Krešimir Vlašić Keco: Muzički ambasadori

Krešimir Vlašić Keco: Muzički ambasadori

Krešimir Vlašić Keco: Muzički ambasadori

U Sarajevu je u 76. godini preminuo jedan od pionira sarajevske muzičke scene, Krešimir Vlašić Keco, trubač i član bh. grupe Ambasadori koji je iza sebe ostavio brojna muzička djela koja su temelj muzičke kulture u Bosni i Hercegovini. O svojim iskustvima na Radio-televiziji Sarajevo od šezdesetih do kraja devedesetih, kad je penzionisan, pisao je u knjizi Mediacentra „Radio Sarajevo“.

naslovna foto: bhrt.ba

Svaka staza sjećanja ima osebujnost. Moja životna staza je muzika a sve je to utkano u moj rad na Radio-televiziji Sarajevo. Još u vrijeme studiranja uključio sam se u muzički život Radio Sarajeva. Ti dani i godine ispunili su moj život.

Završio sam srednju muzičku školu na odsjeku za trubu u Osijeku i 1964. godine upisao Muzičku akademiju u Sarajevu. Budući da sam imao iskustva u sviranju u malim sastavima i Big Bandu, veoma brzo sam se uključio u muzička zbivanja u Sarajevu. Na Radio Sarajevu sam svirao u Studijskom orkestru koji je vodio Eso Arnautalić, ujedno i producent. Snimatelj je bio Antun Marković Tuna. Ponekad su dirigirali Julio Marić i Srđan Matijević.

Studijski orkestar je za potrebe radija snimao dječiju, zabavnu i pop muziku. Snimao je također za vokalne soliste i vokalno instrumentalne sastave.

Nezaboravne godine

Krajem ‘65. osnovan je Plesni orkestar koji je za skoro dvije godine snimio dvije emisije za tadašnju RTSA, i desetine kompozicija za potrebe Radija. U njemu su svirali: Kornelije Kovač

(klavir), Branko Pupovac (I alt-sax), Tomislav Karača (II alt-sax), Zoltan Szabo (I tenor-sax), Vladimir Dujmović (II tenor-sax), Milutin Pećanac (bariton sax), trube: Mišo Draženović, Krešimir Vlašić Keco, Taso Amitović, Puniša Rakočević, Dragan Sotirovski, linija trombona: Josip-Pepi Jurić, Edin Pandur, Milan Kolevski, Ramiz ?, Grga Sinjeri (kontrabas), Đorđe Kisić (bubnjevi).

Idejni začetnik ovog orkestra i njegov dirgent je bio Dejan Zagorac (alt sax, aranžer). Osim njega su aranžmane pisali Srđan Matijević, Duško Pejnović i Dečo Žgur.

Šlager sezone, festival zabavne glazbe na kojem su nastupali najbolji pjevači, ne samo iz Bosne i Hercegovine, počeo se održavati 1967. godine. Na početku je izvođen na play back ali 1969. je prvi put izveden „uživo“ uz TV prijenos.

U studiju Radio Sarajeva u ulici Danijela Ozme 7 se snimao ton i za potrebe TV dok se slika snimala u TV studiju u Jagomiru, za emisiju Na ti koju je režirao Milan Bilbija (sarađivao sam sa Nikolom Borotom za dječije TV serije koje je sa velikim uspjehom režirao Timoti Bajford).

Kao član Studijskog, a kasnije i Plesnog orkestra, sam snimao sve Šlagere sezone do odlaska u mirovinu 1998. godine. Prve snimke sa vokalnoinstrumentalnim sastavom Pro Arte snimio sam za „Šlager sezone 69“.

Također smo snimili i nekoliko R&B kompozicija na engleskom jeziku koje su bile rado slušane na Radio Sarajevu. Pro Arte odlaze u Vrsar u Hrvatskoj na četiri mjeseca i gostuju sa velikim uspjehom. 1970. godine odlazim na odsluženje vojnog roka.

Slijedile su nezaboravne godine. Tek s ove vremenske distance čovjek sagleda ljepotu i ushićenje stvaranja i rada u RTSA. Po povratku iz vojske ispunio se moj san da radim u Big Bandu i to kao prvi uposleni član. Godine 1971. konačno je formiran Plesni orkestar, kao stalni ansambl Radio-televizije Sarajevo, u kome je angažovano trinaest stalnih i osam honorarnih muzičara. Sastav ovog ansambla čine ritam-sekcija i duvači. Povremeno, angažovanjem potrebnog broja gudača iz Simfonijskog orkestra, Plesni orkestar djeluje i kao Revijski orkestar za snimanje određene vrste muzike i koncertna izvođenja.

