom interesu. Dodatno, Turski statistički institut (TÜİK) često je kritikovan zbog nedostatka transparentnosti, naročito kada su u pitanju ključni pokazatelji poput nezaposlenosti i inflacije. Kada je TÜİK nedavno uklonio svoju potrošačku korpu inflacije sa web-stranice, to je izazvalo ozbiljne sumnje javnosti u pouzdanost podataka.

Drugi izazov je cenzura i pravni pritisak na kritičko novinarstvo. Pojedinci i institucije ponekad traže uklanjanje kritičkih vijesti. Čak je i bianetov izvještaj o monitoringu medija bio blokiran sudskom odlukom – što pokazuje značajan nazadak u slobodi medija. Poseban problem predstavlja pristup podacima o zastupljenosti manjina u medijima. Turska zvanično priznaje samo grčku, armensku i jevrejsku zajednicu kao manjine, što značajno ograničava dostupnost podataka o etničkoj raznolikosti u medijima i narušava pluralizam i ravnopravnu zastupljenost.

Koji su neki od ključnih ili najzanimljivijih nalaza iz nedavnih medijskih istraživanja u Turskoj do kojih ste došli?

Jedan od ključnih – iako ne iznenađujućih – nalaza našeg nedavnog izvještaja Our Media je ogroman pritisak vlade na medije. Ovaj pritisak se manifestuje preko regulatornih tijela poput RTÜK-a i BİK-a. Izvještaj također pokazuje da su pravni mehanizmi postali centralni u ograničavanju slobode medija. Takozvani “zakon o dezinformacijama” iz 2022. izazvao je ozbiljnu zabrinutost zbog pravnih posljedica za novinarstvo koje kritikuje ili preispituje vladu. Ove zabrinutosti materijalizuju se kroz zabrane web-stranica, cenzuru putem BTK-a i sve veći broj sudskih procesa. Još jedan alarmantan faktor je nedostatak povjerenja u nezavisnost pravosuđa. Rasprostranjene politički motivisane detencije i percepcija da sudovi rade pod uticajem vlade stvaraju indirektan, ali moćan oblik cenzure medija. Strukturna koncentracija vlasništva nad medijima također je važan nalaz. Politički i ekonomski monopoli ozbiljno ograničavaju pluralizam i slobodu štampe.

Sveukupno, medijsko okruženje u Turskoj ostaje polarizovano i daleko od pluralizma. Glavni mediji su ili provladini ili opozicioni, što ostavlja malo prostora za inkluzivnost. Ipak, nezavisni mediji poput bianeta nastoje zadržati autonomiju u odnosu na sve centre moći. Iako se “alternativni mediji” često definišu u kontrastu prema mainstreamu ili provladinim medijima, bianet radije koristi termin “nezavisni od svih centara moći”. Na kraju, kurdski mediji imaju ključnu ulogu ne samo u informisanju, nego i u zastupanju kurdskih prava i činjenju vidljivim kršenja prava.

Koji su trenutno najkritičniji problemi s kojima se suočavaju mediji u Turskoj?

Pravni pritisci, krivična gonjenja i strukturna zavisnost od političke i ekonomske moći najveće su prijetnje medijima u Turskoj danas. Kao što ističe izvještaj Our Media, kriminalizacija i zatvaranje novinara na osnovu Krivičnog zakona i Zakona o borbi protiv terorizma tokom posljednje decenije predstavljaju jednu od najznačajnijih prijetnji profesiji. Ovi procesi narušavaju slobodu izražavanja i ometaju javnu funkciju novinarstva.

Još jedan veliki izazov su modeli finansiranja medija. Koncentracija vlasništva u rukama nekoliko velikih konglomerata dovodi do direktnih uredničkih intervencija motivisanih političkim ili komercijalnim interesima, čime se ozbiljno ugrožava nezavisnost medija. Osim toga, algoritamska pristrasnost – posebno putem Googlea – pojačava sadržaj usklađen s vladinim narativima dok umanjuje vidljivost nezavisnih ili opozicionih glasova.

Kako vidite budućnost medija u Turskoj?

Mediji i demokratija u Turskoj suočavaju se s dubokim strukturnim izazovima, uključujući restriktivne zakone, ekonomsku nestabilnost i unakrsno vlasništvo u medijskom sektoru. Digitalizacija je promijenila navike konzumacije vijesti, ali je vladina kontrola nad online platformama pojačala cenzuru i autocenzuru. Povjerenje javnosti u medije također opada, uglavnom zbog percepcije političke pristrasnosti i nedostatka uredničke nezavisnosti.

Uprkos toj sumornoj slici, ostajem optimistična. Vjerujem da će kolektivni napori novinara, medijskih organizacija i organizacija za ljudska prava vremenom donijeti pozitivne promjene. Za izgradnju slobodnijeg i više demokratskog medijskog pejzaža potrebne su reforme koje će osigurati nezavisnost pravosuđa, promovisati medijski pluralizam, povećati transparentnost i uspostaviti snažne mehanizme samoregulacije.

Šta se nadate da ćete postići svojim istraživanjima?

Našim istraživanjima i izvještavanjem nastojimo privući pažnju relevantnih aktera – donosilaca odluka, regulatora i javnih institucija – i potaknuti ih na djelovanje. Ova istraživanja služe kao rani signali upozorenja: podižu svijest o prijetnjama slobodi izražavanja i slobodi medija, i informišu i domaću i međunarodnu javnost. Vjerujemo da naši izvještaji doprinose izgradnji više demokratskog medijskog okruženja u Turskoj. Svaki izvještaj ne služi samo kao lista preporuka, nego i kao slika trenutnog stanja utemeljena na podacima. Svjesni izazova da dopremo do institucija u Turskoj, naša otkrića objavljujemo i na engleskom jeziku kako bismo uključili tijela EU, međunarodne organizacije za ljudska prava i novinarske mreže. Naš cilj je učiniti situaciju u Turskoj vidljivom i uputiti kolektivni poziv za rješenja.

Na ovaj rad gledamo i kao na vrijednu dokumentaciju. U okruženju u kojem su podaci oskudni i često manipulisani, naše istraživanje, intervjui s novinarima i medijskim profesionalcima, sastanci s regulatorima i fokus grupe u okviru projekta Our Media čine bogat i značajan arhiv. Oni uključuju dubinske diskusije s građanima od 18 do 65 godina, medijskim profesionalcima i intelektualcima iz različitih sredina. Na kraju, smatramo da je ovaj rad i sam po sebi značajno dostignuće i važan doprinos izgradnji pluralističkog, demokratskog i slobodnog medijskog ekosistema.

Istraživanje o budućnosti medija u Turskoj preuzmite ovdje.