Bosanskohercegovačke institucije kao jedan od najvažnijih kriterijuma prilikom raspisivanja nabavki za oglašavanje uzimaju tiraž dnevnih listova. Potvrde o broju odštampanih primjeraka koje mediji dostavljaju zapravo su obične izjave o visini tiraža - koje niko ne provjerava.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) raspisala je u martu 2018. godine javnu nabavku za usluge oglašavanja u dnevnoj štampi na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, radi provođenja Opštih izbora. U obavještenju o nabavci pisalo je da je oglašavanje za sva tri jezika planirano u „visokotiražnom dnevnom listu“ koji se distribuira na cijeloj teritoriji BiH.

Jedan od postavljenih uslova na ovom tenderu bio je minimalni dnevni tiraž od 20.000 primjeraka tokom 2017. godine, za šta su ponuđači bili dužni sami dostaviti dokaze, navela je u emailu Maksida Pirić, glasnogovornica CIK-a. U ovom slučaju, dokaze su predstavljali potpisana i ovjerena izjava ponuđača, te potvrda izdavačke kuće o broju štampanih primjeraka.

Iako su iz CIK-a na zahtjev za pristup informacijama odgovorili sa zakašnjenjem, duže od mjesec dana nakon poslanog upita, ni tada nisu dostavili traženu dokumentaciju - izjave ponuđača o tiražima. Nisu odgovorili ni na pitanje da li su i kako provjeravali tačnost dostavljenih podataka.

Slične nabavke, sa sličnim uslovima, gdje je jedan od najvažnijih kriterijuma bio broj odštampanih novina, raspisivale su i druge institucije u BiH. Obično su tražile tiraž između 10.000 i 35.000, a kao dokaze su od medija dobijale ovjerene izjave, čiju tačnost u većini slučajeva niko ne ispituje.

Izjave o tiražima ne provjeravaju ni iz Agencije za javne nabavke BiH. U odgovoru Mediacentru naveli su kako svaki organ samostalno propisuje uslove nabavki, a Agencija nema nadležnost da provjerava dokumente koje dostavljaju ponuđači.

To u praksi znači da institucije dnevnim novinama vjeruju na riječ za informacije o visini tiraža, pošto pouzdanih podataka o stvarnoj cirkulaciji printanih izdanja nema, a nezavisni mehanizmi provjere ne postoje. Takođe, nisu dostupni ni podaci o remitendi, odnosno, o broju štampanih a neprodatih primjeraka, koji bi bili mnogo pouzdaniji pokazatelj čitanosti i uticaja medija. Sve ovo ne predstavlja kršenje Zakona o javnim nabavkama, ali može da dovede u pitanje opravdanost postavljanja kriterijuma tiraža kao uslova za nabavke oglašavanja.

CIK-u su najpovoljnije ponude poslali Oslobođenje (20.019 KM), Večernji list BiH (27.475,20 KM) i Glas srpske (28.462,50 KM). Na tenderu pred Lokalne izbore 2016. godine, takođe za oglašavanje u visokotiražnim listovima, posao su od CIK-a dobili isti mediji: Oslobođenje (24.575,60 KM), Večernji list (30.528 KM) i Glas srpske (32.770 KM).

Nijedan od ovih listova nije odgovorio na pitanja Mediacentra o visini i kretanju svog tiraža u proteklim godinama, o dokazima koje dostavljaju na nabavkama na kojima učestvuju, niti o tome da li smatraju da bi bilo dobro da postoji nezavisno tijelo koje bi mjerilo tiraže. Na isti upit nisu odgovorili ni iz Dnevnog lista i Nezavisnih novina.

Kratak odgovor je stigao jedino od Dnevnog avaza. Amer Hadžimešić, šef Službe za plasman i prodaju, naveo je: „Tiraži svih naših printatnih izdanja su poslovna tajna kao što je to tajna svakog proizvođača koliko on čega proizvodi i prodaje“.

