Nakon početnog šoka i krajnjeg nesnalaženja u odnosu prema neredima u Bosni i Hercegovini, hrvatski mainstream mediji uspostavili su lijepi domobranski konsenzus o tome kako izvještavati o događajima u susjednoj zemlji.

Tekst Dragana Markovine uz dozvolu uredništva prenosimo sa portala Stav.

Nakon početnog šoka i krajnjeg nesnalaženja u odnosu prema neredima u Bosni i Hercegovini, hrvatski mainstream mediji uspostavili su lijepi domobranski konsenzus o tome kako izvještavati o događajima u susjednoj zemlji. Formula je vrlo jednostavna; prati što o svemu pišu nacionalistički portali u Hercegovini, usvoji njihove zaključke, ponudi manji prostor nekom slabašnom ili neinformiranom glasiću koji tu tezu ne podupire, i eto te već na valu Milanovićeve inicijative pune podrške tamošnjem HDZ-u. Jednostavno da jednostavnije biti ne može. Udarničkim tempom novinari Slobodne Dalmacije Petar Miloš i Zdravka Soldić-Arar prebacuju normu i vrište o ugrozi hrvatskog naroda, urednički kolegij razmahao se naslovima i podnaslovima tipa: “Propao izvoz revolucije”, “A Hrvatska šuti”, “Mostar mi je bliži od Sarajeva”, “Uvezeni prosvjednici danas u Livnu”, “Nisu huligani pali s neba” i sl. Javlja se i Nino Raspudić sa svoje kolumnističke pozicije u banjalučkim Nezavisnim novinama, s naslovom “Njihova lasta ne čini naše proljeće”. Ah kako dirljivo svjedočanstvo hrvatsko-srpske koalicije iz prve ruke.

Ekstatični urednici središnjeg dnevnika prate Milanovićevu nesuvislu šetnjicu po Mostaru, u pratnji hadezeove vrhuške, uz komentar Marina Topića, inače ideologa Herceg-Bosne, u Dnevniku predstavljenog u formi običnog građanina koji izgovara kako svjedoči povijesnom trenutku. Sve u svemu, nacija je homogenizirana, malo još fali da svi skupa zapjevamo “Herceg-Bosno, srce ponosno”, a ona ljevičarska zanovijetala koja inzistiraju na autentičnom iskazu klasne svijesti imaju slobodan prostor na manjim internetskim portalima, da pišu što žele. Nek se djeca igraju.

Sve skupa naravno ne bi imalo nikakvog smisla, ako bi s partyja izostao guru Davor Butković, čiju huškačku rečenicu iz Jutarnjeg lista od 10. veljače vrijedi u cijelosti zabilježiti: “Kako to da se nije prosvjedovalo u Republici Srpskoj, kao ni u hrvatskim krajevima susjedne države, ne računajući užasno opasnu činjenicu da su demonstranti iz istočnog, dakle bošnjačkog dijela Mostara, napali državne i stranačke institucije u zapadnom dijelu Mostara, što može dovesti do hrvatsko-bošnjačkih konflikta?” U ovoj Butkovićevoj, koliko lažnoj, toliko opasnoj rečenici sadržan je sukus nacionalističke atmosfere koja se, putem nacionalističkih medija iz Bosne i Hercegovine širi u prostoru vodećih hrvatskih medija. Butković na ovom mjestu u potpunosti usvaja, tj. prepisuje priopćenje Županijskog odbora HDZ-a Hercegovačko-neretvanske županije, koji je još 7. veljače, očito u paničnom strahu o revoltirane mase, uputio proglas Hrvaticama i Hrvatima da ne nasjedaju na provokacije 350 nacionalnih, politički instruiranih i organiziranih huligana koji su iz, kako oni kažu Istočnog Mostara, prešli u Zapadni, da bi paljevinom izazvali međunacionalnu mržnju i stvorili ratno stanje. Zanemarimo li čak i činjenicu da hadezeovci ovakvim lažnim priopćenjem upravo proizvode ono isto za što optužuju zagreb 011205 davor butkovic kolumnist snimio damjan tadic /desk/fantomsku skupinu huligana, tj. potpiruju mržnju i izazivaju ratno stanje, prosto je nevjerovatno kako vodeći hrvatski mediji, pa i Butković posve nekritički preuzimaju takve zaključke. Preciznije rečeno, huškačke konstrukcije.

