Mediji uglavnom nemaju uređivačke politike za mlade, pa je Omladinska novinska asocijacija u BiH razvila alate za lakšu komunikaciju.

foto: Omladinska novinska asocijacija u BiH

Razlika u razumijevanju svijeta koji nas okružuje – mediji, internet, digitalna tehnologija – između milenijalaca i generacije Z je velika. Jednom milenijalcu najobičniji emoji – onaj sa dvotačkom i zarezom – znači izraz sreće i zadovoljstva. Njegov, za jednu generaciju mlađi sagovornik će isti znak tumačiti kao pasivnu agresiju.

Prvom će emoji sa suzom biti klasični izraz tuge i nesreće, a drugi će ga tumači kao nelagodu, tugu s ironičnim prizvukom. Prvom će neki sleng biti nešto što mora naučiti, provjeriti, istražiti, a drugom znak prepun sadržaja.

A oni trebaju međusobno komunicirati.

Percepcija digitalnog sadržaja

Milenijalci su rođeni i odrastali tokom tranzicije iz analognog u digitalni svijet. Novine, časopise, klasične televizijske sadržaje su zamijenili društvene mreže, internet pretraživači, AI pomagala. Generacija Z ne prepoznaje tragove analognog svijeta i za njih je to prahistorija. Njihova komunikacija je brza, više vizualnog karaktera, direktna. Prihvaćaju neformalni ton i sleng i preferiraju dvosmjernu komunikaciju sa institucijama. Njihovi stariji sagovornici su skloniji objašnjavaju, dugim govorenjima, formalnijem tonu. U korištenju digitalnih platformi naglašavaju informativni i profesionalni sadržaj.

Međugeneracijsko nerazumijevanje dolazi i iz činjenice da se trendovi u digitalnom svijetu brzo mijenjanju. Te promjene mladi uočavaju i prilagođavaju im se. Kad pokušavaju da komuniciraju određeni problem s onima koji nisu dio njihovog digitalnog svijeta, nailaze na zid. Sa druge strane tog zida nije nužno neko ko ne čuje, ne vidi, ne osjeća, već naprosto neko ko ne razumije.

Pred tim zidom stoje mladi širom svijeta i pitaju ima li neko sa druge strane. A sa druge strane bi trebali biti roditelji, staratelji, nastavnici, institucije, država… Problem će nastati onda kada ovi sa druge strane ne izgovore ništa što će biti utješno.

Šta se može uraditi?

U Omladinskoj novinskoj asocijaciji su svjesni koliko je važna zdrava komunikacija. Pitali su se koliko čujemo i razumijemo potrebe mladih ljudi u Bosni i Hercegovini. Onda su krenuli istraživati.

Prvo su istražili jesu li mladi u fokusu medijskih izvještavanja u bosanskohercegovačkim medijima. Zadatak je bio da se kvalitativno i kvantitativno sagleda da li i kako mediji plasiraju informacije o mladima, te da se sagleda generalno položaj mladih i stanje u medijima u Bosni i Hercegovini.

Zaključci uopšte nisu ohrabrujući.

Mediji uglavnom nemaju uređivačke politike koje se tiču mladih. Te teme su često marginalizirane i obrađene površno. Mediji koji, prema anketama, mladi najviše prate nemaju rubrike posvećene njima. Nezastupljenost mladih u medijima, stoji u zaključnim razmatranjima ovog izvještaja, upućuje na nebrigu društva za ovu populaciju.

Mirza Mujdžić Jojić iz Omladinske novinske asocijacije priča o problemima mladih u kontekstu medija i društvenih mreža.

„Pisati o mladima nije popularno. O mladima se piše i govori tek onda kada pojedinac postigne neki izvanredan uspjeh ili počini neki zločin. Rijetko se o mladima govori kao grupi koja ima značajnu ulogu u društvu.“

Razmislili su šta je tome razlog. Zašto su mladi nevidljivi? Zašto njihove potrebe nisu visokorangiran prioritet u državi? Vodi li to lošem obrazovanju, lošem ekonomskom statusu, iseljavanju?

Mladi ljudi su nevidljivi, objašnjavaju u ovoj novinskoj asocijaciji, jer ih ne razumijemo. Ne razumijemo njihove potrebe, njihova postignuća, ciljeve i probleme. A oni ne umiju da učine svoje probleme i sebe vidljivima.