Igor Vukajlović iz udruženja Tender kaže da je upitno ima li smisla uopšte raspisivati nabavke na ovakav način, iako u njima nema ništa sporno u kontekstu Zakona o javnim nabavkama: „Oni mogu tražiti izjavu za tiraž, ovaj dao izjavu i gotova stvar. Druga stvar je da li je ta izjava istinita ili lažna. Ali to je sad već davanje lažne izjave, to spada pod druge zakone.“

Vukajlović dodaje da je problem i u tome što se podaci o tiražima ne znaju, a institucije, na primjer, ne traže fakture iz kojih bi se vidjelo koliko je novina stvarno prodato, nego samo izjave – „pa sad ti možeš izjaviti da si prodao milion, mogu ja izjaviti kao fizičko lice da sam prodao milion novina, niko to neće provjeravati.“

Puna materijalna i krivična odgovornost na povjerenje

Osim CIK-ovih, Mediacentar je analizirao javne nabavke za usluge oglašavanja koje su raspisivali: Lutrija BiH, Agencija za privatizaciju FBiH, Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS, te državna ministarstva finansija i trezora, civilnih poslova i pravde.

Federalna Agencija za privatizaciju raspisivala je tokom ove i dvije prethodne godine tendere za oglašavanje u dnevnoj štampi. Avaz je posao dobio 2018. (21.350 KM), a Oslobođenje 2017. i 2016. godine (21.350 KM i 25.600 KM).

Iz Agencije navode kako je izjava o tiražu sastavni dio ponude ponuđača, koju u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama i javnim pozivom, pregleda i ocjenjuje komisija za javne nabavke. Mediacentru su dostavili izjave o tiražu koje su im poslali dobitnici na tenderima, ali nisu odgovorili na pitanje da li ih dodatno provjeravaju.

Za sve tri ove nabavke Agencija za privatizaciju je ponuđačima tražila da imaju dnevni tiraž od najmanje 35.000. Traženje istog tiraža tri puta uzastopno u velikoj meri podsjeća na puko ispunjavanje forme, bez vođenja računa o aktuelnom trenutku, imajući prevashodno u vidu malo tržište i – prema svim dostupnim pokazateljima – pad čitanosti štampe iz godine u godinu.

Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS izabralo je u aprilu 2018. godine Glas srpske kao najpovoljnijeg ponuđača za oglašavanje u dnevnim novinama (14.000 KM). Od ponuđača je traženo da može obezbijediti distribuciju na cijeloj teritoriji BiH u tiražu od najmanje 20.000 primjeraka. Iz ovog ministarstva navode da nisu provjeravali tačnost dobijenih informacija „iz razloga što se navedene izjave, date kroz anekse tenderske dokumentacije, kao standardni obrasci, daju pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću“, dok je Zakonom o javnim nabavkama predviđena kazna ukoliko je ponuđač dao netačne podatke.

Ministarstvo pravde BiH je u martu 2018. godine Glasu srpske i Oslobođenju dodijelilo nabavke koje su, prema obavještenju o nabavci, bile vrijedne po 4.558,40 KM. Iz ovog Ministarstva navode da su od ponuđača tražili izjavu ovjerenu u sudu, opštini ili kod notara, kao potvrdu o minimalanom tiražu od 10.000 primjeraka. Ponudu su dostavila oba pobjednika na tenderu, kao i Avaz koji se prijavio za posao ali ga nije dobio.

„Ministarstvo pravde BiH kao ugovorno tijelo nije imalo nikakvih sumnji po pitanju dostavljenih izjava o ispunjenju uvjeta minimalnog tiraža (...) te iz tog razloga nisu vršene dodatne istražne radnje“, navedeno je u odgovoru ovog ministarstva Mediacentru.

Ministarstvo finansija i trezora BiH je u martu 2018. godine kao najpovoljnije ponuđače za oglašavanje u dnevnim novinama sa sjedištem u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru izabralo Oslobođenje (658,32 KM), Nezavisne novine (2.380 KM) i Večernji list (2.413,60 KM). Uslov za učesnike na tenderu je bio da imaju tiraž iznad 10.000, što su oni potvrđivali izjavama u obrascu za ponudu, ali nisu morali dostavljati posebne potvrde. Isti uslov ovo Ministarstvo je tražilo i za dvije prethodne godine.

