Bez sistemske podrške i nastavnih planova, djeca izlaze iz škola nespremna da prepoznaju dezinformacije – Školegijum nudi konkretan alat za učenje kroz igru i debatu.

foto: Školegijum

Za pravilno razumijevanje i pravilnu primjenu medija ključno je: a) kritičko mišljenje; b) građanska kompetencija; c) medijska pismenost; d) politička korektnost.

Jedna od najčešće ponovljenih lažnih tvrdnji na internetu je da su: a) vakcine povezane s autizmom; b) polarni medvjedi ugroženi; c) Amerikanci sletjeli na Mjesec; d) Nikolu Teslu kremirali.

Medijski sadržaj koji nastoji skrenuti pažnju javnosti sa nekog drugog sadržaja ili činjenice ili događaja koji su u tom trenutku u fokusu javnosti naziva se: a) spin; b) spam; c) bot; d) bin.

(Ovo su nasumično izabrana pitanja iz oblasti Medijska pismenost koja ćete naći ukoliko odlučite da u svojoj školi, udruženju, kvizaškom kružoku igrate kviz Hopi.)

Medijska pismenost je sposobnost da se kritički pristupa medijskim sadržajima, da se oni razumiju, analiziraju, procjenjuju i stvaraju. Ona uključuje razumijevanje kako mediji funkcionišu, ko ih proizvodi, kako utiču na publiku, te koje poruke i vrijednosti prenose. Prema dostupnim istraživanjima, značajan broj građana ne zna prepoznati lažne vijesti i ne zna kritički vrednovati sadržaj do kojeg dolazi, što ih čini podložnim manipulacijama. Nepotpuno informirani donose odluke i učestvuju u javnom životu.

Medijska pismenost kao predmet u javnom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ne postoji. Tema se sporadično spominje u okviru predmeta maternji jezik. Ne postoje udžbenici, niti jasna metodologija. Učenici iz škola izlaze nespremni da kritički pristupaju medijskim sadržajima, da ih razumiju, da ih analiziraju, procjenjuju i stvaraju.

In Media Pub

Kviz Hopi i priručnik koji ga prati su osmišljeni tako da pomognu nastavnicima – i ne samo njima – da, zabavljajući se pritom, steknu solidno znanje o medijima, društvenim mrežama, internetu… Kviz funkcionira kao aplikacija i, osim o medijskoj pismenosti, sadrži pitanja iz drugih oblasti znanja.

Igra počinje tako što prva ekipa skokom konja u šahu pomjeri figuricu (nazvanu hopi) na željenu oblast iz koje želi odgovarati. Odgovori li tačno birajući jedan od četiri ponuđena odgovora, može ponoviti skok, a odgovori li pogrešno, skakanje nastavlja sljedeća od četiri ekipe. Pobjeda pripada onoj ekipi koja prva odgovori tačno na po dva pitanja iz svake oblasti. Uz svako pitanje, učesnici dobivaju dodatna objašnjenja, informacije, napomene ili ih se potiče da sami nastave istraživati kako bi došli do potpune informacije.

Koncept je osmislio Nenad Veličković, urednik magazina Školegijum, sa svojim saradnicima.

Školegijum već 15 godina istražuje stanje u obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Kroz svoje analize i istraživanja su utvrdili da je sistem nepravedan – jer ne osigurava jednak pristup obrazovanju za svu djecu, netransparentan – jer se odluke o obrazovanju donose bez učešća javnosti i zastario – jer ne ide u korak sa savremenim obrazovnim procesima. 

Svjesni su da je dug put od inicijative do odluke da se medijska pismenost kao predmet uvede u škole i da iz škola izlaze funkcionalno nepismeni đaci koji će sutra lako nasjesti na neprovjerenu, netačnu, zloćudnu informaciju, ali i da će je širiti i na osnovu nje donositi odluke.

Na pitanje zašto medijska pismenost nije dio školskog sistema, Veličković odgovara:

„Ne bih rekao da kreatori programa nemaju pojma, ali da ne znaju dovoljno, to bih rekao. Takođe, problem je u nastavnicima. Niko im ne zabranjuje da se time bave, ali se svejedno ne bave, osim rijetkih izuzetaka. Najvažniji razlog je, čini mi se, strah od znanja, koji se već neko vrijeme sistematski njeguje ovdje. Znanje može potaknuti na etičnost, što je prijetnja konformizmu. I to se, opet, ne odnosi samo na medijsku pismenost.“

Kviz koji nudi kakvo-takvo znanje o tome što su mediji, kako funkcioniraju i kako ih konzumirati, i priručnik koji ga dopunjava, svakako će doprinijeti razumijevanju zašto je medijska pismenost važna i do kakvih problema može dovesti oslanjanje na nepouzdane informacije. 

