Na sjeverozapadu Kenije, 100 kilometara od granice sa Južnim Sudanom, nalazi se grad Kakuma na čijoj periferiji u izbjegličkom kampu, na koji je nadograđeno izbjegličko naselje Kalobeyei, živi oko 222.000 ljudi. U sklopu kampa naziva Kakuma nalazi se biblioteka, pijaca ali i redakcija - Kakuma News Reflector, poznatija kao Kanere.

 

Mali tim novinara iz Kanere pokriva svaki aspekt života u izbjegličkom kampu u kojem živi više od 19 nacionalnosti. Izbjeglice iz Južnog Sudana su većina stanovništva Kakume.

 

Tolossa Asraf, urednik Kanere, u izbjegličkom kampu živi skoro 10 godina. Asraf, koji je studirao novinarstvo u Etiopiji, radi u ovoj redakciji blizu šest godina.

 

„Svijet ne bi imao pojma šta se dešava unutar izbegličkog kampa“, kaže on.

 

 

U svojim izvještajima pokrivaju lokalne vijesti, počevši od tuče između zajednica u kampu, sve do smrti lokalnog fudbalera. Međutim, protesti nastavnika u kampu zbog niskih plata i platne diskriminacije je ono što je mjesecima dominiralo u njihovom izvještavanju.

 

“Fokusiramo se na priče koje bi mogle promijeniti nešto u životu izbjeglica, bilo da su to poplave, optužbe za korupciju protiv humanitarnih agencija, problemi sa dokumentacijom, problem sa zdravstvenim sistemom ili porast samoubistava. Nas zanima sve što može uticati na živote izbjeglica”, kaže Asraf.

 

U redakciji su zaposleni volonteri koji obavljaju svoje svakodnevne poslove, ali se sastaju barem jednom sedmično kao urednički tim. Oko deset aktivnih članova redakcije – sastavljenih od novinara iz Južnog Sudana, Etiopije, Burundija, Demokratske Republike Kongo i Kenije – pokrivaju priče iz cijele Kakume, koja je podijeljena u četiri područja. Kako bi se uštedjelo na troškovima transporta, urednički tim novinarima dodjeljuje priče koje se dešavaju u oblasti u kojoj su oni smješteni a imaju i saradnike iz Kalobeyeija, izjegličkog naselja koje je udaljeno oko 3,5 kilometara od Kakume.

 

“Mi smo mali tim. Nemamo kancelariju. Koristim svoj telefon za pisanje priča”, kaže novinar Kanere Baluu W. Makuach.

 

Redakcija ima stari diktafon ali i nešto opreme koju su donirali međunarodni novinari i medijske organizacije koje su posjetile kamp. Novinari Kanere se oslanjaju na pametne telefone za snimanje intervjua. Budući da u kampu nema struje, solarna energija i generator koji se koristi u večernjim satima omogućavaju timu da puni opremu i ažurira web stranicu i društvene mreže. 

 

 

Kanereova nezavisnost od humanitarnih agencija najvažnija je za ovaj tim.

 

“Novinari u bilo kojem dijelu svijeta imaju različite izazove, ali naši su sasvim drugačiji”, kaže Asraf.

 

Kanere se u finansiranju oslanja na donacije i povremene grantove. Kažu i da im je podrška njemačkog ministarstva vanjskih poslova tokom pandemije COVID-19 obezbijedila mali budžet ali i zapošljavanje dodatnog osoblja kako bi izvještavali o javnom zdravstvu na više jezika. „Po mom mišljenju, naše izvještavanje je spasilo živote“, kaže Asraf.

 

Iz ove redakcije kažu i da bi voljeli objavljivati izvještaje na više jezika, uključujući kiswahili i arapski.

 

 

Prema izvještajima, kenijska vlada se obavezala da će zatvoriti kamp Kakuma do juna 2022, no novinari Kanere su skeptični po tom pitanju. 

 

“Mislim da su ovo stalne prijetnje i da ih vlada koristi da dobije još pomoći”, navodi jedan od urednika Qaabata Boru koji je u Kakumi živio četiri godine. Sada se nalazi u Kanadi odakle nastavlja uređivati priče u Kaneri.

 

Kanere je takođe i registrovana nevladina organizacija u Keniji, koja ima reportera u drugom izbjegličkom kampu a ima i veze sa kampom u Ugandi i sa izbjeglicama izvan Kenije. Takođe imaju i dva reportera koji rade u Najrobiju.

 

Asraf naglašava da bi volio da Kanere bude međunarodno sredstvo za predstavljanje raseljenih ljudi širom svijeta. 

 

Izvor: Reuters Institute