Krajnje je upitno koliko se kroz finansijska izdvajanja za medije u Bosni i Hercegovini promovira javni interes, sloboda izražavanja i medijski pluralizam, zaključci su istraživanja Mediacentra Sarajevo u sklopu SEE Media Observatory projekta, koji su ujedno bili i povod da se na okruglom stolu „Ko brine o javnom interesu kada vlasti finansiraju rad medija?“, održanom 22. novembra, razmotre suštinska pitanja vezana za transparentnost obrazaca finansiranja i vraćanje javnog interesa u finansijske odnose između javnog sektora i medija.

Značajna sredstva se izdvajaju kroz direktno finansiranje medija iz budžeta institucija vlasti, donacije, plaćene sadržaje u medijima poput promotivnih kampanja, hronika, prijenosa sjednica i slično, te kroz izdvajanja u kontestu oglašavanja. Međutim, ta su pitanja nedovoljno regulirana, pa je tako transparentnost podataka o dodijeljenim sredstvima i njihovoj potrošnji ograničena, nije osigurana neovisnost donošenja odluka i transparentnost procedura dodjele tih sredstava i politička tijela upravlja cijelim procesom; modeli i kriteriji dodjele sredstava za medije su upitni i nisu osigurani mehanizmi zaštite uredničke neovisnosti medija finansiranih iz javnih budžeta.

Učesnici okruglog stola su ukazali na potrebu za strukturalnim i sistemskim uređivanjem pitanja vezanih za finansiranje medija iz javnog sektora, pa su neki od prijedloga išli u pravcu donošenja sveobuhvatne strategije za medije, gdje bi se riješilo pitanje pozicije i finansiranja javnih RTV servisa, javnih lokalnih medija, ali i privatnih i neprofitnih medija, te bi se definirao javni interes u svim obrascima finansiranja.

Potrebno je i odrediti izvore finansiranja fondova za medije, a neki od prijedloga su ukazali na RTV taksu ili porez na dohodak, iskorištavanje sredstava koje Regulatorna agencija za komunikacije već prikuplja kroz naknade za dozvole u sektoru emitovanja i telekomunikacija. Potrebno je i osigurati neovisnost odlučivanja i efikasan monitoring trošenja novca i procjena stvarnih efekata izdvajanja na kvalitet novinarstva i javni interes.  

Transparentnost finansiranja medija

Na prvoj sesiji konferencije, fokusiranoj na transparentnost finansiranja medija, Mirna Stanković Luković iz Centra za razvoj medija i analize (CRMA) ukazala je na probleme u prikupljanju informacija o visini različitih izdvajanja za medije, uključujući nedostupnost izvještaja o izvršenju budžeta na web stranicama organa vlasti, nedosljedne odgovore na zahtjeve za pristup informacijama (sa nešto manje od 50% zahtjeva na koje nisu dobili odgovor), kao i različitu praksu izvještavanja te nejasne kategorije koje se odnose na izdvajanja za medije, a što sve otežava identificiranje iznosa koji su dodijeljeni medijima.

U saradnji sa Mediacentrom Sarajevo, Nermina Voloder, istraživačica u centru za društvena istraživanja Analitika, istražila je koliko su s druge strane javni mediji proaktivni u objavljivanju finansijskih izvještaja, te došla do poražavajućih rezultata. Kako je navela na okruglom stolu, javni mediji u pravilu ne objavljuju finansijske izvještaje (uz izuzetak javnih servisa RTRS i BHRT), a čak ni bazične informacije poput impressuma nisu uvijek objavljene na web stranicama medija.

#BiH Information on media budgets & financing often published in unaccessable formats or not published at all #mediafinancing #transparency pic.twitter.com/olzLcVYP6h

— Media Observatory (@SEEObservatory) November 22, 2016

"Kao što izvještavaju o problemima drugih grupacija, novinari bi trebali izvještavati i o poteškoćama s kojima se sami susreću. Mediji trebaju izvještavati o svojim problemima i učiniti građane svojim saveznikom", smatra Nermina Voloder.

Mirsada Janjoš, rukovodilac Sektora za finansijsku reviziju institucija u FBiH ukazala je na nekoliko problema u reviziji finansiranja medija, uključujući ograničene resurse revizije, neadekvatno praćenje efekata tih izdvajanja i nepostojanje garancija da će preporuke revizora biti primijenjene.

Među preko 2000 institucija za koje je nadležan taj revizorski ured, javni mediji i lokalne vlasti koje ih finansiraju, rijetko dolaze na red u planovima za finansijsku reviziju, dok informacije o drugim oblicima finansiranja medija u pravilu nisu dostupne. Ipak, primjetno je, kako navodi Janjoš, da se ugovori ne zaključuju uvijek po javnom pozivu za medije, već i kroz direktne dogovore sa pojedinim medijima, a da se u nekim slučajevima kroz ugovore o takozvanoj koprodukciji u suštini neopravdano izbjegava procedura javnih nabavki.

Zamjenik direktora Agencije za borbu protiv korupcije u Srbiji, Vladan Joksimović, govorio je o finansiranju medija kroz projektne aplikacije, koje je uvedeno nakon završetka procesa privatizacije medija u Srbiji. Finansiranje je zamišljeno kao način promocije javnog interesa i premda je bilo odličnih primjera provođenja definisanih procedura, u praksi su zabilježeni brojni propusti i zloupotrebe: određeni broj lokalnih organa vlasti nije objavljivao konkurse, uočen je sukob interesa i/ili nedostatak kompetencija u sastavu tijela koja su donosila odluke, dodjela je bila netransparentna, te nisu bili jasni kriteriji izbora medija.  

