U BiH ni na jednom nivou vlasti nema specijalizovane institucije koja bi uopšte registrovala, a kamoli radila na suzbijanju ilegalne trgovine umjetninama, antikvitetima ili arheološkim nalazima, kao da ovaj oblik kriminala ni ne postoji. Ovo su zabrinjavajuće činjenice koje je otkrio novinar ONASA-e Dževad Ćesko radeći na nedavno objavljenoj priči za program „Istraživačko novinarstvo i organizirani kriminal“.

PRIČA I dio

Iako je policija do sada, uključujući i vrijeme ratnih dejstava, registrovala samo jednu krađu umjetničkih predmeta iz muzeja (Muzej Republike Srpske  u Banjaluci), u Bosni i Hercegovini (BiH) su verifikovane brojne krađe slika i drugih umjetnina iz privatnih kolekcija i ateljea, u kojima je nestao veliki broj umjetničkih dijela, ogromne umjetničke, ali i finansijske vrijednosti.

Uprkos tome, pokazalo je naše istraživanje, u strukturama vlasti BiH, ni na državnom, ni na entitetskom, pa ni na kantonalnom nivou, ne postoje specijalizovane službe i institucije, ne samo za sprečavanje preprodaje kulturnog blaga i vraćanje ukradenog i otetog, već ni za sprečavanje i otkrivanje ilegalne trgovine umjetninama i arheološkim nalazima.

Opravdanje za ovakvo stanje donekle postoji u organizaciji države BiH. Ona, kao što je poznato, nema državno ministarstvo unutrašnjih poslova, ali zato ima dva entitetska, Policiju Distrikta Brčko i deset kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova, te nekoliko ministarstava i institucija koje su podijelile nadležnost za ovu oblast na raznim nivoima vlasti. Teško je očekivati od tako organizirane policije da razvija specijalnosti vezane za poznavanje vrhunske umjetnosti i složenog lokalnog i međunarodnog "crnog tržišta" umjetnina i arheoloških artefakata.

Razlozi za neorganiziranost policije malo zanimaju mnoge trgovce i kolekcionare umjetničkih radova, antikviteta i arheoloških artefakata, ali im takvo stanje neobično ide na ruku. Jer, prodaja raznovrsnih predmeta iz porodice kulturnog blaga BiH, praktično se neometano odvija na "crnom tržištu", kako bi se izbjeglo plaćanje poreza i naknada državi.

Procene FBI

Još su radosniji kriminalci, dobro uvezani u regionalnu mrežu ilegalnih trgovaca umjetninama. Jer, nevjerovatno je da, ako prema podacima FBI ilegalna trgovina umjetninama u svijetu godišnje prevazilazi obrt od šest milijardi dolara i ako je registrovana u Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori, ona ne postoji u BiH. Upravo je i čitav smisao krađe i ilegalne trgovine kulturnim dobrima u sticanju takvih predmeta u jednoj i prodaji u nekoj drugoj državi. Ovaj je oblik kriminaliteta po suštini svoje prirode – međunarodni. Zemlje u regionu uglavnom imaju specijalizovane policijske jedinice, čitave institucije za registraciju i zaštitu kulturnih dobara i spomenika, povezane su u Intepolovu mrežu posebno organiziranu za razmjenu informacija o nestalim kulturnim dobrima, ali ne i Bosna i Hercegovina. Da li to znači da ove vrste kriminaliteta u Bosni i Hercegovini jednostavno nema?

"Mogu reći da je tokom posljednjeg rata bila velika pljačka stanova i ateljea naših slikara, čija su se djela kasnije vraćala i pojavljivala na raznim pijacima i kod preprodavaca,” kaže kulturni radnik međunarodnog renomea Ibrahim Spahić, dugogodišnji direktor Međunarodnog festivala “Sarajevska zima”. “Također, opljačkane su i kolekcije rijetkih knjiga, vjerske i druge relikvije," dodao je.

"Od 1990. godine, u BiH nema organizirane zaštite umjetnina! Mislim da je ovo trenutak u kojem se zaštita kulturno-historijskog blaga mora organizirati kao i svaka druga vrsta posla. U društvu se mora pronaći način evidentiranja umjetničkih djela, jer trenutno, čak se ni izložbe ne evidentiraju, a kamoli djela koja su izložena. Za državu, to je katastrofa. To je problem neorganiziranosti i rasula jednog tržišta, koje je podložno onome što se zove velika pljačka nacionalnog blaga BiH," kazao je Spahić.

