Mediji ne bi trebali objavljivati fotografije žena sa povredama, te bi trebali zaštititi identitet osobe koja je pretrpjela nasilje, osim ako to nije u iznimnom javnom interesu.

Fotografiju Enise Klepo, koju je pretukao Amir Džafić, vlasnik hotela Jablanica u kojem je bila zaposlena, mediji su objavili nakon što je ona početkom augusta postavljana na društvenim mrežama.

Objavljivanje fotografija žena sa modricama je suprotno novinarskim etičkim načelima, ali je pitanje da li bi bilo značajnih reakcija javnosti da nasilje nad radnicama nije dobilo lice.

Nakon objavljivanja fotografije uslijedile su brojne reakcije udruženja i institucija, zatražen je nadzor nad hotelom, a održani su i protesti u Jablanici protiv nasilja nad radnicama i u znak podrške Enisi Klepo. Ona je postala simbol borbe za radnička prava, a njen slučaj je ukazao na i dalje jako zastupljen problem u Bosni i Hercegovini (BiH) - nasilje nad ženama.

“Ja sama ne mogu da donesem konačan sud da li je etički ili nije objaviti njenu fotografiju, ali mislim da joj ništa drugo nije preostalo, jer je ovde njena reč protiv njegove. Njeno otečeno lice može da retraumatizuje žene sa sličnim iskustvom, ali tu je i ovaj momenat gde žena nema drugog izbora osim da sama objavi fotografije kako bi joj javnost verovala. Najčešće žene koje prežive nasilje i ne žele više od toga da im prosto verujemo”, naglasila je.

Prakse bh. medija

Iz Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine (BiH) podsjećaju da je prema istraživanjima čak 48 posto žena u BiH doživjelo neki oblik nasilja na osnovu spola nakon što su navršile 15 godina.

Fotografiju Enise Klepo, koju je pretukao vlasnik hotela Jablanica Amir Džafić nakon što je tražila zarađenu plaću, plasirao je njen partner, uz njeno dopuštenje.

“Mislim da nisam plasirala fotografije, da možda do ovolikog odaziva ne bi ni došlo - ni javnosti ni medija i na kraju cijele države”, kazala je Klepo za Mediacentar Sarajevo.

Sve što je bilo u medijima ona je, kaže, dopustila i dala medijima svoje fotografije. Pored njene porodice, prijatelja i rodbine, mediji su joj, kako kaže, bili ogromna podrška i doprinijeli su da građani ustanu, pruže joj podršku na protestima i svakodnevno kroz poruke i pozive.

Mainstream portali u BiH, poput Bljeska, Klixa i Nezavisnih novina, objavili su fotografiju Enise Klepo jer je bila dostupna na društvenim mrežama i jer su željeli da alarmiraju javnost o onome što je Klepo preživjela, govore njihovi urednici.

Klix je prvu vijest objavio bez fotografije osobe koja je pretučena, a onda, nakon što je fotografija putem društvenih mreža postala dostupna publici, odlučili su je objaviti.

“Zašto? Prije svega jer je interes javnosti takav, jer je i majka spomenute djevojke objavila tu fotografiju i jer ta fotografija treba alarmirati javnost o razmjerama onoga što je dotična doživjela”, rekao je Semir Hambo, urednik Klixa.

“Suštinski smatram da kada postoji javni interes, koji će potencijalno doprinijeti da se određena tema bolje razumije u društvu i kada je fotografija već svima dostupna i to danima po društvenim mrežama, onda objava fotografije uz odgovarajući tekst ne bi trebala biti prepreka”, dodao je on.

Glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina Sandra Gojković - Arbutina kaže da fotografija na kojoj se vidi pretučena žena uvijek mora imati saglasnost žene koja je preživjela nasilje, ali da se treba procijeniti kakav će efekt ona izazvati u javnosti. Fotografiju su objavili kako bi slučaj imao veću vidljivost i kako bi se pokrenule institucije i građani.

“U ovom slučaju objava fotografije je doprinijela da se javnost digne na noge i pomogne ovoj djevojci da njen slučaj ne bude zataškan jer je fotografija govorila daleko više od svih izjava i riječi”, izjavila je Gojković - Arbutina za Mediacentar Sarajevo. 