U diskusiji su predstavnici javnih medija ukazali na problem oskudnog finanisiranja javnih medija i činjenicu da finansiranje javnih medija ovisi o samovolji aktuelne vlasti na lokalnom nivou, bez ikakve sigurnosti i zaštite uredničke odgovornosti.

Milan Živković, bivši savjetnik za medije Ministarstva kulture u Hrvatskoj, dodao je da bi država trebala da osigura bazično finansiranje medija, i tek pod tim okolnostima dodatni fondovi i projektno finansiranje medija mogu biti upotrijebljeni za ono za što su namijenjeni tj. za određene dodatne, kvalitetne, medijske sadržaje.

Da drugačije projektno finansiranje ne funkcioniše, pokazala su iskustva iz Hrvatske gdje je naprimjer jedna medijska kuća dobijena sredstva upotrijebila za osnovne troškove, a zatim lažno predstavila da je emitirala programe za koje je finansirana, a koji zapravo nikada nisu proizvedeni.

Tokom druge sesije, koja je bila fokusirana na javni interes u obrascima finansiranja medija, direktor CRMA-e, Eldin Karić, ukazao je na važnost rješenja pitanja naplate RTV takse i napomenuo da se kroz uspostavu efikasnog sistema i povećanje stepena naplate može ne samo osigurati funkcionisanje tri javna RTV sistema već se u perspektivi može riješiti i pitanje finansiranja drugih vrsta medija.

Milan Živković je prestavio tri modela podrške medijima u Hrvatskoj, gdje je posebno istakao da su direktne subvencije za neprofitne medije, koje je prethodni ministar kulture ukinuo, dale izuzetno dobre rezultate, pa je tako udvostručen broj zaposlenih novinara u tim medijima, a time, može se pretpostaviti, i kvalitet medijskih sadržaja.

Javni interes u tom modelu finansiranja bio je definiran kroz liberalno-pluralistički model ili sumu partikularnih interesa različitih grupa u Hrvatskoj, uključujući, naprimjer, promociju pluralizama i kulturne raznolikosti, doprinos obrazovanju, znanosti, pravima manjina, zaštiti okoliša, te mnoge druge. O dodjeli sredstava odlučivala je komisija čiji su članovi bili javni službenici ministarstva kulture, te se time nastojala postići veća neovisnost procesa odlučivanja.

Transparentnost se nastojala postići i kroz objavljivanje ocjena projektnih prijedloga. Fond za medijski pluralizam u Hrvatskoj, kako Živković napominje, također je uključivao definiciju javnog interesa ali nije bilo jasno kakvi su efekti na medijsko tržište, dok je snižena stopa poreza na dodatnu vrijednost zapravo najviše pogodovala finansijskim interesima samih medijskih kompanija, umjesto javnom interesu.

"Ako sačuvamo novinarstvo u našim medijima, onda će mediji raditi u javnom interesu. U takvim uslovima, novinarstvo je jednako javnom interesu", smatra Živković.

Momčilo Novaković, predsjedavajući Komisije za promet i komunikacije pri Parlamentarnoj skupštini BiH, ukazao je na problem politizacije pitanja finansiranja javnih servisa koji do danas nije riješen, te je izrazio sumnje u mogućnost razvijanja naprednih javnih politika finansiranja medija iz javnog sektora, ali prepoznaje potrebu da se pokrene rasprava o boljem definiranju javnog interesa u medijima u BiH.

Duško Šnjegota iz Glavne službe za reviziju institucija Republike Srpske, naveo je da je ova služba ukazala u par navrata na nejasne kriterije i nedostatak izvještavanja o utrošku sredstava koji su dodijeljeni medijima, te ukazao na potrebu da se prati trošenje tih sredstava. No, navedeno je i da zbog drugih prioriteta i ograničenih resursa ova pitanja nisu bila predmet sistemske revizije. Revizije učinka mogle bi dati dubinski uvid u efekte izdvajanja i rezultirati suštinskim preporukama za promjene u ovom smislu, ali isto tako da bi se morali osigurati dodatni mehanizmi kako bi se takve preporuke zaista primijenile u praksi.

Zivkovic: "If we can preserve the journalism of our media, then such media will act in public interest" #mediafinancing #publicinterest pic.twitter.com/hLxS8opvr1

— Media Observatory (@SEEObservatory) November 22, 2016

Živković je napomenuo i da je prijedlog medijske politike u Hrvatskoj predvidio da u okviru postojećih institucionalnih kapaciteta bude uspostavljen zavod za prikupljanje svih podataka o vlasništvu i finansiranju medija, o čemu još nije donesena konačna odluka.

U iznalaženju boljih rješenja treba razmotriti i uspostavu jedinstvene i lako dostupne baze podataka o vlasništvu i finansiranju medija, kako bi se povećala ukupna transparentnost sektora i omogućio bolji uvid u različite interese u medijskim organizacijama. Pritom bi dostavljanje traženih podataka o vlasništvu i izvorima finansiranja moglo biti preduslov da bi mediji uopšte mogli biti finansirani kroz javne fondove i budžete.  

Konferencija je dio aktivnosti zagovaranja Mediacentra u sklopu projekta SEE Media Observatory, a Mediacentar je objavio i na događaju distribuirao dokument sa analizom pomenutih problema i ponuđenim smjernicama za razvoj politika u ovoj oblasti.