Mostovi između generacija

Iz ovih razmišljanja je nastala publikacija Mostovi između generacija: priručnik za bolju digitalnu komunikaciju između generacije Z i milenijalaca. Publikacija je dio šireg programa „(Ne)vidiljivi mladi“ koji pruža mladima platformu da se izraze i pronađu način da budu shvaćeni u svijetu odraslih koji ih često previđaju.

Fokus je, piše u priručniku o međugeneracijskoj komunikaciji, na komparativnoj analizi stavova, mišljenja i tumačenja digitalnih znakova i jezika između milenijalaca i generacije Z. Ispitali su razlike i sličnosti u njihovom komunikacijskom kanalu.

„Priručnik je dizajniran kao vodič kroz dinamičan svijet digitalne komunikacije. Mi tretiramo znakove, sleng, emoji na različite načine. Istraživanje nam je pokazalo da mnoge znakove iz digitalnog svijeta doživljavamo drugačije. Čak suprotno“, govori Mujdžić Jojić.

Danas, očito, nije dovoljno samo pričati istim jezikom.

Priručnik sadrži set alata i smjernica za medije koji vode boljoj komunikaciji s mladima, a samim time i boljem razumijevanju njihovih problema i potreba. U priručniku se nalaze i korisne preporuke za roditelje i nastavnike, političare i organizacije civilnog društva.

Ovi alati pomažu, naglašavaju autori, da prilagodimo jezik i ton komunikacije mladim generacijama, da razumijemo specifičnost digitalnih trendova te naučimo koristiti vizualne i interaktivne formate kako bi poruke bile u potpunosti shvaćene. Priručnik pomaže i poslodavcima koji zapošljavaju mlade.

Priručnik je nastao na kampu u Jajcu. Tamo su učestvovali mladi iz nekoliko gradova – Zavidovići, Mostar, Jajce, Bosanski Petrovac, Doboj Istok, Konjic. Osim što su govorili o utjecaju digitalnih medija na njih, na njihovo obrazovanje i socijalni život, učesnici su proizvodili i medijske sadržaje, kako novinske reportaže tako i video priče.

Njihovi tekstovi su objavljeni u magazinu Karike čiji je izdavač Omladinska novinska asocijacija. Ovaj magazin je jedna od rijetkih medijskih platformi koja se bavi pitanjima mladih. Tamo je moguće naći tekstove o konkretnim problemima kao što su studij, studentski smještaj, iseljavanje, zapošljavanje... Moguće je naći i tekst o emocionalnoj i vještačkoj inteligenciji, o našim identitetima na društvenim mrežama ili o ljudskim pravima u kontekstu recentnih političkih zbivanja.

Mladi imaju šta reći, zaključuju u Omladinskoj novinskoj asocijaciji, ali ih treba slušati i naučiti komunicirati s njima. O problemu obično govore s malo riječi, ali to ne znači da problem nije veliki. 

Društvene mreže kao medij

U Omladinskoj novinskoj asocijaciji insistiraju na regulaciji sadržaja koji se plasiraju na društvenim mrežama. To bi preveniralo govor mržnje, nasilničko ponašanje, zloupotrebu identiteta, rodne i rasne stereotipe, cyberbullying itd.

„Da li moja mama ili tvoja obitelj znaju šta mi danas objavljujemo? Šta čitamo, šta nas zanima, šta gledamo? Da li mi kritički prilazimo tome, to nikoga ne zanima. Ono što čitamo, gledamo, konzumiramo smo zapravo – mi. Ko to kontroliše? Niko“, govori Mujdžić Jojić.

Mladi većinom ne znaju kako da se zaštite na društvenim mrežama i ne postoji mjesto gdje se mogu informirati o tome.

„Kada nam na određenoj stranici traže pristanak na nešto, mi to uglavnom prihvatimo, a da ne razmišljamo koje su posljedice toga. Možda je to najveći problem ovog društva i nas koji radimo s mladima“, kaže Mujdžić Jojić.

Budući da se u svijetu društvenih mreža trendovi mijenjaju brzo, često se oni koji se bave problemima mladih i načinom na koji oni komuniciraju pitaju da li su određenu poruku shvatili na ispravan način. Iako misle da imaju sve informacije o tome kako komunicirati s njima, često kasne nekoliko koraka.

„I mi smo se pitali jesmo li medijski pismeni i da li razumijemo dobro stvari oko nas. Nekada ni sami kritički ne promislimo o sadržajima koji nam se plasiraju, a to tražimo od drugih“, zaključuje Mujdžić Jojić.

Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost Fondacije Mediacentar i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

___