Svi nenadležni

O ilegalnoj trgovini umjetninama u BiH većina onih koji bi ovu oblast trebali biti upućeni, ne želi razgovarati. Direktor i zamjenik direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu odgovorili da nisu nadležni za ovu oblast, te da iz ovog muzeja, koji je tokom rata bio na prvoj liniji fronta, nije otuđen nijedan eksponat.

Ovo je potvrdio i inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo (KS) Milorad Bašić, koji je kazao da u proteklih nekoliko godina nije bilo prijavljenih slučajeva provala u muzeje, ali je potvrdio da je bilo nekoliko krađa slika iz galerija i provalnih krađa u vjerske objekte, iz kojih su odnesene umjetničke slike i vjerske relikvije (vidi tekst „Istorija velike pljačke“). 

Odgovor iz entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova, koji nemaju specijalističke službe za ovu oblast, nije bilo moguće dobiti. Jednostavno nisu odgovorili na naše zahtjeve za razgovor, što pokazuje da ilegalna trgovina umjetninama, izgleda, nije dovoljno zanimljiva policijskim i drugim službama u BiH.

Zahtjev za razgovor sa nekim iz Interpola BiH, upućen preko Ministarstva sigurnosti BiH, jer ministar sigurnosti, prema proceduri, odobrava razgovore čelnika Interpola u BiH sa novinarima, ostao je bez odgovora. Što je šteta, jer Interpol posvećuje veliku pažnju ovoj temi. Svake tri godine, održava se u sjedištu Interpola u Lionu (Lyon) simpozij specijalista zemalja članica Interpola i međunarodnih organizacija zainteresiranih za ovu oblast. Na svakom skupu, pa i na posljednjem, održanom 2005, usvajaju se preporuke policijama i zakonodavcima zemalja članica, u cilju bolje povezanosti i saradnje, što je i jedini efikasan put do bolje bezbjednosti kulturnih dobara u svijetu. Sam Interpol, na svojim internet stranicama, upozorava da su dvije najveće poteškoće u radu međunarodne policije na otkrivanju ove vrste kriminala to što se krađa najčešće ne otkrije dok se ukradeni predmeti ne pojave na tržištima drugih zemalja i što “zemlje šalju vrlo malo informacija Interpolu i mnoge ne vode statistiku o ovoj vrsti kriminaliteta”.

U dopisu kojim je Ministarstvo civilnih poslova BiH, koje je, između ostalog, nadležno i za oblast kulture, odgovorilo na naše upite, stoji da je ovo ministarstvo zaduženo za ovu oblast samo u smislu koordinacije, strateškog planiranja i međunarodne saradnje. "Želimo podsjetiti da je kultura u nadležnosti kantona u Federaciji BiH, Republike Srpske (RS) i Distrikta Brčko. Iz ovako ustavno koncipirane nadležnosti za oblast kulture proizilaze i odgovornosti za umjetnička djela, što je tema vašeg istraživanja“ kaže se u dopisu. 

Ne zna se čega nema

U Ministarstvu civilnih poslova su potvrdili da na državnom nivou ne postoji tijelo koje se bavi statistikom, zaštitom ili vraćanjem ukradenih umjetničkih djela. Postoji, međutim, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, koja čini šta može, ali: "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nema registar otuđenih umjetnina i koliko ja znam on nije do sada napravljen,” kaže saradnica za pokretno naslijeđe ove komisije Slobodanka Lalić, koja nam je izašla u susret i govorila o ovoj temi. “Komisija je nadležna za obavljanje poslova međunarodne saradnje u oblasti zaštite kulturno-istorijskog naslijeđa, među kojima su pitanja procedure za izvoz pokretnih nacionalnih spomenika i davanja garancija za njihovu zaštitu u slučaju privremenog izvoza.“

Ove procedure su veoma precizno utvrđene. Komisija donosi odluku o proglašenju pokretnog dobra nacionalnim spomenikom i utvrđuje mjere zaštite spomenika, a jedna od mogućij mjera je i zabrana iznošenja nacionalnog spomenika u inostranstvo. "Izuzetno, pokretni spomenik se može privremeno iznijeti u inostranstvo radi prezentacije ili konzervacije, ako se konzervacija ne može izvršiti u BiH. Odobrenje za privremeno iznošenje u tom slučaju daje Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, ukoliko bude nedvojbeno utvrđeno da to neće ni na koji način spomenik ugroziti", kaže gospođa Lalić.

Komisija u rješenju o odobrenju za privremeno iznošenje spomenika utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uslova i o svojoj odluci obavještava vladu entiteta, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu BiH i javnost.

Pomenutim pravilnikom Komisija ima sljedeće nadležnosti: saradnju sa Interpolom, drugim međunarodnim organizacijama i državama u slučajevima nestanka pokretnih nacionalnih spomenika, pitanja procedure za izvoz pokretnih nacionalnih spomenika i davanja garancija za njihovu zaštitu u slučaju privremenog izvoza, te davanje koncesija stranim državljanima za istraživanja koja se odnose na nacionalne spomenike.

Međutim, kao što je već rečeno, Komisija nema registar otuđenih umjetnina. Interpol je izdao CD Rom sa svim kulturnim dobrima za kojima se traga, koja su pronađena, kojima se ne zna vlasnik ili su pod sporom iz čitavog svijeta i taj se dokument svake godine ažurira i svako ga može naručiti preko interneta i provjeriti da li se nešto što želi kupiti nalazi na nekoj od ovih lista. Dok ne napravi nekakav registar otuđenih kulturnih dobara, BiH neće moći značajno doprinijeti ovom svjetskom projektu protiv ilegalne trgovine kulturnim spomenicima, ili pronalaženju nestalih predmeta od historijske, kulturne i umjetničke vrijednosti. Bilo kojih, pa ni svojih.

Uprkos tome, vlasti BiH, ipak, znaju adresu četiri izgubljena predmeta. Jedan od njih je i veoma značajna i neprocjenjiva originalna Povelja Kulina Bana iz 1189. godine, koja je regulirala trgovinu između Bosne i Dubrovnika. O vraćanju ovog dokumenta ili njegovom posuđivanju, u toku su pregovori između BiH i Rusije.

Osim toga, kada god može, Komisija reaguje. "U slučaju krađe četrdesetak umjetničkih djela iz zbirke Terzić u Banjaluci, kada je Komisija pokrenula postupak, obavijestila Interpol, carinsku službu BiH i javnost, nakon određenog vremena umjetnine su vraćene," kaže gospođa Lalić. Što je ujedno i dobar primjer za mogućnosti dobro organiziranih institucija u ovoj oblasti.

Velika pljačka koja traje

Svijest o značaju kulturno-historijskog naslijeđa nedovoljno je razvijena u regionu, a zbog rata i ratnih stradanja, ovo pitanje je u BiH još više zanemareno, čemu doprinose i vlasti koje nisu sposobne da sistemski riješe ovaj problem.

“BiH mora krenuti prvo od promjene odnosa prema kulturi, mora imati zakon o kulturi i institucije i specijaliste u različitim službama sigurnosti,” smatra Ibrahim Spahić, ali realnost je drugačija. Ona, po svemu, izgleda kao da se uništavanje i pljačka kulturne baštine BiH nastavlja, dok vlasti šute i "mjere" u čijoj je ova pljačka nadležnosti. Možda o njenim razmjerama svjedoči upravo to što se ne može pronaći institucija koja bi se dragovoljno latila posla utvrđivanja šta je sve iz bogatog kulturnog naslijeđa naroda BiH, tim narodima oteto.

A narod i država bez kulturnog identiteta, nemaju svjetlu budućnost.

Konvencija i kodeks

Pitanja izvoza, uvoza i prenosa svojine na dobrima pokretnog naslijeđa regulisana su međunarodnom Konvencijom o mjerama za zabranu i sprečavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara iz 1970. godine, koju je BiH ratifikovala 1993. godine. Prema ovoj konvenciji, države članice obavezuju se, između ostalog, da zabrane iznošenje sa svoje teritorije kulturnih dobara uz koja nije priloženo uvjerenje o izvozu, da zabrane uvoz kulturnih dobara ukradenih iz muzeja ili sa javnog ili vjerskog spomenika ili iz kakve slične ustanove sa teritorije druge države potpisnice ove konvencije, sprečavaju nabavku kulturnih dobara koja potiču iz drugih država i koja su nezakonito izvezena, da zabrane prisilan prenos svojine, zabrane prenos svojine kojim se potpomaže nezakoniti izvoz ili uvoz kulturnih dobara, te da svojim krivičnim zakonima predvide kazne za osobe koje prekrše navedene zabrane.

Kodeks profesionalne etike Međunarodnog savjeta muzeja (lOOM) također sadrži poglavlje o zabrani nabavke muzejskih eksponata putem nelegalne trgovine (ukradeni ili nelegalno izvezeni iz zemlje iz koje potiču)  

Istorija velike pljačke

Pljačkaju se ateljei poznatih slikara, privatni stanovi u potrazi za umjetninama, crkve, muzej u Banjaluci je opljačkan dva put, prodaju se i falsifikati, a mnoga djela nisu pronađena i vjerovatno su prokrijumčarena van zemlje

Ne bi bilo čudno da su slikari u Bosni i Hercegovini (BiH) već navikli na krađe, ali i na nereagiranje nadležnih organa. Prateći slučajeve pljačke njihovih ateljea po štampi i drugim izvorima (a to vjerovatno nije kompletan popis), jasno je da lopovi veoma dobro znaju koliko su umetnički predmeti isplativ plijen. Na žalost, jasno je i da su krađe umjetničkih djela, antikviteta i arheoloških vrijednosti prilično uobičajen oblik kriminala u BiH. P

oznati slikar Salem Obralić, na primjer, potvrdio je da mu je atelje u Sarajevu dva puta opljačkan. Sličnu sudbinu doživio je i sarajevski slikar Irfan Hozo, čiji je depo umjetničkih djela, koji se nalazio u njegovoj kući, pokraden u decembru 2005. godine.

Policija je kasnije uhapsila dvojicu mladića, kojima se na teret stavljala provala u stan vlasnice F. O. u sarajevskoj ulici Kaptol, odakle su ukrali sliku "Ženski portret sa psom u naručju" autora Romana Petrovića. Ovu sliku policija je našla u Zenici, a vlasnica je kazala da je vrijednost veća od 50.000 KM. Tragom trgovine dvojice pljačkaša, policija je došla i do jednog Sarajlije, koji je od ovih mladića kupio ukradenu sliku Romana Petrovića, a zatim je prodao u Zenici. Kod istog čovjeka, policija je pronašla još 11 slika nestalih iz depoa Irfana Hoze. Hozo tvrdi da mu je tada ukradeno ukupno 15 slika, tako da se potraga za još četiri djela nastavlja.

U drugom slučaju, koji potvrđuje tezu o međunarodnoj prirodi "crnog tržišta" umjetničkih radova, policija RS pronašla je 26. maja 2005. godine u Banjaluci šest umjetničkih slika ukradenih 2000. godine iz "Apatinske pivare" u Srbiji. Iz poslovne zgrade "Apatinske pivare", naime, ranije je ukradeno deset umjetničkih djela poznatih srpskih slikara. Pojavile su se u Banjaluci, gde su ih za svoje privatne kolekcije kupili vlasnik banjalučkog "Big radija" Ljubiša Kragulj i poslanik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Narodnoj skupštini RS Krstan Simić. Simić je pet slika predao inspektorima kriminalističke policije Centra javne bezbjednosti (CJB) Banjaluka, dok je kod Kragulja pronađena samo jedna slika, jer je ostale poklonio prijateljima u Srbiji.

Radio aukcionari

Kriminalci u BiH se ne bave samo krađom i preprodajom originalnih slika i umjetnina, već i onih falsifikovanih, pa zato svi kupci moraju biti spremni na eventualne zamke i prevare.

Tako je u martu prošle godine banjalučka policija podnijela dva izvještaja nadležnom tužilaštvu protiv Zorana Krivića (45) iz Zagreba, državljanina Hrvatske, i Senada Granule (41) iz Sarajeva. Policija u izvještaju navodi da su Krivić i Granula u januaru 2006. godine, putem zakupljenog termina na "Nes radiju", održali aukciju prodaje umjetničkih slika, koje su sve bile falsifikovane. Prodali su četiri komada za ukupno 3.050 eura. Kada je policija saznala da su aukciju održali i na banjalučkom "Uno radiju", provjerila je prodate slike i ustanovila da su i one falsifikati. Krivić je do prije nekoliko godina radio kao voditelj emisije "TV aukcija" na televiziji OTV u Zagrebu, te vodio radijske aukcije preko mreže lokalnih hrvatskih stanica.

On je već osuđivan za ova krivična djela, a slične aukcije organizovao je u Bugarskoj, BiH, Sloveniji i Turskoj. Provalne krađe zabilježene su i u Banjaluci, a samo u zadnje dvije u Muzeju Republike Srpske, ukradena su 274 predmeta, 194 arheološka i 80 istorijskih.

Ukupna materijalna šteta iznosila je oko 300.000 KM, s tim da nije izvršena procjena nestalog materijala iz zbirke od 12. do 16. vijeka, čija je vrijednost na međunarodnom tržištu ogromna. Policija je uspjela da pronađe tek nekoliko ukradenih predmeta, ali većini se izgubio svaki trag.

Inspektor MUP Kantona Sarajevo Milorad Bašić ljubazno je pristao da govori o onome što sarajevska policija zna o krivičnim delima iz ove oblasti: "U sarajevske muzeje od završetka rata nije izvršena nijedna provalna krađa, odnosno MUP KS nije dobio nijednu prijavu o tome. Provalna krađa u muzej u Starom Gradu evidentirana je 2005. godine, ali je tamo otuđen jedan laptop, koji je u međuvremenu i vraćen," kaže inspektor Bašić.

"U Novom Gradu smo, prije toga, 2004, imali tri provalne krađe u vjerskim objektima. Jedna je bila u Crkvi Sv. Luke Evanđeliste, kada je otuđena ikona koja je vraćena, a provalnici su uhapšeni i procesuirani“, kazao je Bašić. Prema njegovim riječima, u rimokatoličkoj kapeli u Dobroševićima je otuđena vjerska slika i dio vjerske brojanice, ali je i to vraćeno, s tim da je uhapšen izvršilac, koji je bio među ovom trojicom iz ranije krađe. Bašić je rekao da je u Reljevu isti počinilac iz pravoslavne crkve otuđio više slika, koje su pronađene. Čovjek je, izgleda, uhapšen taman što se specijalizovao.

Zlosrećna crkva

Crkva Svetog preobraženja u Novom Sarajevu, iz nekog je razloga izuzetno privlačna lopovima. "Iz te je crkve 2003. godine otuđena ikona s likom anđela, obložena srebrom. Iz crkve su, međutim, kazali da se ne radi o originalu, a ikonu nismo pronašli. Iste godine iz ove crkve bio je otuđen pozlaćeni krst, ali smo počinioca uhapsili, a krst vratili u crkvu. Pretprošle godine, iz ove je crkve otuđena još jedna ikona, koju smo vratili. Počinioci provala u ovu crkvu, bili su sitni lopovi sa Grbavice i zato smo ove predmete brzo pronašli", kaže Bašić.

Bašić, međutim, ističe da je bilo dosta slučajeva provala u stanove u Sarajevu, s ciljem otuđivanja umjetničkih slika. "Imali smo prijavu jedne estradne umjetnice, koja je prijavila nestanak tri umjetničke slike, koje još nisu pronađene. Iz dva privatna stana odneseno je sedam-osam vrlo vrijednih slika, a imali smo i slučaj pljačke ateljea likovnog umjetnika Rizvića, koji ni do danas nije riješen. Uz saradnju umjetnikove udovice proveli smo opsežnu istragu, ali bez rezultata, a najvjerovatnije su ove slike završile u inostranstvu", pojasnio je Bašić.

Iz ateljea Ismeta Rizvića, u ulici Adžemovića 15 u Sarajevu, ukradeno je čak oko 300 slika, među kojima su bila i 64 akvarela rađena na specijalnom japanskom papiru.

"Ovo je ogroman gubitak za umjetnost ovako male zemlje i malog naroda. Ukradeni akvareli, rađeni su na japanskom papiru, nešto je što niko drugi nije radio, a s čim je rahmetli Rizvić eksperimentisao," izjavio je nakon ove najveće krađe umjetnina u Sarajevu sarajevski slikar Salem Obralić, i sam žrtva dvije provalne krađe.

Kupac poznat unaprijed

Inspektor Bašić smatra da je rezon kod ilegalne trgovine umjetninama da postoji unaprijed poznat kupac, te da se obično ne dešava da neka umjetnina, koja je otuđena u Sarajevu, bude i prodata u ovom gradu.

