foto: bh fotografi

Nedozvoljena upotreba ili krađa fotografija radi ilustracije članka u medijima obično završava na pozivu fotografa s upozorenjem određenoj redakciji da to ne čini. Iako predstavljaju autorska djela, fotografije se u bh. medijima svakodnevno skidaju, objavljuju i dijele na internet portalima i društvenim mrežama bez odobrenja autora, plaćanja i često bez potpisa.

U medijima u BiH ne postoji dovoljno svijesti o tome da je fotografija autorski rad i da podliježe zaštiti autorskih prava, već se prema takvom materijalu obično odnosi kao prema usputnom proizvodu, a ne rezultatu smišljenih aktivnosti koje uključuju znanje, iskustvo i namjere.

Iako postoji dobra zakonska regulativa, autorska prava fotografa i fotoreportera u bh. medijima svakodnevno se krše. Zakon o autorskom i srodnim pravima za kršenje autorskih prava propisuje kaznu od 1.000 do 20.000 maraka, no rijetki su fotografi i fotoreporteri koji su spremni upustiti se u dugotrajne i skupe sudske procese.

Nedozvoljena upotreba fotografija objavljenih na internetu i česte prakse zanemarivanja porijekla i autorstva fotografija rezultat je učestalog mišljenja da je sve što je na interenetu javno dobro koje može svako da koristi, nepoznavanja Zakona o autorskom i srodnim pravima, ali i njegovog namjernog kršenja. Problem je i nedovoljna angažovanost samih fotografa, počevši od nesklapanja ugovora do sklapanja onakvih ugovora koji su nepovoljni da bi fotografov rada vrednovao.

Procesi dokazivanja autorstva su dugotrajni i neisplativi i najčešće nikad završeni, kažu bosankohercegovački fotografi, a ugovorima koje potpisuju često se ne tretira autorstvo i vlasništvo nad snimljenim materijalom. Problem je što i sami fotografi nelojalnom konkurencijom i željom za dokazivanjem često dolaze u položaj da devalviraju profesiju.

Prava fotografa i fotoreportera najčešće krše internet portali bez impresuma, kažu iz Udruženja BH fotografi, tako što bez izvora ili saglasnosti autora objave tuđu fotografiju kao ilustraciju svog teksta. Takvih se praksi ne libe ni profesionalni tradicionalni mediji, uključujući i štampu. Naglašavaju da bez saglasnosti autora fotografije svako preuzimanje predstavlja kršenje autorskog prava, a samim tim i Zakona.

Kako bi dodatno regulisali svoja, ali i prava korisnika odnosno kupaca fotografija, smanjili nelojalnu konkurenciju, te postavili osnove za potpisivanje ugovora, Udruženje “BH Fotografi” objavilo je “Vodič za cijene” koji sadrži prosječne cijene, preporuke i uslove korištenja namijenjene fotografima i kupcima fotografskih usluga. Vodič prati standarde, peporuke i upute drugih dokumenata i fotografskih priručnika u svijetu.

Potpisivanje autora je, kako navode, važno za izgradnju karijere, ali fotografi tim potpisom ne mogu platiti stanarinu, račune i druge životne troškove. Potpisivanje autora je obavezno tokom upotrebe fotografija, a korištenje fotografija bez novčane naknade može biti dovoljno fotografima jedino ukoliko novinski članak, tema ili intervju promovišu samo rad fotografa.

Amel Emrić, rukovodilac Etičkog odbora Udruženja BH Fotografi, kaže kako je postalo opšteprihvatljivo da se fotografije preuzimaju bez ikakve odgovornosti i bez imenovanja autora i nadoknade, često podrazumjevajući da su fotografije dostupne uvijek prema želji na Facebooku. Dodaje kako mu se gotovo svakodnevno dešava da neko jednostavno preuzme fotografiju koju je snimio, a na komentar u vezi toga kažu „pa potpisaćemo te“.

“Ja nikada ne koristim tekst svojih kolega i ne popunjvam rupe u mojoj reportaži sa tekstom nekog mog kolege. Često oni fotografiju doživljavaju kao teret da popuni rupe u prelomu teksta. Fotografija je moj način komunikacije da prenesem moje viđenje i emocije”, objašnjava Emrić.

Za nastanak dobre fotografije, kako kaže, autor mora biti prisutan na lokaciji što uključuje znanje, iskustvo, troškove prevoza i opreme. Dodaje da je preuzimanje i neplaćanje fotografija, fotografe svelo na praćenje protokolarnih aktivnosti i hronologiju dnevnih aktuelnosti, a da je neko pravo novinarstvo ostalo za bolje prilike.

“Ukoliko postoji namjera da se fotografija koristi kao dio članka ili teme, zdrava i obavezna praksa je da korištenje fotografija bude plaćeno”, navodi se u prvom “Vodiču za cijene”.

Za bosanskohercegovačke fotografe je vodič, kako kaže Dženat Dreković, rukovodilac Umjetničkog savjeta Uduženja BH Fotografi, nešto što su dugo čekali, jer je veoma bitno da se cijene standardizuju.