Nabavka je „nedvojbeno u skladu sa Zakonom“ ali dokumente ne damo

Državno Ministarstvo civilnih poslova nije Mediacentru dostavilo traženu dokumentaciju o nabavci na kojoj su usluge oglašavanja dodijeljene u aprilu 2018. godine, navodeći da se „nedvojbeno može utvrditi“ da je nabavka provedena u skladu sa Zakonom. Dodali su i da „ugovorni organ nije u obavezi da traži bilo kakve dokumente o visini tiraža.“ U odgovoru koji je potpisala v.d. sekretara ministarstva Biljana Čamur Veselinović takođe piše da - pošto se pozivamo na konkretno obavještenje o nabavci - „vidno je da ste imali mogućnost preuzimanja tendera te uvida u traženu dokumentaciju.“

Novinar Mediacentra ju je upozorio da to nije tačno, ali nikada nije dobio dopunu odgovora niti dokumentaciju.

Nabavka Ministarstva civilnih poslova bila je raspisana iz tri dijela - za oglašavanje u dnevnim novinama čije je sjedište u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci. Za Sarajevo, posao je dobilo Oslobođenje (1.368,76 KM), dok za preostala dva grada dobitnik nije bila neka od novina već marketinška agencija Communis doo iz Sarajeva (1.785 KM i 1.856 KM).

Zvezdana Žujo, direktorka Communisa, navodi da su kao domaća firma, registrovana za oglašavanje putem medija, učestvovali na ovom, ali i na drugim sličnim tenderima. Dodaje da Ministarstvo civilnih poslova nije zahtijevalo da ponuđač posjeduje svoje štampano izdanje dnevnih novina.

Žujo objašnjava da njena firma ima godišnje ugovore sa svim medijima u BiH i da po osnovu ukupnog budžeta kojeg plasira u njih dobija dobre uslove, odnosno, popuste, što im omogućava da ponude dobru cijenu i dobiju nabavke.

„Posao se realizuje na uobičajeni način, ugovorni organ šalje zahtjev za potrebne objave, a naš media sektor pravi narudžbu prema predmetnom štampanom mediju (koji je svakako specificiran ugovorom i nepromjenjiv je tokom trajanja ugovora)“, navodi Žujo.

Iz Lutrije BiH nisu ni odgovorili na upit Mediacentra o dvije nabavke koje su sklopili direktno, pregovaračkim postupkom. Riječ je o oglašavanju u izdanjima Dnevnog avaza 2018. godine (99.912,28 KM) i Oslobođenja 2017. godine (50.000 KM). Zbog toga nije poznato ni da li su od ponuđača tražili neku vrstu potvrde o tiražima. U obavještenjima o dodjeli ugovora za obje nabavke, između ostalog, je bilo navedeno:

„Dnevni avaz je najčitanija dnevna novina na području Federacije Bosne i Hercegovine sa dnevnom prodajom od cca 40.000 primjeraka. Petkom je tiraž veći i iznosi 50.000 primjeraka.“

odnosno:

„Oslobođenje servisi - dnevna novina Oslobođenje druga je po čitanosti novina na području Federacije Bosne i Hercegovine sa dnevnom prodajom cca 35.000 primjeraka. Petkom tiraž iznosi 40.000 primjeraka.“

Mediacentar je već pisao o tome da Lutrija BiH pri raspisivanju tendera za nabavke oglasnog prostora krši opšta načela Zakona o javnim nabavkama. Još jedna analiza je pokazala da je tržište oglašavanja u BiH neregulisano i oslabljeno, što je zapravo plodno tlo za produbljavanje lošeg položaja medija.

*svi novčani iznosi u tekstu navedeni su bez PDV-a

Ovaj projekat finansira Evropska unija. Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost autora i Konzorcija koji čine Udruženje BH novinari, Vijeće za štampu i online medije u BiH, Mediacentar Sarajevo i NVO JaBiHEU i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije.