Paradise Papers najnovije je takozvano curenje informacija koje je otkrilo više od 13 miliona dokumenata.

foto: pixabay

Masovna otkrivanja službenih dokumenata doprinijela su otkrivanju mnogih velikih korupcijskih afera i pomogli istraživačkim novinarima u njihovom radu. Neka su od velikih curenja informacija bili dijelom političkih kriza na međunarodnoj sceni, uzroci protesta i donijeli su velike promjene i zaokrete i u medijima.

Pentagon Papers

U junu 1971. godine New York Times je objavio dio povjerljivih izvještaja ministarstva odbrane o američkom učešću u vijetnamskom ratu od 1945. do 1967. godine. Izvještaji su pokazali kako je administracija tadašnjeg američkog predsjednika Lyndona B. Johnsona obmanjivala Kongres i javnost o toku vijetnamskog rata. Dokumente je obznanio bivši analitičar koji je radio pri ministarstvu i koji ih je ukrao iz Pentagona i poslao Timesu. Objava izvještaja je pokrenula antiratne pokrete ali i rasprave o slobodi medija da objave “povjerljive” informacije i pravu javnosti da takve informacije zna.

Watergate

Jedna od najpoznatijih afera je Watergate skandal koji se desio tokom predsjednikovanja Richarda Nixona. U junu 1972. godine petorica muškaraca su uhapšena jer su provalili i instalirali nelegalnu opremu za prisluškivanje u sjedište Demokratskog nacionalnog komiteta u Watergate kompleksu u Washingtonu. Administracija je negirala povezanost sa Nixonovom kampanjom, ali su kasnije novinari Washington Posta, Carl Bernstein i Bob Woodward, otkrili da je administracija ipak bila umiješana u skandal kao i njegovo prikrivanje. Glavni izvor im je bio informant zvani “Deep Throat” za kojeg se kasnije otkrilo da je bio bivši FBI agent. Dvije godine poslije, Nixon je podnio ostavku.

WikiLeaks

Od 2006. godine kontinuirano se objavljuje hiljade dokumenata u okviru WikiLeaks projekta kojeg je osnovao Julian Assange. WikiLeaks objavljuje baze podataka koje inače nisu dostupne ili su tajne, a tiču se ratova, špijunaže i korupcije. Do sada je objavljeno više od 10 miliona dokumenata i pratećih analiza. Dokumenti su dostupni za pretragu, a organizacija WikiLeaks tvrdi da ima sigurnu komunikaciju sa više od 100 velikih medijskih organizacija u svijetu. Objavljivanje dokumenata uzrokovalo je brojne političke krize, a osnivač Assange se našao u središtu skandala i pritisaka.

Cablegate

Kao dio objava WikiLeaksa, 2010. godine se pojavio takozvani Cablegate, objavljivanje diplomatskih kanala komunikacije, povjerljivih poruka između ambasada ili konzulata i njihovih ministarstava vanjskih poslova koje su sadržavale osjetljive informacije. Dokumenti su se odnosili na komunikaciju od 1966. do početka 2010. godine. Neki su dokumenti otkrili da je SAD tajno granatirao Jemen ili da su razmjenjivani zatvorenici iz Guantanama. Chelsea Manning se smatra zaslužnom za veliki dio objavljivanja ovih podataka.

Otkriće Edwarda Snowdena o NSA

Bivši saradnik američke Centralne obavještajne agencije CIA, Edward Snowden, obznanio je 2013. godine hiljade dokumenata vezano za prakse agencije u praćenju i prisluškivanju američkih građana. Prvu priču je objavio britanski Guardian o tome kako Nacionalna agencija za sigurnost SAD-a prikuplja podatke o telefonskim razgovorima miliona Amerikanaca na dnevnoj bazi. Otkriveno je kako je NSA skupljala podatke preko servera nekoliko internetskih kompanija, uključujući i Google i Facebook koristeći program za praćenje Prism. Snowden je optužen za špijunažu zbog čega je i napustio SAD. 

ChinaLeaks

Dokumenti objavljeni početkom 2014. godine pokazali su oko 22,000 utajivača poreza iz Hong Gonga i Kine. Među njima su bili neki od najmoćnijih Kineza uključujući i 15 najbogatijih, članova Kongresa i direktora javnih kompanija koji se dovode u vezu sa korupcijom. Otkrilo se i da su im u tome pomagale zapadnjačke banke, a da su informacije o svemu procurile iz dvije offshore kompanije – singapurske Portcullis TrustNet i kompanije Commonwealth Trust Limited sa Britanskih Djevičanskih Ostrva. Radi se o oko 2,5 miliona dokumenata na kojima je radilo više od 50 novinara iz Evrope, Sjeverne Amerike, Azije i drugih regija kao dio Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara.

SwissLeaks

Projekt iz 2015. Godine zvani SwissLeaks bazirao se na oko 60.000 procurjelih dokumenata koji su pokazali informacije o oko 100.000 klijenata HSBC banke. Saradnja novinara u analizi tih dokumenata rezultovala je brojnim pričama, a pokazalo se kako je švicarska podružnica najveće svjetske banke profitirala od poslovanja sa kriminalcima i utajivačima poreza iz cijelog svijeta. Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara radio je sa oko 140 repotera u 45 zemalja. Ukupna vrijednost novca na bankovnim računima prelazi 100 milijardi dolara. 

LuxembourgLeaks

Finansijski skandal kratko znan kao LuxLeaks is novembra 2014. godine otkrio je povjerljive informacije o luksemburškoj regulaciji poreza koje je koristila revizorska kompanija PricewaterhouseCoopers od 2012. do 2010. godine kako bi osigurala korist svojim klijentima. Novinarska istraživanja su privukla međunarodnu pažnju na pitanje izbjegavanja poreza za internacionalne kompanije. Dva zviždača, bivša uposlenika revizorske kuće, koji su objavili dokumente, osuđeni su zbog toga što su odali tajnu.

Panama papers

Oko 11,5 miliona dokumenata otkrilo je povezanost nekih od najpoznatijih ličnosti na svijetu sa offshore kompanijama. Sa više od 100 medijskih partnera, tokom godinu i po, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara otkrio je kako mnoge vrijednosti koje se čuvaju na offshore lokacijama imaju veze sa svjetskim političarima, globalnim skandalima, prevarama, dilerima drogom, milijarderima i slavnim sportašima, ukupno 143 političara uključujući Vladimira Putina. Podaci su se odnosili na povjerljive dokumente panamske advokatske kompanije Mossack Fonseca, tokom perioda od 40 godina. Dokumente je otkrio neimenovani izvor.

Paradise Papers

Većina od 13.4 miliona Paradise Papers dokumenata dolazi iz offshore advokatske kompanije Appleby sa sjedištem na Bermudima. Paradise Papers otkriva kako su milioni funti privatne imovine kraljice Elizabete II uloženi u fondove na Kajmanskim otocima, a dio njenog novca otišao je i kod poduzetnika optuženog za iskorištavanje siromašnih. Dokumenti otkrivaju i offshore poslovanja članova kabineta američkog predsjednika Donalda Trumpa, njegovih savjetnika i donatora, među kojima su i velike uplate kompaniji čiji je suvlasnik zet Vladimira Putina. Prema podacima iz Paradise Papersa, kompanije Facebook i Twitter dobile su stotine miliona dolara investicija koje dolaze iz ruskih financijskih institucija. Izvor Paradise Papersa još uvijek nije poznat.