"Novinarke ne kleče," najčešće su parole koje su na transparentima prema zgradama institucija u nekoliko gradova Srbije novinari i novinarke slali početkom sedmice.

 

Pored tih poruka i poziva upućenog predsjedniku Vlade Srbije, Aleksandru Vučiću, – da ispuni obećanje i podnese Skupštini Srbije prijedlog za razrješenje sa ministarske pozicije svog stranačkog kolege Gašića zbog prostačkog komentara upućenog novinarki B92, Zlatiji Labović, još važnija poruka je ta da novinari u Srbiji više ne žele trpjeti stalne napade.

 

Iako su protesti održani pod nazivom "Novinari ne kleče" i primarno su orijentisani na probleme s kojima se medijska zajednica Srbije više godina suočava, izjava ministra Gašića, reflektuje i problem položaja žena u srbijanskom društvu. Upravo zbog toga, protestima koji su organizovani na ulicama Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca, Vranja, Žitišta, Bora, Leskovca, Kikinde i Mladenovca, prisustvovale su i aktivistkinje udruženja koja se bore za zaštitu prava žena.

 

 

Miodrag Sovilj, novinar N1 iz Novog Sada, smatra da postoje dva cilja održanih protesta i da je za medijsku zajednicu Srbije veoma značajno da je došlo do novinarskog otpora neodgovornom ponašanju političara.

 

"Rekao bih da postoji kratkoročni i dugoročni cilj ovih novinarskih protesta. Kratkoročni je, svakako, insistiranje na smjeni ministra, koji je svojom izjavom upućenoj novinarki B92, ne samo ogolio bahati patrijarhalni odnos muškarca na poziciji moći prema ženama, već i poručio novinarima 'gdje im je mjesto'. Mišljenja sam da je dugoročni cilj protesta pokušaj uspostavljanja zaboravljene solidarnosti u medijskoj profesiji, koja je godinama unazad u blatu. I sami novinari su predugo slijegali ramenima na opštu tabloidizaciju i prihvatali svoj servilni položaj u odnosu na moćnike, i mislim da je toga, barem većini kolega, preko glave. Cilj ovih protesta je ponovno kreiranje jednog zajedničkog otpora, prije svega usmjerenog ka negativnim pojavama u samoj profesiji, a onda i borbi za vraćanje časti u novinarski zanat," kaže Sovilj za Media.ba.

 

 

Bahato ponašanje ministra Gašića samo je jedan u nizu događaja koji su godinama svjedočili o odnosu srbijanskih političara prema novinarima. Sovilj smatra da je veliki problem težnja vlasti da u potpunosti kontroliše javni prostor, a time i da svede kritike na svoj račun na najmanju moguću mjeru, pa tako i svaka kritička misao novinara bude prezentovana kao apsurd ili teorija zavjere. Ipak, novosadski novinar kaže da je dio odgovornosti i na samim novinarima.

 

"S druge strane, tu su sami novinari koji, u borbi za golu egzistenciju, prihvataju ovakav odnos snaga kao normalnu stvar. U takvoj situaciji vrlo je teško bilo šta promijeniti jer se novinari osjećaju izolovano i preslabo u odnosu na cijeli aparat koji radi na gušenju slobodne riječi. Upravo protesti koji su pokrenuti imaju potencijal da pruže tim pojedincima dovoljno jak oslonac u vidu solidarnosti, jer je lako slomiti jednu olovku, ali svežanj olovaka je malo teži zalogaj."

 

 

Ivana Jeremić, novinarka CINS-a iz Beograda, također ističe važnost zajedništva novinara, ali smatra da ono danas, nažalost, često izostaje.

 

„Podijeljenost među novinarima i novinarskim udruženjima danas je na nivou one iz 90-ih. Ili idete uz dlaku vlasti ili ste strani plaćenici i izvršioci državnog udara. Važno je da novinari danas budu jedinstveni u stavu da su pritisci nedopustivi,“ kaže Jeremićeva za Media.ba.

 

Pritisci na novinare u Srbiji rastu tokom posljednjih godina, što je rezultiralo gašenjem pojedinih važnih televizijskih emisija, a sve pod okriljem slobode uređivačke politike, smatra Jeremićeva. Problem neslobodnog novinarstva dodatno se produbljuje zbog nedostatka podrške u samoj profesiji.

 

„Najveća prepreka novinarstvu jesu sami novinari koji podliježu cenzuri koja zatim prelazi u autocenzuru. Upravo to i jeste glavna poruka okupljanja: mi nismo njihove igračke. Vlast je tu zbog građana, a mi, kao novinari, smo tu da branimo interes građana kroz fer izvještavanje.“