Protiv sudije Branka Perića u toku je disciplinski postupak zbog kršenja kodeksa i javnog komentarisanja aktualnih slučajeva. Iako sudije imaju zagarantovano osnovno ljudsko pravo slobode govora, kao i pojavljivanja u medijima, pravni stručnjaci i svjedoci smatraju da njihovi komentari nekada mogu izazvati sumnju u nepristrasnost i rušiti ugled pravosudnog sistema države.

foto: pixabay

Sudija Državnog suda Branko Perić ima redovnu kolumnu u jednoj od dnevnih novina u BiH, i upravo je zbog pojedinih tu iznesenih stavova Ured disciplinskog tužioca u aprilu ove godine podnio tužbu protiv njega jer je u tri puta javno komentarisao postupke u koje je bio uključen i prema njima je prekršio kodeks ponašanja sudija.

Tužba protiv sudije Suda BiH je podnesena na osnovu pritužbe koju je disciplinskom tužiocu podnijelo Udruženje žrtava i svjedoka genocida. Predsjednik udruženja Murat Tahirović smatra da bi se sudije u BiH trebale ugledati na Haški tribunal i da je Perić „prešao crvenu liniju“.

„Ovdje sudije imaju puno veću slobodu. Danas svako komentariše presude i istrage i to je prevazišlo svaku mjeru. Pravosuđe nažalost ide u potpuno pogrešnom smjeru i imamo jedan haos koji je nastao“, kazao je Tahirović i dodao da „previše komentara dovode u pitanje integritet sudije“.

Međutim, početkom jula ove godine, tužba protiv Perića je odbijena, ali je uložena žalba i konačna odluka se očekuje uskoro. Prvostepena disciplinska komisija prihvatila je Perićevo obrazloženje da on nije komentarisao postupke, već samo ukazivao na uticaj politike na pravosudni sistem i „upozoravao na moguće posljedice za pravosuđe“. Perić smatra da je važno da sudije imaju slobodu da javno govore o stanju u pravosudnom sistemu.

„Princip jednakosti građana podrazumijeva da sudije trebaju imati slobodu govora kao svi ostali građani. Taj princip nije samo ustavni nego i civilizacijski“, pojasnio je Perić.

Pravni eksperti su, i pored svega, zabrinuti. Kažu da iako sudije imaju pravo da govore u medijima, ti istupi trebaju biti svedeni na minimum, kako se ne bi ugrozila percepcija nezavisnosti sudija, jer su oni garant vladavine prava.

Ali kao i ostali građani u demokratskim društvima, nosioci pravosudnih funkcija, sudije i tužioci, imaju ljudsko pravo da slobodno iznose svoja mišljenja i stavove. Javni istupi u medijima, kao i komentari i kolumne sudija, u bh. stvarnosti nisu neuobičajeni. Osim Perića, i drugi suci, posebno članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, pojavljuju se u medijima dajući osvrte o aktuelnim temama u pravosudnom sistemu.

U BiH ne postoji zakon koji bi regulirao istupe sudija ili tužilaca u medijima. Međutim, u kodeksu o ponašanju sudija se navodi da mogu disciplinski odgovarati ako se ponašaju na način koji šteti njihovoj nezavisnosti ili koji dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva.

Sudije znaju probleme

Javni istupi sudija trebaju se zabraniti samo, kako je kazao Perić, kada se govori o konkretnim predmetima koji nisu pravosnažno okončani.

„Ograničenje sudijske slobode javnog istupanja odnosi se samo na konkretne slučajeve koji nisu pravosnažno okončani zbog toga da bi se osigurali principi nepristrasnosti i nezavisnosti. Kada se radi o pitanjima funkcionisanja pravosudnog sistema, rada institucija, donošenju zakona ili drugim važnim društvenim pitanjima, od sudija se očekuje da javno istupaju. Niko bolje od sudija ne poznaje problem koji ometaju vladavinu prava i ostvarivanje pravde. Zbog toga sudije trebaju da javno istupaju bez straha i ograničenja“, kaže Perić i dodaje kako u BiH postoji stereotip da sudije ne treba da se pojavljuju u javnosti i to udaljava pravosuđe od odgovornosti i pretvara ga u nedodirljiv centar moći.

S Perićem se ne slaže dugogodišnji advokat Nedim Ademović, pojasnivši da sudije trebaju konzervativno istupati u medijima.

„Lično, ja sam za konzervativni pristup, posebno kada je u pitanju BiH. Stadij razvoja naše države i društva, po mom uvjerenju, ne dozvoljava nove izazove u tom smislu. Mi nismo još spremni da napravimo kontrolisane iskorake. Dovoljno je da kažem da nemamo napisan niti jedan stručni ili naučni članak na tu temu“, kazao je Ademović.

Bivša sutkinja, a danas advokatica, Vasvija Vidović, kazala je da sudije moraju biti nepristrasne i profesionalne „u odnosu sa strankama, ali i u javnosti“.

Evropska praksa

Vrlo mali broj zemalja Evrope ima posebne zakone ili ustavna ograničenja koji regulišu slobodu govora nosilaca pravosudnih funkcija. Zbog toga je prošle godine savjetodavno vijeće Udruženja evropskih sudija izdalo mišljenje o slobodi govora sudaca u kojem se navodi da „pravosudni sistem može da funkcioniše samo ako sudije nisu izolirane od društva“.

