Suvišna i neopravdana upotreba epiteta u vijestima o međunarodnim akterima.

foto: Screenshot / Bh. portali

Korištenje epiteta, najčešće u naslovima, ali i u ostalim dijelovima teksta, čest je obrazac kojim autori i autorice sadržaja (ne)svjesno iznose svoj stav i slaganje ili neslaganje s određenim događajima, izjavama ili postupcima onih o kojima pišu. Ukrasnim pridjevima i prilozima, autori i autorice dočaravaju određeni predmet ili radnju, unose novinarsku subjektivnost i dodatni senzacionalizam, te događajima i osobama daju negativan ili pozitivan sentiment. Ni sadržaji u kojima je fokus na međunarodnim akterima nisu izuzetak, pokazalo je istraživanje Mediacentra o štetnim narativima za vrijeme izbora u BiH, provedeno u oktobru.

Oštro, ljutito, žestoko, stidljivo… o Schmidtu

Analizirajući kako su bosanskohercegovački mediji u izbornom periodu pisali o stranim akterima, uočavamo da je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini (BiH), Christian Schmidt, bio najpopularniji. Pisanje medija o Schmidtu, sa posebnim fokusom na nametnute izmjena Izbornog zakona, uglavnom je u znaku diskreditiranja Schmidta kao političara i ličnosti, kao i tumačenju njegovih odluka u korist jednog naroda – Hrvata, na štetu drugog naroda – Bošnjaka, ili obrnuto.

U medijskim izvještajima posvećenim ovoj temi izostaje ozbiljna analiza i argumentacija, te se sadržaji svode na prijenose izjava političara i političarki, raznih analitičara i analitičarki i akademske zajednice. Kada autori sadržaja žele dodatno “obojiti” te izjave, princip je, uglavnom, sličan – mediji prenose izjave svih zvaničnika, bez obzira na to da li se slažu sa Schmidtom i njegovim odlukama, ali kroz naslove i uvodni ili završni paragraf, autor izražava svoj stav o tome šta je neki političar/analitičar/akademik izjavio.

Tako portal BHDijaspora.net prenosi vijest o izjavama Ramiza Salkića, donedavnog potpredsjednika Republike Srpske, gdje Salkić kritikuje odluke visokog predstavnika. Naslov ove vijesti glasi: “Ramiz Salkić ljutito poručio visokom predstavniku Christianu Schmidtu: ‘Obezbijedite Bošnjacima i Hrvatima u RS isto što i Hrvatima i Srbima u FBiH’”. Da li je Salkić svoje izjave iznio ljutito ili ne, autor ili autorica ovog naslova sigurno ne zna, niti je za tekst ta informacija relevantna. Isti portal redovno na isti način kreira sadržaj, pa kada je riječ o pisanju o Schmidtu niz je naslova koji sadrže epitete i upućuju na neagtivan stav tog medija prema odlukama visokog predstavnika.

Portal BHDijaspora.net naslovom sugeriše da je novi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović jako oštro govorio o visokom predstavniku u BiH, da je opet oštro na odluke Schmidta reagovao Zlatan Begić iz Demokratske fronte, te da je zbog svega visokom predstavniku pisao ugledni Bosanac iz Švedske. 

Schmidtu su upućene “žestoke kritike” i prema pisanju portala Hayat.ba. Vijest koja se fokusira na pismo koje su članovi parlamentarne skupine Zelenih u njemačkom Bundestagu poslali visokom predstavniku, nosi naslov “Schmidtu upućene žestoke kritike iz njemačkog Bundestaga: Udovoljili ste najvećim zahtjevima HDZ-a”. Patria piše tekst sa sugestivnim naslovom “Političke stranke stidljivo protiv Schmidtove odluke” u kojem se pristrasno osvrće na reakcije političkih stranaka o Schmidtovim odlukama. Tekst se završava zaključkom: “I dok DF i Komšić "primaju metke" od onih kojima jedino odgovara ovakav Schmidtov potez i čiji lider ne želi izgovoriti ime Željka Komšića nazivajući ga uzurpatorom ali i onih koji bi rado s njima koalirali, drugi predstavnici građanske opcije kako se vole zvati odabrali su šutnju dok galama ne prođe. To će historija sigurno zapamtiti.”

Zašto je štetno da autori i autorice medijskog sadržaja iznose svoje stavove o onome o čemu pišu? Odgovor je, u suštini, jednostavan. Novinari i novinarke, kao kreatori sadržaja, nisu ti koji sude, već javnosti treba da nepristrasno prikažu sve informacije kojima raspolažu kako bi javnost radila upravo to – sudila. Koliko štetan izostanak novinarske objektivnosti može biti jer portretira relanost kao “crno-bijelu”, možemo prikazati kroz sljedeći primjer. Dok portal BHDijaspora.net piše u pozitivnom tonu o izjavama njemačkog političara bh. porijekla, Adisa Ahmetovića, o Schmidtovim odlukama, portal ABC, o Ahmetovićim izjavama piše u negativnom tonu. Naslov teksta na portalu BHDijaspora govori o “gospodskim“ odgovorima Ahmetovića kojeg portal ABCportal.info, s druge strane, naziva “radikalom” koji izvaljuje “gluposti”. Ne samo epiteti, nego i pristrasna selekcija drugih izraza koje autori i autorice koriste u tekstovima, karakteristika su pristrasnog i često, propagandnog, izvještavanja.