“Fotografi više ne moraju da lutaju oko naplaćivanja, ali što je još bitnije, neće se ići ispod cijene koja se treba naplatiti i na taj način sačuvat će se dignitet fotografske profesije“, dodaje on.

BH Fotografi navode da nije samo fotograf taj koji ima tržišnu vrijednost, već i sama fotografija. Fotografija koja je jedinstvena i ne može se ponovo kreirati može imati veću vrijednost od fotografije koja se može lako ponovo kreirati. Komercijalni zadaci ili fotografije kupljene za korištenje u komercijalne svrhe obično koštaju više od nekomercijalne jednokratne upotrebe. Podsjećaju da su fotografije intelektualno vlasništvo autora i fotografi moraju znati koji su troškovi proizvodnje i produkcije fotografija ako žele da njihovo intelektualno vlasništvo donosi prihode. Vodič je, kako navodi Dreković, dobar i za klijente, jer ih štiti od previsokih cijena, pa je on na neki način korektiv i za jedne i za druge.

“Ono što je za mene najbitnije je to da ćemo postaviti standard među kolegama, kako profesionalni, tako i etički”, kaže Dreković i dodaje kako “Vodič za cijene” garantuje klijentu profesionalnost i poštenje u kreiranju cijena za fotografske usluge, jer je rađen po uzoru na Evropske standarde, a fotografe štiti od dosadašnjeg načina naplaćivanja koje nije odgovaralo standardima kako regiona tako i Evrope.

Posebno je značajna, kako kaže, zaštita autorskih prava fotografa, jer se jasno i precizno navodi kako i na koji način se može koristiti fotografsko djelo, što je u Bosni i Hercegovini ključno, s obzirom na to da se autorska prava bh. fotografa često ne poštuju.

Midhat Poturović, Predsjednik Udruženja BH Fotografi, kaže kako “Vodičem za cijene” nastoje doprinijeti zaštiti intelektualnog vlasništva bh. fotografa i omogućiti ne samo fotografima, već i kupcima, odnosno korisnicima fotografija, da bolje razumiju pravila fotografskog posla. Kaže kako su se fotografi u BiH tokom dugogodišnjeg rada suočavali sa različitim vrstama kršenja autorskog prava, jer je napretkom tehnologije došlo i do povećanja broja korištenja fotografija. Bh. fotografi vjeruju da je tome došao kraj i da se u narednom periodu mogu očekivati velike promjene u razumijevanju autorskog prava fotografa i zaštite autorskog prava.

“Nažalost, svjedoci smo da pored korisnika ili kupaca fotografija, ni fotografi nisu najbolje razumjeli svoja prava i samim tim su ulazili u probleme tokom zaštite i ostvarivana tih prava. Jako je neophodno da se pored fotografa i fotoreportera, urednika i vlasnika medija, svi drugi građani BiH bolje upoznaju sa pravilima fotografske industrije i zakonima kojim su prava fotografa zaštićena”, dodaje Poturović.

“Vodič za cijene” trebao bi da pomogne bosanskohercegovačkim fotografima, da zaštite svoja autorska prava, ali i da na pravi način vrednuju svoj rad, ne oštete kupca i smanje nelojalnu konkurenciju. Cijeli jedan odeljak vodiča posvećen je tome kako fotografi treba da nauče zdrave poslovne navike, kako da razvijaju posao i sažeto objasne šta nude.

U vodiču, pored cijena, precizira se i način korištenja, namjena fotografija, korištenje arhivskih fotografija, upute za kupce i fotografe, te poštivanje autorskog djela svakog fotografa. Udruženje podsjeća na jedinstvenost u fotografisanju, tržišnu vrijednost njihovog rada, vještine kao što su stručnost i iskustvo.

Svaki fotograf ima svoju cijenu, navodi se u vodiču, a cijena može varirati u zavisnosti od stručnosti, iskustva, tržišne vrijednosti, opreme i vrste zadatka. Prema ovom dokumentu osnovna naknada za rad fotografa za redakcije treba biti 115 maraka na sat, što uključuje svo vrijeme povezano sa fotografijom, kao i vrijeme pripreme i planiranje. U tu cijenu je uključeno pravo jednokratnog korištenja fotografija u štampanim novinama ili magazinima i drugim časopisima, kao i u odgovarajućem elektronskom izdanju. U slučaju produžene upotrebe ili ponovne upotrebe, preporučuje se jedna naknada od 50 posto osnovne cijene ili prema cijenama arhivske liste fotografija za pojedinačnu fotografiju.
 

Date su preporuke i za naplaćivanje komercijalnih fotografija, cijene asistenata, fotografisanje u filmskoj industriji, cijene naručenih portreta, prodaja fotografija u inostranstvu, korištenje i cijene za arhivske fotografije, te ponovno objavljivanje. U vodiču je precizirano i naplaćivanje fotografija koje se koriste na društvenim mrežama i u programima TV stanica. Poseban dio vodiča je posvećen zakonima koje treba da poznaju kupci, poput Zakona o pravima potrošača, ali i fotografima kojima su date precizne upute kako da svoj rad vrednuju i zaštite.