Kao vodeći medij u proizvodnji nacionalističke propagande tabloidnog tipa, čijim se stavovima očito nakon Milanovićevog posjeta klanja i službena hrvatska politika, istaknuo se portal poskok.info. Uredništvo tog portala prvo je još tijekom prosvjeda objavilo veliku vijest pod naslovom: “Zapaljeno sjedište HDZ-a, zgrada SDA netaknuta”. Ta objava dogodila se otprilike u trenutku dok je gorilo sjedište Stranke demokratske akcije. No taj momentalni demant od strane “surove” realnosti nije nimalo uzbudio poskokovce. Sad kreću s novom tezom, koordiniranom sa zaključcima HDZ-a, o tome kako u prosvjedima sudjeluju i pale isključivo Bošnjaci iz istočnog dijela grada i usput skandiraju “Ovo je Bosna”. Izlišno je i spominjati da je riječ o kombiniranoj laži, s obzirom da je prosvjedovao čitav grad, tj. građani svih adresa i nacionalnosti, koji su k tome skandirali “Ovo je Mostar”, inače parolu SDP-a na izborima iz 1990. godine. Poskok ide i dalje pa tako niže sljedeće naslove: “Dali smo joj milijune za film koji će gledati 100 ljudi-Dobrodošla”, “Cilj im je izazvati novu međunarodnu konferenciju i uvesti unitarizam”, “Prosvjed je bošnjačko proljeće-Hrvati se u prosvjede neće uključiti”, “Evo tko je palio: ‘Hercegovci’ usred Mostara uzvikivali ‘Ovo je Bosna’”, “Navodno dva autobusa iz Tuzle stigla u Mostar: sprema li se repriza od jučer?” itd…

Hrvatska televizija na kraju jučerašnjeg dana u Fokusu Danka Družijanića ugošćuje notornog Ivicu Lučića, nekog zbunjenog momka koji uglavnom ne zna o čemu govori, s obzirom da je padobranski sletio u studio i razboritog Nerzuka Ćurka iz sarajevskog studija, kojeg se međutim pozdravlja na pola emisije, te mu se tako onemogućuje ozbiljna polemike s Lučićem. Zahvaljujući ovom Družijanićevom potezu imali smo čast svjedočiti nesvakidašnjoj izjavi nekadašnjeg visokog časnika hercegbosanskih tajnih službi, tj. Lučića kako će tek nakon rješavanja nacionalnog pitanja doći do pojave socijalnog raslojavanja. Kako slatko. Društvo se raspada u bijedi i besperspektivnosti, nekoliko izabranih tajkuna i političkih vođa privatiziralo je manje-više sve vrijedne resurse u zemlji, a posebno Mostaru. U tolikoj mjeri da je praktično nemoguće utrošiti bilo kakve novce u tom gradu, a koji neće završiti u nekom od džepova lokalnih ratnih gospodara, klasna revolucija se valja po ulicama, a Lučić mantra o nacionalnom pitanju.

Nagradno pitanje glasi: Zašto su vodeći hrvatski mediji, na čelu se premijerom Milanovićem usvojili ovaj tip retorike kao ispravno tumačenje, posve zanemarujući socijalnu motiviranost prosvjeda? Boji li se to netko prelijevanja nade da je moguće uličnim akcijama promijeniti sistem pa preventivno djeluje nizom općenitosti i podgrijavanjem demagoškog nacionalizma, prosudite sami.