Hopi skače po gradovima u BiH

Ovo nije prvi put da Školegijum direktno doprinosi obrazovnom procesu. Stručnjaci, profesori i novinari okupljeni oko Školegijuma su analizirali udžbenike, kreirali nove i drugačije čitanke, objavljivali priručnike i pojmovnike koji pomažu nastavnicima, knjige koje nisu u programu lektire, a trebale bi biti…

Iz Školegijuma su zamolili partnere u osam bosanskohercegovačkih gradova da prošire glasine o održavanju jednog drugačijeg kviza i utiču da se formiraju grupe od pojedinaca različitih starosnih i spolnih kategorija. Tako je hopi sa ljudima koji su ga kreirali skočio u Jajce, Jelah, Konjic, Odžak, Posušje, Prijedor, Srebrenicu i Vareš. Turneja je otvorena u Varešu.

Prilika da se na jednom mjestu s istim povodom – da se zabave i uče – nađu nastavnici, penzioneri, đaci, studenti, inženjeri, izviđači je iskorištena. Na svakom okupljanju, voditelj kviza novinar Zoran Ćatić je, ponukan pitanjima iz aplikacije, držao kratka predavanja, pokretao i moderirao diskusiju sa ciljem da učesnike potakne da kritički promišljaju medijske pojave oko sebe.

Kako smo svi koji imamo profil na društvenim mrežama istovremeno i kreatori i konzumenti medijskog sadržaja, tako imamo ogromnu odgovornost prema tome kako će na drugog uticati sadržaj koji kreiramo i kako ćemo tuđe sadržaje doživljavati. U školama se o tome sistemski, kroz unaprijed osmišljen program i pristup, ne govori.

U Školegijumu to znaju i zato su osmislili aktivnosti koje će pokrenuti debatu o medijskoj pismenosti. A medijski pismen, između ostaloga, znači i biti informiran o aktivnostima, budžetu i raspodjeli budžeta u svojim lokalnim zajednicama. Kviz donosi i pitanja koja proizlaze iz istraživanja o revizorskim izvještajima, budžetskoj potrošnji, prioritetima u obrazovanju koje je provodio i objavljivao tim Školegijuma.

Hopi će nastaviti život u gradovima koje je posjetio. Ideja je da pitanja na koja on svojim skakutanjem otkriva odgovore budu dio kvizaške kulture u sredinama u kojima se ona njeguje. Plan je da uđe i u škole, makar na stražnji ulaz. Nastavnici koji razumiju zašto je važno učiti o medijima, ovaj će kviz koristiti kao dobar alat. Sve im je spremno: važna pitanja i paleta komičnih, tačnih i netačnih odgovora.

Osposobiti dijete da nauči kako učiti

Medijska pismenost i kritičko mišljenje su vještine koje valja razvijati u učionicama i izazov je pomoći učenicima da se snađu u svijetu medija i da nauče kreirati medijske sadržaje.

Od djece se u školama u Bosni i Hercegovini očekuje da namjerno uče – odgovaraju na zadatak – na uvijek istoj lokaciji i u određeno vrijeme. Njih se usmjerava prema predmetima, uče činjenice i ponavljaju ih. Na kraju nastavnici vrednuju njihovo znanje.

Učenje činjenica, princip na kojem je većinski zasnovana obrazovna praksa, nema nikakve šanse u vrijeme razvoja savremenih tehnologija. Potrebno je obrazovne prakse prilagoditi kontekstu – digitalnoj inteligenciji i novim medijima.

Novi pristup obrazovanju bi trebao redefinirati takve prakse i osposobiti dijete da nauči kako učiti. U tom smislu, medijska pismenost i kritičko mišljenje zauzimaju važno mjesto.

Nenad Veličković kaže da nijedan novi korisni sadržaj, pa ni sadržaji koji doprinose medijskoj pismenosti, neće naći svoje mjesto u školama dok to ne dozvole ministarstva. Da stvar bude gora, velika je šansa da u ministarstvima sjede ljudi koji su na negativnoj strani statistike – koji nisu u stanju prepoznati lažnu vijest, niti kritički promišljati o sadržajima koji se pojavljuju na njihovom ekranu. To ne čudi budući da dolaze iz škola u koje još nisu u stanju uvesti medijsku pismenost kao poseban predmet.

„Neki ne znaju, neki ne žele da znaju, neki se uopšte ne zamaraju time je li neka vijest lažna i da li njima neko manipulira. Mislim da je veći problem od toga što nas drugi varaju to što sami sebe varamo. To je direktna i možda najpogubnija posljedica loših škola kakve danas imamo“, zaključuje Veličković.

Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost Fondacije Mediacentar i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

___