Panel 'Izvan učionice: Resursi neformalnog sektora u službi obrazovanja' održan je u okviru konferencije 'Pedagoški kompas u medijskom labirintu: prilike i izazovi' u Sarajevu.

foto: Mediacentar Sarajevo

O tome kako različiti sektori – škola, arhivi, civilno društvo – razvijaju i dijele resurse za medijsku pismenost, te kako se ti resursi mogu učiniti održivima i dostupnima svima, razgovaralo se na panelu „Izvan učionice: Resursi neformalnog sektora u službi obrazovanja“. Panel je održan u okviru Međunarodne naučno-stručne konferencije „Pedagoški kompas u medijskom labirintu: prilike i izazovi“ na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Kroz iskustva prosvjetnih radnika, bibliotekara i arhivista te predstavnika nevladinog sektora i konkretne primjere koje su naveli, govorilo se o resursima koji nastaju kroz rad civilnog društva, na koji način se koriste, razmjenjuju i kako od radionica dolaze do učionica. Isto tako, bilo je riječi o tome radi li se dovoljno da ih se učini održivim i široko dostupnim te koristi li se dovoljno njihov potencijal u formalnom obrazovanju. Istaknuto je i kako je u procesu medijskog opismenjavanja, uz kreativnost, neophodno i kritičko promišljanje.

Prisjećajući se posjete jednoj od škola u Pragu, nastavnik Četvrte osnovne škole Brčko, Ernad Osmić govorio je o tehnološkim inovacijama koje se tamo koriste i kako, na primjer, digitalne table služe za obavještavanje učenika. Nasuprot tome, primijetio je, u Bosni i Hercegovini „tehnologija koja se nabavlja školama ne koristi se u kreativne svrhe“.

„U okviru predmeta bosanski jezik i književnost, koji predajem, postoji dio koji se zove 'medijska kultura', no to je jako zastarjelo. Ali ako ne radiš po udžbenicima, dobiješ opomenu. U tim smislu, ministarstva i pedagoške institucije veoma cinično pristupaju inicijativama civilnog društva – samo se zabilježi da je nešto urađeno, ali nedostaje follow up, kao i potvrda da je nešto usvojeno“, rekao je Osmić.

Iz iskustva koja ima sa učenicima, primijetio je i da oni ne poznaju ni medije, ni novinare, čak ni autore omiljenih pjesama. „Ne znaju ni omiljene pjesme, nego 30 sekundi, koliko TikTok dopušta, pa je očekivati da znaju novine i novinare jako mnogo ako ne znaju ni ono u čemu uživaju“, konstatirao je Osmić.

I medijski arhivi mogu pridonijeti obrazovanju

O poznavanju medijske scene, odnosno tišini koja nastupi među mladim ljudima na pitanje ko im je omiljen u svijetu novinarstva i znaju li kog novinara, govorila je i Samra Lučkin, komunikacijska ekspertica Udruženja građana „Ja BiH u EU“.

„Kad nema novinara, tu su influenceri i content creatori, a to otvara prostor za dezinformacije i lažne vijesti“, istakla je Lučkin, te u tom kontekstu istakla važnost saradnje nevladinog sektora i obrazovnih institucija.

Dragan Golubović, voditelj digitalnog arhiva Infobiro u okviru Mediacentra Sarajevo, govorio je o svojim iskustvima susreta s djecom, prepričavajući neke od anegdota koje su se dogodile, ali i ukazujući na važnost posvećenosti poslu.

„Kad sam, tokom jednog susreta, učenike Četvrte gimnazije na Ilidži pitao koje su najstarije novine u Bosni i Hercegovini, odgovor je bio ili Dnevni avaz, ili Oslobođenje, iako je razlika ogromna – 42 godine. Objasnio sam im potom kako Infobiro ima dio koji se zove Historijski arhiv i čuva novine od 1850. godine, kad su štampane prve bosanskohercegovačke novine – Bosanski prijatelj, i da je to cijela jedna historija novinarstva i medija u Bosni i Hercegovini“, rekao je Golubović.

Za Infobiro navodi kako je „promijenio paradigmu arhiva, jer se uvijek smatralo da je arhiv zapravo neka zgrada sa knjigama, novinama, papirima, prašinom…“ Sadržaj tog online arhiva je pretraživ po ključnoj riječi i dostupan 24 sata, dodao je Golubović, te istakao kako je time otvoren prostor u kojem medijski arhivi mogu pridonijeti obrazovanju. Prema njegovim riječima, to „nije samo alat za gledanje u prošlost, nego alat za sticanje kompetencija kakva jeste i medijska pismenost“.

„Dovoljno je da se uzme jedan tekst iz starih novina i izvade nepoznate riječi i onda da govorimo sa djecom o tim riječima. I tu arhiv može biti alat medijske pismenosti, a potrebno je samo malo dobre volje i posvećenosti. Treba djeci neka priča oko toga da ih zainteresujete, pa sam, na primjer, nosio primjerka časopisa Nada iz 1896. godine u školu i gledali su to kao neko čudo. Dakle, ima načina da u uskoj saradnji sa nevladinim organizacijama nastavno osoblje iskorači iz 'zone komfora' koju nudi nastavni plan i program i ponudi sadržaj kako bi se mogla zadržati pažnja djece“, preporučio je Golubović.

Nikad nije prerano početi raditi na medijskoj pismenosti djece

Nastavnik Osmić smatra da na medijskoj i informacijskoj pismenosti djece nije prerano raditi ni sa djecom prvog razreda osnovne škole, te dao savjet civilnom društvu da „što više uproste način na koji se pristupa odgovornima“. „Ako nešto nije jednostavno kao objaviti fotografiju na Instagramu, nećete uspjeti, ako ne vidim da je nešto na dva klika – ne pokušavam. Moramo raditi na tome da maksimalno uprostimo procedure“, predložio je Osmić.

„Nikad nije dosadno na času kad se koriste vannastavne metode da se nešto pojasni. Dakle, postoji način i potrebno je da dođemo do informacije i znanja bez obzira koliko klikova je potrebno“, zaključio je Golubović.

Održani panel bio je dio programa trodnevne konferencije na kojoj se govorilo o istraživanju i jačanju medijske i informacijske pismenosti kao ključne kompetencije 21. vijeka, ali su se i razmatrali pedagoški pristupi koji podstiču kritičko mišljenje, odgovorno korištenje informacija i sigurnost u digitalnom okruženju.

Konferenciju, koja je završena dvjema radionicama („Tehnologija koja osnažuje – klikom do inkluzivnog obrazovanja“ i Primjena medijskih sadržaja o ratu 1992-1995. u nastavi historije“), te dodjelom zahvalnica, organizovao je Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u partnerstvu sa Regulatornom agencijom za komunikacije (RAK), Fondacijom za razvoj medija i civilnog društva Mediacentar Sarajevo i UNESCO-om. Održana je u okviru kampanje „Dani medijske i informacijske pismenosti“.

Mediacentar učestvuje u ovoj aktivnosti kroz projekt "Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promoviranje dijaloga“. Projekt implementiraju partnerske organizacije SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Vijeće za štampu Kosova, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet uz finansijsku podršku Evropske unije.

___