"To su stvari koje idu iz jednog kantona u drugi, mada i to rijetko, jer obično su putevi ilegalne trgovine umjetninama između dva entiteta i zato je to nadležnost Federalnog MUP-a i Agencije za istrage i zaštitu (SIPA)", rekao je Bašić.

Dodao je da je tokom rata u BiH bivši Republički MUP pokrenuo akciju zaštite umjetnina s ciljem njihovog spašavanja.

"Sve policijske uprave su ta saznanja slala kasnije formiranom Federalnom MUP-u. Tokom rata sam radio u kriminalističkoj policiji u Novom Gradu i nismo imali nikakvih prijava, ali je moguće da ih je bilo u ostalim sarajevskim općinama", rekao je Bašić.

Istakao je da policija ne obezbjeđuje muzeje i galerije, koji imaju čuvarske službe, ali da ih policijske patrole redovno obilaze i na zahtjev vrše pojačani nadzor tokom izložbi i kulturnih manifestacija.

Bašić je kazao da MUP KS preko Federalnog MUP-a sarađuje s Interpolom, koji je u zadnjih nekoliko godina poslao zahtjeve za potragu za umjetninama, koje su ukradene u drugim zemljama.

"U Sarajevu nijedan ovaj predmet nije pronađen, stoga što najvjerovatnije nisu ni došli na ovaj prostor. Radilo se o bistama velike vrijednosti, a takve predmete ovdje nema tko kupiti", smatra inspektor Bašić.

Loša sreća za Berberova falsifikatora

Prošle godine, nepoznati muškarac je ponudio drugom čovjeku za 200 eura dvije grafike Mersada Berbera. Nije imao sreće. U pitanju je bio umjetnikov sin, Ensar Berber, koji je posumnjao da su grafike "Flora u bijelom" i "Glava žene" krivotvorene, kupio ih i predao policiji.

Policija je u štampariji 41-godišnjeg Zagrepčanina pronašla 112 matrica, odnosno fotolitnih ploča-filmova s prepoznatljivim motivima poznatog likovnog umjetnika, 66 komada nepotpisanih certifikata s reproduciranim motivima autentičnih Berberovih djela, te četiri krivotvorene grafike.

Tokom razgovora s autorom i njegovim sinom, policija je utvrdila da se radi o krivotvorinama vrlo dobre izrade, jer su otisnute na identičnom grafičkom stroju i tehnici izrade kao i originalni, ali su se uprkos jednakom kvalitetu boje i štampe, od originala razlikovale po debljini i vrsti papira.

Sredinom 2003. godine, naime, slikar je originalne grafike identičnih motiva štampao u drugoj štampariji u Zagrebu, ali matrice nije vratio, nego ih je ostavio u štampariji. Očito, brzo se našao neko ko je u tome vidio izvor dobre i lahke zarade.

Pošteni nalazači

Na kraju, ima i pozitivnih primjera. Općina Čapljina, vratila je Udruženju likovnih umjetnika BiH slike iz fundusa Likovne kolonije u Počitelju, koje su u toku rata izmještene i sačuvane od krađe i uništavanja. U općini Čapljina nalazilo se više od hiljadu umjetničkih slika iz počiteljske kolonije.

Na žalost, nije vraćeno i 75 djela poznatih bosanskohercegovačkih slikara, među kojima su bile i "Mjesto pod brdom" Affana Ramića iz 1987. godine, "Tvrđava Počitelj" Salema Obralića iz 1974, "Ljeto" Ismara Mujezinovića iz 1981, "Sjećanje na obalu" i "Muha" Milivoja Unkovića, "Lišće" Marija Mikulića iz 1969. godine, kao i "Kompozicija" Enza Lionelija iz Italije, sve slike velike umjetničke i materijalne vrijednosti.

Koliko će još djela naše umjetnosti biti ukradeno i prodato na crnom tržištu? Koliko je dijela uopšte preostalo? Da li BiH sebi može priuštiti da bez specijalizovanih službi policije, institucija za zaštitu kulturnih dobara i sredstava izdvojenih za to, gotovo bespomoćno posmatra kako kriminalci raznose ono po čemu se jedan narod razlikuje od životinja?

Priču, kako je objavljena na servisu agencije ONASA, pogledajte ovde.