Politički utjecaji, netransparentnost procesa zapošljavanja, nedostatak garancija uredničke neovisnosti, ekonomska ranjivost i ograničen sistem podrške neke su od karakteristika posla urednika u medijskim kućama u Bosni i Hercegovini, pokazalo je istraživanje koje je rađeno u periodu od marta do maja 2016. godine s ciljem stvaranja slike o radnom statusu, profesionalnim kvalifikacijama, socioekonomskoj poziciji, političkoj pozadini i procesu odabira urednika bh. medija.

 

Dio je to sveobuhvatnog istraživanja o ulozi urednika u zaštiti medijskog integriteta u zemljama jugoistočne Evrope, koje je sprovelo regionalno partnerstvo organizacija civilnog društva SEE Media Observatory, a u kojem je učestvovao i Mediacentar. 

 

Izbor urednika često je netransparentan i politički ili poslovno motivisan.

 

„Postoji atmosfera tajnosti procedura izbora i otpuštanja urednika. Posao i kriteriji za njega rijetko se javno objavljuju i obično se urednici biraju u zatvorenim procedurama, a konačna odluka samo saopštava javnosti“, kaže se u izvještaju.

 

U privatnim medijima izbor urednika je stvar odluke vlasnika ili direktora, dok u javnim servisima postoje smjernice koje kažu da glavni urednik ne smije biti javni službenik niti član bilo koje političke partije. Javni servis u BiH usvojio je i dodatne interne uredničke principe, prema kojima urednici ne smiju biti podložni konkliftu interesa, no ne navodi se šta tačno čini konflikt interesa. 

 

Nije uobičajeno da urednici budu deklarisani članovi političkih stranaka i da ih otvoreno podržavaju, no za neke od njih se smatra da su povezani sa određenim strankama i čak postavljeni na urednička mjesta zahvaljujući tome.

 

Izbori i otpuštanja urednika često imaju političku pozadinu, što je posebno zabrinjavajuće kada se radi o zaposlenima na javnom servisu. U izvještaju se kao ilustrativni navode primjeri Bakira Hadžiomerovića, urednika ukinute emisije „60 minuta“, optuženog za favoritiziranje stranke SDP i kasnije uklonjenog sa uredničke pozicije, navodno kao rezultat jačanja utjecaja stranke SDA, te Avde Avdića, bivšeg urednika vijesti na Federalnoj televiziji, za čiju su smjenu razlozi „nedovoljno objašnjeni i proceduralno upitni“. 

 

Privatni mediji, s druge strane, imaju mnogo jasniji pristup.

 

„Tu nema drame, samo čista egzekucija“, kaže Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo. Izbor i smjena urednika u privatnim medijima odvija se uglavnom u tišini, a razlozi za njih ostaju nejasni.

 

Kao primjer takve prakse navodi se slučaj Faruka Velea, koji je u augustu 2014. godine naglo smijenjen sa pozicije urednika web sajta Klix.ba, ili Aldina Arnautovića, koji je prestao obavljati dužnost urednika vijesti na televiziji Hayat. 

 

Medijski zakoni i regulacije ne navode konkretne garancije uredničke nezavisnosti. Urednici su rijetko u poziciji da odobre izvještavanje koje ide protiv interesa vlasnika medija.

 

„Naravno, u slučajevima kriminala, fašizma i slično, trebate ići protiv volje vlasnika, no riječ vlasnika medija i dalje je glavna u oblikovanju uredničke politike i, ako se pokušate oduprijeti ili direktno suprotstaviti, nećete dugo potrajati na tom mjestu“, navodi jedan od ispitanika u studiji.

 

Nedostatak zakonskih garancija neki mediji nadoknađuju internim pravilnicima, koji urednicima garantuju zaštitu od arbitrarnih odluka vlasnika medija, te se kao pozitivan primjer navodi televizija N1, koja tu klauzulu uključuje u ugovore.

 

S druge strane, urednik zaposlen na javnom servisu u odgovoru na upitnik kaže „nema jasne i efikasne zaštite u slučajevima kada se urednici ne slažu sa menadžmentom medija u kojem radim“. 