„Kao građani, sudije uživaju sve slobode Evropske konvencije o ljudskim pravima. Međutim, javni istupi mogu da ugroze percepciju o njihovoj nepristrasnosti ili čak nezavisnosti. Zbog toga treba naći balans u kojoj mjeri će sudije biti aktivni članovi društva“, stoji u stručnom mišljenju.

Evropski sud za ljudska prava je imao više predmeta da li su sudijama prekršena prava zato što su trpili disciplinske sankcije zbog javnih istupa. Praksa Evropskog suda, kako se navodi u izvještaju Venecijanske komisije o ljudskim pravima, zaključuje da sudije imaju pravo da javno govore, ali da se svaka izjava mora analizirati sadržajno i u kontekstu društva.

U slučaju „Baka protiv Mađarske“ radilo se o predsjedniku Ustavnog suda koji je dobio otkaz nakon što je komentarisao u medijima ustavne reforme. Evropski sud je zaključio da je sudac imao „ne samo pravo, već i obavezu da se izjasni o poglavlju koje se tiče reforme pravosuđa“. Sličan zaključak je donesen u slučaju „Wille protiv Lihtenštajna“, a u kojem je predsjednik Vrhovnog izgubio posao zbog iznesenih stavova o ustavnom pravu. Praksa Europskog suda je da gleda da li su prihvatljive izjave o političkim pritiscima. To pitanje je razmatrano u slučaju „Kudeshina protiv Rusije“, u kojem je sutkinja izgubila posao nakon što je rekla da „političari često pritišću sudije da donose presude“. Sud je zaključio da je to prihvaljivo s obzirom na to da se radi „o iznimno važnom pitanju za društvo“.

I Haški tribunal je imao slučajeve sankcionisanja sudija zbog javnih istupa. Danski sudija Frederik Harhoff izuzet je 2013. godine iz predmeta protiv Vojislava Šešelja. Harhoff je izuzet iz Sudskog vijeća nakon što je Šešelj podnio zahtjev u kojem se tvrdi da taj sudija nije nepristrasan. Šešeljeve optužbe je podstaklo Harhoffovo pismo objavljeno u medijima u kojem je kritikovao oslobađajuće presude Haškog tribunala izrečene srpskim i hrvatskim generalima.

„Imajte mjeru“

Advokat Ademović smatra da komentarisanje u javnosti „dovodi u pitanje povjerenje građana u pravičnost“.

„Smatram da komentarisanje predmeta, iznošenje političkih ideja, ili iznošenje mišljenja u vezi sa pojavama u društvu, posebno na sarkastičan, ironičan ili provokativan način, za mene nije prihvatljivo. Kritike rada organa pravosuđa, posebno sudova, kolege sudije moraju aktivno iznositi kroz institucionalne susrete, stručne kolegije, i naučne članke, a ne služiti se medijima. Svjestan sam da mediji vole provokativne sudije koji javno nastupaju, ali za mene to škodi dignitetu sudske vlasti“, rekao je Ademović.

U tužbi protiv Perića se navodi da je u kolumnama komentarisao postupke protiv Fahrudina Radončića, Milana Mandića i Gorana Zubca. On smatra da se nikad nije bavio konkretnim  slučajevima na kojima je radio.

„Neke slučajeve sam pominjao samo kao primjere političkog uticaja na pravosuđe i zloupotreba pravosuđa. Nikada nisam napisao da je neko kriv ili nevin. Pažljivo sam vodio računa da ne komentarišem rad sudija na konkretnim slučajevima. Prije četiri godine sam napisao šta će se dogoditi sa Tužilaštvom BiH. Da je to isto učinio neko od tužilaca, možda problem u ovoj instituciji ne bi eskalirali. Međutim, umjesto da se VSTV bavilo time, oni su odlučili da se pozabave mojim pisanjem“, pojašnjava Perić.

Advokatica Vidović ističe da sudije trebaju s građanima komunicirati samo oko stručnih tema.

„Sudije mogu istupati u javnosti u vezi pitanja koja se tiču struke, odnosno davati stručna mišljenja, kao i razjašnjavati javnosti situacije od opšteg interesa o kojima imaju saznanja. To se ni u kom slučaju ne može odnositi na predmete u kojima postupaju kao sudije“, kazala je Vidović.

Perić priznaje da neki istupi u medijima mogu izazvati štetu.

„Svaki posao koji čovjek obavlja ima svoje rizike. Ne znači da sudije treba ograničiti zbog pojedinaca koji zloupotrebljavaju svoje javne istupe... Bilo bi loše da se zbog nekoliko loših pojedinaca ograničava većina“, istakao je Perić.

Bez umjerenosti u izjavama, upozorava Ademović, građani će još više gubiti povjerenje u pravosuđe.

„U pravnim i demokratskim državama sudije kompenziraju ograničenje slobode izražavanja ugledom i časti koje uživaju. I BiH bi trebala tome težiti. Tako je uvijek bilo. U drevnoj Grčkoj, na ulazu u čuveni hram i proroštvo u Delfima stoji, između ostalog, podsjetnik koji se posebno odnosi na sudije: 'Imajte mjeru!'“, zaključio je Ademović.