Rukovođenje ovim plesnim orkestrom je povjereno Esadu Arnautaliću. Ritam sekciju ovog orkestra su činili: Đorđe Kisić (bubnjevi), kasnije ga mijenja Miroslav Šaranović, Ismet Arnautalić (ritam-gitara), Miroslav Paradžik (solo-gitara), Ivica Vinković (bas gitara), Miroslav Maraus (klavir) - zamijenjen od strane Ranka Rihtmana, jer je upisao poznatu Berkeley akademiju u Bostonu, trube: Mišo Draženović, Krešimir Vlašić Keco, Taso Amitović, Dragan Sotirovski, Puniša Rakočević, Vasilije Sudarević, trombone su svirali: Josip-Pepi Jurić, Edin Pandur, Miroslav Lončar, linija saksofona: Andrej Stefanović Lale (bariton sax), Vlado Dujmović (I tenor-sax), Zoltan Szabo (II tenor-sax), Arsen Ereš (alt sax), Tomislav Karača (alt sax, bas klarinet), Brano Šintić (alt sax), Branko Pupovac (alt sax). Kasnije dolazi Tomislav Videc, multi instrumentalista koji je po potrebi svirao tenor sax, flautu i pikolo flautu. Do početka osamdesetih godina struktura plesnog orkestra se bitno izmijenila. Dirigenti su bili Esad Arnautalić i Ranko Rihtman. Vladimir Borovčanin (bubnjevi), Faik Lačević (udaraljke, koji ’84. godine preuzima ulogu i bubnjara). Umjesto Ismeta Arnautalića dionicu gitare preuzima Slobodan-Bodo Kovačević, od ’80. godine Sinan Alimanović (klavir), od ’86. godine Fadil Redžić (bas). Linija saxa: Arsen Ereš (I alt-sax), Nenad Petrović (II alt-sax), Zoltan Szabo (tenor sax, alt sax) – umjesto njega kasnije svira Tomislav Videc – i Vladimir Dujmović (tenor sax), Andrej Stefanović Lale, (bariton sax), poslije čije smrti‚ ’86.godine dolazi Tomislav Karača (bariton sax, klarinet, bas klarinet), linija trombona: Radmilo Maslovarić i Slobodan Sokolović (prvi), Edin Pandur (drugi), Enes Bajramović (treći), Miroslav Lončar (bas trombon), linija truba: Krešimir Vlašić Keco, Taso Amitović, Vahudin Vejzović (od 1976/77.), Vasilije Sudarević.

Plesni orkestar je snimao matrice za pjevače, instrumentalne soliste jazz i zabavne glazbe. Napisao sam veliki broj instrumentalnih kompozicija za Plesni orkestar i pisao aranžmane za pjevače i grupe. Kao aranžer sam učestvovao na Šlageru sezone, Prvom aplauzu i Malom šlageru.

Po Jugoslaviji, Evropi i SSSR-u

Najljepše uspomene su gostovanja u Radencima, gdje se tradicionalno održavao susret i koncerti Plesnih orkestara iz svih republičkih RTV kuća iz cijele Jugoslavije. Tu smo se upoznavali i razmjenjivali iskustva sa kolegama iz cijele države. Svako veče poslije zvaničnog

dijela predstavljanja orkestara sa programskim repertoarom i jazz kompozicijama članova orkestra, održavao se Jam session u kojem su učestvovali članovi svih bandova. U Radencima su izvođene i moje instrumentalne kompozicije: Moja mala škorpija, Ventil i druge.

1971. godine sam počeo svirati u grupi Ambasadori, koja je izvodila na Šlageru sezone kompoziciju Plačem za tvojim usnama. Vokalni solista je bio Zdravko Čolić. Poslije dolazi Ismeta Dervoz. Imali smo mnogo hitova i objavili mnoge srebrene i zlatne ploče. Najznačajniji je nastup Ambasadora na Opatijskom festivalu na kojem smo pobijedili i tako se izborili za plasman na takmičenje za izbor pjesme Evrovizije 1976. godine u Hagu (Holandija).

Ambasadori su nastupali na svim festivalima u Jugoslaviji. Imali smo nekoliko gostovanja u SSSR-u u trajanju od 2-3 mjeseca. Za RTSA smo snimili Show koji je režirao Drenko Orahovac.

Treći vokalni solista Ambasadora je bila Jasna Gospić sa kojom smo snimili veliki hit Dođi u 5 do 5 i još nekoliko pjesama koje se rado slušaju i danas. Posljednji vokalni solista Ambasadora je bio Hajrudin Varešanović-Hari sa kojim smo također snimili mnogo pjesama i Mali koncert za TV.

Za Ambasadore sam komponirao i aranžirao mnoge pjesme. Ambasadori su nastupali gotovo na svim Šlagerima sezone.

1975. godine sam kao predstavnik BiH svirao u međunarodnom velikom Jazz orkestru EBU (Udruženje evropskih RTV) kojim je dirigirao Miljenko Prohaska i koji je izvodio njegove kompozicije.