Portal Bljesak je pri objavi prve vijesti o napadu na Enisu Klepo na prvoj fotografiji prikrio njene oči, želeći time, kako govori Berislav Jurič, urednik Bljeska, zaštititi njen identitet. No, budući da se i sama izložila javnosti te da je riječ o slučaju koji je privukao veliku pažnju, Bljesak je, dodaje Jurič, nastavio objavljivati tekstove s njenim identitetom.

Šta kažu etičke smjernice?

U okviru svojih odgovornosti, novinari bi, kako je navedeno u Smjernicama za zaštitu privatnosti u medijima Vijeća Evrope, trebali da kada su u pitanju slike nasilnih i traumatičnih događaja budu taktični pri objavljivanju informacija koje se tiču ljudi pogođenih bolnom tragedijom, jer objavljivanje takvih informacija može za posljedicu da ima povredu prava na privatnost onih koji su pogođeni. 

Kodeks Vijeća za štampu i online medije nalaže da novinari i urednici izbjegavaju objavljivanje punog identiteta žrtava i uznemirujućih sadržaja, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu.

U Smjernicama za medijsko izvještavanje o nasilju prema ženama neformalne grupe Novinarke protiv nasilja nad ženama se navodi da mediji ne bi trebali koristiti fotografije i video-priloge koji prikazuju žene u modricama -  kako zbog retraumatizacije, tako i zbog činjenice da se na taj način stvara profil preživjele koja je uvijek fizički povrijeđena, što umanjuje svijest o psihičkom, seksualnom i ekonomskom nasilju.

Jovana Gligorijević kaže da je bitno da novinari vode računa i o njenom dostojanstvu, pa je uvijek važno sagledati čitav kontekst u kojem objavljujemo fotografiju.

“Dakle, generalno pravilo je: ne objavljivati, ali ako preteže interes javnosti ili najbolji interes žrtve, odstupanje od pravila je u redu. Princip je jednostavan: sve dok ne objavljujemo slike pretučenih žena samo da bi narod gledao i čudio se, već zbog višeg cilja, u redu je”, zaključila je Gligorijević.

Novinarima je dozvoljeno da prekrše etičke smjernice samo u situacijama kada ne postoji drugi način da se objasni javnosti šta se dogodilo, govori za Mediacentar Sarajevo generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić. 

Prema njenim riječima, u konkretnom slučaju fotografije Enise Klepo, ona smatra da je bilo mnogo načina da se ukaže na čin, da se fotografija zamuti, da se više obrati pažnja na samog počinioca jer je on, kako govori Rudić, ostao izvan javne debate u medijima.

“To je praksa kod nas koja je vrlo negativna i koja se mora mijenjati. Mnogo više se u javnosti govori o samim žrtvama a ne o nasilnicima i oni se suoče sa svojim djelom uglavnom na sudu ukoliko dođe taj predmet do suda, a ne način kako bi trebalo zapravo da ide u smjeru nasilnika. A ne da se žrtva dodatno izlaže pozitivnim ili negativnim reakcijama javnosti”, navodi Rudić. 

Ona smatra da je problematično i to što se fotografija nasilnika u medijima pojavila nekoliko dana nakon napada, kao i to što su mediji pisali njegove inicijale, dok su puno ime i prezime žrtve navodili. Smatra da bi mediji trebali da se više zalažu za priču o nasilnicima, o samom nasilju, o djelovanju ili nedjelovanju institucija.

O tome kada je novinarima dozvoljeno da prekrše smjernice, Rudić kaže da odgovor na pitanje ima dvije strane. Jedna se tiče novinarske etike, a druga skretanja pažnje javnosti na, u ovom slučaju, fizičko i rodno zasnovano nasilje.

“Novinarska etika i obaveza novinara i urednika medija je da zaštite integritet i dostojanstvo žrtve a objavljivanjem fotografija kakve su se objavljivale u ovom konkretnom slučaju zapravo se atakovalo na privatnost, na dostojanstvo ove žene iz Jablanice i dodatno se izlagala javnosti. (...) Ali, sa druge strane, objavljivanje takvih fotografija može da ima i jednu drugu funkciju a to je da se skrene pažnja javnosti na pitanje fizičkog nasilja, rodno zasnovanog nasilja koje je u BiH prilično patrijarhalna i tabu tema o kojoj se ne govori mnogo u javnosti”, pojasnila je Rudić i dodala da činjenica da je sama žrtva objavila svoje fotografije, isto tako daje na neki način pravo medijima da objavljuju.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.