 

Mediji koje finansiraju strani donatori smatraju se nezavisnijim od utjecaja lokalnih moćnika, no njihova zavisnost od donacija ujedno je i izvor ekonomske nesigurnosti urednika, posebno za medije izvan velikih gradova.

 

Prosječna plata urednika medija u Bosni Hercegovini je između 1000 i 2000KM, pri čemu u manjim medijskim kućama može biti u rangu nacionalnog prosjeka od 860KM, te mnogo viša u velikim kućama, poput Al Jazeere Balkans i N1 (koja glavnom uredniku vijesti osigurava platu od oko 5000 KM).

 

Kada se radi o kvalifikacijama urednika, postoje velike varijacije. Većina urednika ima diplome fakulteta žurnalistike, ekonomije, prava i drugih fakulteta, no u privatnim medijima neki od njih imaju diplome srednje škole.

 

Većina urednika je učestvovala u neformalnim obrazovnim programima, kakve organiziraju Deutsche Welle, Mediacentar Sarajevo, SEEMO, Thomson Reuters, Vijeće za štampu u BiH i USAID, a učesnici u istraživanju naglasili su kontinuirano obrazovanje kao neophodan uslov uspješnog obavljanja posla urednika i pripremu budućih urednika.

 

Većina urednika ima ugovore na neodređeno, dok su ugovori na određeno ili ugovori o djelu česti za regulisanje rada novinara u medijskim kućama. I ovdje postoje izuzeci te, prema informacijama iznijetim u izvještaju, "neki od urednika veoma utjecajnih medija rade bez ugovora".

 

Kršenja radnih prava dešavaju se na polju plata, radnih uslova, prekovremenog rada, te uplata penzionog i zdravstvenog osiguranja. Interni dokumenti koji bi bolje regulisali odnos između urednika i kuće postoje, no njihova implementacija je slaba, kršenja prava nisu rijetka, te ti dokumenti na kraju ne doprinose pravnoj sigurnosti urednika.

 

Kada se radi o fizičkoj sigurnosti i prijetnjama, pravda je obično spora, a podrška nekonzistentna. Članovi novinarske zajednice u BiH nezadovoljni su efikasnošću sudskih procesa koji se bave prijetnjama i napadima na novinare i urednike.

 

Prema riječima Borke Rudić iz Udruženja BH Novinari, od 65 slučajeva prijavljenih u periodu od 2006. do 2015. godine, samo devet je riješeno u korist novinara.

 

U ispitivanju se navode tri vrste procesa: prijetnje od strane kriminalnih elemenata, politički pritisci kroz menadžment i slučajevi žalbi i optužbi za klevetu.

 

Iako BH Novinari osiguravaju pravnu pomoć novinarima i urednicima koji se nađu u takvim situacijama, podrška profesionalne i šire zajednice nestalna je i nedovoljna. Kao rijedak primjer podrške koja je prešla etničke i entitetske granice navodi se slučaj iz decembra 2014. godine, kada je jednoglasan protest izazvao upad policije u redakciju web sajta Klix. 

 

U Bosni i Hercegovini ne postoje profesionalna udruženja urednika, no više od 700 novinara članovi su Udruženja BH Novinari, od čega je, kako navodi Rudić "barem trećina, ako ne i više" urednika. 

 

Autorica istraživanja, Sanela Hodžić iz Mediacentra, daje 10 preporuka za poboljšanje situacije i uloge urednika u bh. medijima, uključujući kreiranje i reviziju internih dokumenata za osiguranje uredničke neovisnosti, depolitizaciju procesa izbora medijskih menadžera i uredništava, uvođenje redovnih konsultacija sa zaposlenim novinarima, te detaljnu specifikaciju uslova smjenjivanja, da bi se zaposleni zaštitili od arbitrarnih odluka menadžmenta.

 

Kompletno istraživanje (na engleskom jeziku) dostupno je ovdje. BHS ovdje.