ABCportal.info ovakav pristup kreiranju sadržaja koristi često. Neki od primjera naslova za tekstove objavljene u oktobru na ovom portalu u naslovima govore o rušiteljima ili ekstremima, pojedince označavaju kao skandalozne ili kao radikale koji govore bljuvotine.

Pristrasno i o EUFOR-u, Putinu, Rusiji…

Vijest o tome kako pripadnici EUFOR-a navodno vrše nuždu u blizini spomenika u Vlasenici, koju je objavila Alternativna Televizija (ATV), sadrži mnoge, za objektivan medijski sadržaj, nedozvoljene elemente. Naslov vijesti glasi “Sramno: Pripadnici EUFOR-a vrše nuždu pored spomenika”, a u samoj vijesti se još nalaze i sljedeće jezičke konstrukcije: “ne pokazujući ni trun poštovanja”, “besramno”, “u potpunom odsustvu stida i poštovanja”, “ne priliči ni najvećim delinkventima”. Dodatno, u posljednjem paragrafu, autor nastavlja diskreditaciju snaga EUFOR-a podsjećajući javnost kako su “u proteklom periodu patrolirale ulicama gradova u Republici Srpskoj, često u blizini škola, unoseći tako nemir i strah među stanovništvo”, pri tome ne navodeći na osnovu čega potkrjepljuje tvrdnju da su građani osjetili nemir i strah, niti objašnjava problematiku kretanja “u blizini škola”.

I nekim, naizgled neproblematičnim izrazima, mediji mogu doprinijeti kreiranju stava javnosti u određenom pravcu. To se, na primjer dešava, kada se neke brojke prikazuju kao male ili velike bez argumentacije. Tako portal Crna-hronika.info prenosi vijest o vojnicima koji, zbog EUFOR-ove vježbe, iz Italije dolaze, preko Hrvatske, u BiH, sa naslovom: Čak 250 vojnika se iskrcalo u Hrvatsku: Dolaze u BiH zbog EUFOR-ove vježbe. Riječ “čak” u naslovu sugeriše da je riječ o velikom broju vojnika, iako autor ničim ne potkrjepljuje takav stav – u odnosu na šta i zbog čega je broj od 250 vojnika veliki.

Pišući o vanjskoj politici, i sporazumu o vojnoj saradnji koje su Švedska i Sjedinjene Američke Države (SAD) potpisale, portal Banjaluka24.media kreira naslov “U INAT RUSIJI! Švedska i SAD potpisale sporazum o vojnoj saradnji”. Ni ovdje autor ne nudi nijedan dokaz koji potkrjepljuje njegovu tvrdnju da je ugovor između SAD-a i Švedske potpisan “u inat Rusiji”. 

Još neki od naslova u kojima se koriste epiteti, uočeni tokom istraživanja štetnih medijskih sadržaja u oktobru. Tako portal Novi.ba, govor predsjednika Rusije Vladimira Putina u Kazahstanu ocjenjuje nevjerovatnim, za portal Vijestisrpske.com najava SAD o mogućem "uključivanju u rusko-ukrajinski sukob" je dramatična, dok je istom portalu najava energetske krize zbog ruske invazije na Ukrajinu "surov odgovor Rusa". S druge strane portal HB.hteam.org bez dokaza zaključuje da je "Putin dotučen", a da će "odgovor Zapada biti silovit".

Upoznati i poštovati novinarske forme

Različite novinarske forme zahtijevaju različite pristupe pojmu subjektivnosti. Za novinare i novinarke važno je upoznati se s njima, kako bi ih mogli razumjeti i naučiti u kojim formama i zbog čega je određena doza subjektivnosti dozvoljena, a u kojima je ona u potpunosti nedozvoljena.

Foto: Publikacija Mediacentra “Mi i mediji: vodič za bolje razumijevanje medija”

Primjeri koji su prikazani u ovoj studiji slučaja, ali i ostali primjeri koji su uočeni u sklopu istraživanja Mediacentra o štetnim medijskim narativima za vrijeme izbora, ukazuju na to da, kada je riječ o pisanju o stranim akterima, uglavnom se koristi format novinarske vijesti, a najčešće taj format služi da bi se prenijele izjave određenih zvaničnika. Upravo je vijest jedna od novinarskih formi gdje ni minimalna doza novinarske subjektivnosti nije dozvoljena, što podrazumijeva da bi takvi sadržaji trebali biti lišeni i svih epiteta, i drugih izraza i jezičkih konstrukcija kojima se postiže negativan ili pozitivan sentiment.

Objektivan pristup izvještavanju moguć je samo ukoliko se novinari i novinarke suzdrže od davanja svojih sudova i komentara na pojave o kojima pišu, i to prepuste onima koji na to jedini imaju pravo – čitaocima i čitateljkama.

___