Kao član Plesnog orkestra sam svirao na svim projektima Muzičke produkcije. Jazz iz studija mi je jedan od najdražih. Tu su i Muzika raspoloženja, Šlager sezone, Mali šlager, K’o nekad u 8 i još mnogi drugi.

 Iz knjige "Radio Sarajevo"

Happy End, rat, mirovina

Članovi Plesnog orkestra su na poslu i mimo njega bili prijatelji. Često smo sjedili u bifeu radija u Danijela Ozme 7 u kafani San, Mažestiku i kafani Park ili „Parkuši“, kako smo ju zvali u žargonu i razmjenjivali iskustva. Na taj način smo skraćivali dragocijene minute rada u studiju.

Također smo se družili sa ostalim kolegama, novinarima, ljudima iz tehnike, fonoteke, dokumentacije i ostalim zaposlenicima RTSA. Budući da smo često bili na terenu najviše smo vremena proveli sa ljudima iz tehnike i novinarima te radio i televizijskim spikerima.

Krajem 80-tih godina osnovao sam sastav Happy End – mali sastav sa trubom (moja malenkost), saksofonom Branko Šukovec (kasnije ga mijenja Zoltan Szabo) i trombonom Marin Gradac, klavijature Bojan Anđić, bas gitaru Mirko Manoilov i bubnjevi Vladimir Borovčanin Šento. Vokalni solista je bila Tanja, kojoj ne znam prezime. Vježbali smo u prostoriji do tonskog studija gdje smo i radili.

Događaji koji su uslijedili prekinuli su naše aktivnosti. Počeo je rat u BiH. Plesni orkestar je nastavio sa radom ali u veoma teškim uslovima. Mnogi muzičari su napustili Sarajevo i orkestar je prepolovljen. Ostale su samo tri trube, dva trombona, dva saxofona i ritam sekcija.

Na posao sam išao pješke gotovo godinu dana od stana u centru grada do RTSA (poslije RTVBIH). Bio sam jedan od prvih dobrovoljaca u orkestru Armije BiH, koji je također snimao u RTV domu.

Tu sam obnovio Happy End i uključio nove članove: Tomislav Karača klarinet i saksofon, Josip Jurić Pepi trombon, Željko Jurić klavijature, Enes Seferović kontrabas i Đorđe Kisić Đoko i Vladimir Borovčanin Šento bubnjevi. Tijekom rata imali smo mnogo nastupa sa velikim uspjehom.

Gostovali smo u emisiji Pop Metropola koju je vodio Vlatko Marković i u emisiji o instrumentima koju je vodila Dijana Grković-Foretić.

Poslije rata, Happy End je PRVI JAZZ BAND BiH koji je pozvan na neki internacionalni Jazz festival u Ulm, Njemačka 1996. godine. 1997. odlazimo u Švedsku u Askersund i gostujemo sa velikim uspjehom. Također smo učestvovali na nekoliko domaćih Jazz festivala. Bili smo učesnici Sarajevske zime. U prostorijama AKC Slobodan Princip Seljo smo svirali jazz i plesne večeri.

Tijekom rata sam pisao aranžmane za Mali šlager i dobio nagradu 1994. godine za najbolji aranžman. Pisao sam aranžmane za pjesme koje su se takmičile za učešće na Pjesmi Eurovizije, a takođe instrumentalne verzije borbenih i rodoljubnih pjesama.

1998. odlazim u mirovinu. I danas se rado sjećam svih tih dana i godina. Posebno mjesto zauvijek imaju prijatelji i kolege sa kojima sam svirao i sarađivao.

Pisao sam aranžmane i instrumentalne kompozicije za kolege Željka Grileca, Edina Pandura, Jakšu Jurjevića, Enesa Bajramovića, Faruka Jažića, Darka Arkusa, Josipa Sliška i druge. Radio sam instrumentalne verzije naših i stranih hitova, evergrina i narodnih pjesama.

Moje instrumentalne kompozicije i verzije: Vaga, Šetnja, Trkaća kokoš, Put, Tipi top, Respekt, Dugo putovanje, Ponedeljak popodne, Moja mala škorpija, Prvi dan, Hipertenzija, Tiha noć, Uspomena, Ventil, Mr Pigi, Kaktus, Kaktus 2, Komandant Sava, Bossa za Nešu, Fanky Nr. 8, Prva lekcija, Pikus, Igra, Relej, Vedar dan, Ulica, Vrabac, Vikend, Opanak, Elegija, Stara stvar, Đelem,đelem, Sjećanje, Limunada, Ada, Ana, Šuma, Plava rijeka, Ljeto, Prijatelj, Maštanje, Obala.

__

Članak je preuzet iz knjige "Radio Sarajevo" koju je Mediacentar Sarajevo izdao 2015. godine, a koju su uredili: Zija Dizdarević, Boro Kontić i Ranko Mavrak. 

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.