Prekršajni postupak zbog navodnog kršenja policijskog sata u vrijeme pandemije koronavirusa obustavljen je nakon više od godinu.

foto: Ajdin Kamber

U julu je nakon više od godinu obustavljen prekršajni postupak koji se zbog navodnog kršenja policijskog sata za vrijeme pandemije koronavirusa vodio protiv freelance novinara i snimatelja Ajdina Kambera koji je za Media.ba govorio o periodu neizvjesnosti, razlozima izdavanja prekršajne prijave, kao i odnosu bh. pravosudnih institucija prema medijskim radnicima.

„Nakon više od godinu dana, u julu 2021. godine sam dobio poziv na saslušanje, došao sam u pratnji advokatice koju je angažovalo Udruženje BH novinari. Nedavno sam dobio sudsku odluku po kojoj se postupak protiv mene obustavlja“, na početku razgovora za Media.ba, kaže Kamber i pojašnjava kako se u presudi navodi da ga se oslobađa odgovornosti jer je dokazao da je novinar koji je u datom momentu bio na radnom zadatku.

Policija Unsko–sanskog kantona je u aprilu prošle godine izdala prekršajnu prijavu Kamberu na osnovu koje je trebao platiti kaznu od 500 KM zbog nepoštovanja policijskog sata iako je novinar postupao po instrukcijama o kretanju dobijenim od Federalne uprave civilne zaštite. Kamber objašnjava da se on u to vrijeme odlučio uputiti u Bihać kako bi sa terena izvještavao o ljudima u pokretu koji su se „suočavali sa konstantim ugrožavanjima prava“, ističući kako su tih dana pristizali i izvještaji o njihovim „prisilnim pushbackovima iz Hrvatske“.

Kako bi izbjegao bilo kakve neugodnosti, probleme i nepotrebe situacije, Kamber kaže da se prethodno obratio Federalnoj upravi Civilne zaštite, koja je donijela odluke o ograničavanju kretanja građanima za vrijeme pandemije i da je dobio upute prema kojim mu je „za rad na terenu potrebna isključivo novinarska iskaznica“ i da se s njom može kretati i u vrijeme policijskog sata, jer je freelancer.

Tokom terenskog rada ga je, kako objašnjava Kamber, jedne večeri „podno Plješevice zaustavila patrola granične policije koja je pozvala i lokalnu policiju“ kojima je pokazao novinarsku iskaznicu i objašnjavao da je novinar koji se, prema uputama civilne zaštite, kreće i radi na terenu.

Uprkos tome, oni su ostali pri stavu da je Kamber prekršio zabranu kretanja i napisali mu prijavu po joj je previđena novčana kazna od 500KM, a Kamber je nakon toga zatražio da ta prijava ide na sudsko odlučivanje, i o tome obavijestio medije, nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava i novinarska udruženja.

„Svakako da kazna od 500 KM nije mala, pogotovo za novinare freelancere i u vrijeme pandemije kada su bili neizvijesni svi angažmani. Mnoge kolege su tada ostajale bez posla, privreda je stala, bile su zatvorene granice i ponekad nije bilo moguće raditi u drugim gradovima ili za vrijeme policijskog sata“, kaže Kamber.

Osim toga, Kamber ističe, kako su se freelance novinari i novinarke tokom pandemije našli u „posebno teškom položaju“ jer su bez stalnog zaposlenja, stalnih i sigurnih primanja i „bez matične redakcije“.

„Teže im je pošto sami moraju pronalaziti izvor financiranja, a i nemaju redakciju da stane iza njih u kritičnim situacijama“, dodaje.

Spor rad pravosuđa

Navedeni postupak se na sudu „odužio“ zbog čega je Kamber prolazio kroz različite faze, od neizvjesnosti i razmišljanja kako će postupak biti okončan, te kako će uložiti žalbu ukoliko presuda bude donesena protiv njega, do momenta kada je, kako kaže, „zaboravio na taj postupak".

„Sporost i tromost pravosudnih institucija jeste jedan od najvećih problema našeg društva. Imamo primjera da su kolegice i kolege novinari otkrili, pa i dokazali, cijeli niz afera i kriminalnih aktivnosti i da se na tome stalo“, jer kako kaže Kamber, pravosudne institucije, prvenstveno tužilaštva, nisu pokretale istrage.

Osim toga, Kamber navodi da je upoznat i sa slučajevima gdje su novinari i novinarke prijavljivali prijetnje, pritiske, kao i fizičke napade na njih, ali da tužilaštva nisu pokretala ili su obustavljala istrage protiv njihovih napadača.

„Svakako da bi pravosuđe trebalo imati više senzibiliteta prema medijskim radnicima u smislu pokretanja istraga i sankcionisanja napada na medije i novinare, čime bi se doprinijelo i većoj sigurnosti, a time i slobodama medija“, ističe Kamber.

O dugim sudskim procesima u BiH u kojima su uključeni novinari, svjedoči i slučaj napada na novinara Vladimira Kovačevića koji je okarakterisan kao pokušaj ubistva. Napad na Kovačevića se desio prije tri godine (26.8.2018.), a iako su zbog pokušaja ubistva Kovačevića dvojici napadača izrečene zatvorske kazne u trajanju od četiri i pet godina zatvora, još uvijek nije poznato ko je bio naručilac ubistva.

Prema istraživanju Udruženja BH novinari, u BiH je tokom prošle godine registrovano 26 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare i medije od kojih su evidentirana tri fizička napada, šest prijetnji smrću novinarima, kao i sedam napada i prijetnji upućenih medijskim kućama.

Isto istraživanje je pokazalo da je u 2020. godini povećan broj slučajeva prijetnji putem društvenih mreža, kao i slučajeva govora mržnje i online nasilja, za šta, u najvećem broju napadači ne budu kažnjeni, a u istraživanju se navodi i da pasivnost institucija, prije svega tužilaštava i sudova, otvara prostor za nove napade i ohrabruje one koji smatraju da mogu vršiti nasilje bez kazne. Evidencija Linije za pomoć novinarima koja djeluje u okviru BH novinara je pokazala da je sredinom prošle godine protiv novinara i medija bilo aktivno 289 tužbi za klevetu.

Zbog lošeg odnosa prema medijima i novinarima u BiH, Kamber napominje da se svi medijski radnici trebaju „zauzimati za sebe kada god smatraju da su ugrožena njihova prava“ i da trebaju biti istrajni u tome, „jer se niko neće izboriti za njihov bolji položaj osim njih samih“.

Kamber je za kraj dodao i da medijski radnici trebaju da se udružuju, međusobno podržavaju i budu solidarni, kao i da prijavljuju svako kršenje njihovih prava, odnosno sve napade, prijetnje i druga ugrožavanja.

O rizicima, izazovima i prijetnjama tokom izvještavanja sa terena i uvedenih mjera zabrane zbog pandemije koronavirusa Kamber je za Media.ba pisao prošle godine.

___