Otpuštanje medijskih djelatnika kao odgovor na finansijsku krizu uslijed pandemije. 

Foto: Pixabay

Ekonomske posljedice pandemije koronavirusa snažno su uticale i na medijski sektor u BiH. Udruženju BH novinari u posljednjih nekoliko sedmica obratilo se više od 20 novinara i urednika medija iz cijele zemlje – neki su dobili otkaze ugovora o radu, drugi očekuju da će ih uskoro dobiti, dok treći navode da su pred gašenjem, govori Maja Radević, istraživačica i projektna koordinatorica iz udruženja. Trenutno najmasovnije otpuštanje novinara, urednika i drugog osoblja se dešava u medijskoj grupaciji koja izdaje Oslobođenje i emituje O kanal.

„Prema našim informacijama, radi se o deset novinara i urednika kojima su prekinuti ugovori o radu, odnosno koji su proglašeni tehnološkim viškom. Neki od njih bili su dugogodišnji uposlenici Oslobođenja sa 20, 30, pa i više godina radnog staža u toj kući“, kaže Radević.

Nesumnjivo je da se mediji, koji su i prije pandemije koronavirusa imali finansijske poteškoće, sada nalaze u veoma teškoj finansijskoj situaciji – naročito oni čiji opstanak ovisi od prihoda iz marketinga, koji širom svijeta drastično opadaju. O tome govore i zatvaranja regionalnih i lokalnih novina od Australije do Amerike, otpuštanja 20 zaposlenih u novinama Zëri na Kosovu, smanjenje primanja medijskih djelatnika u Hrvatskoj i teška situacija u kojoj su se naročito našli honorarni saradnici.

Ipak, da li je otpuštanje medijskih radnika jedini mogući odgovor na finansijsku krizu?

Drastičan pad prihoda

Zbog otkaza ugovora o radu novinara i medijskih djelatnika u Oslobođenje grupaciji, ali i najave sličnih postupaka u najmanje 10 medijskih kuća, Upravni odbor BH novinara je objavio protestno pismo putem kojeg su pozvali medijske poslodavce da zaustave otpuštanja novinara i drugih medijskih djelatnika kao ekonomsku mjeru i odgovor na finansijsku krizu.

Smanjenje broja uposlenih, ukoliko je nužno, bi trebalo biti provedeno na zakonit način, bez diskriminacije, u konsultaciji sa sindikatom uposlenika i uz punu zaštitu radnih i socijalnih prava novinara, poručuju iz udruženja.

Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, kaže da su zbog drastičnog pada prihoda u Oslobođenje grupaciji donijeli odluku da posegnu za jedinom mogućom, iako krajnje nepopularnom mjerom – smanjivanjem broja uposlenih. Umanjili su kapacitete svih sektora za deset posto i u cijeloj je grupaciji 17 uposlenika dobilo otkaz. Ona dodaje kako se deset urednika, novinara, fotoreportera i DTP operatera Oslobođenja našlo u programu zbrinjavanja radnika koji su tehnološki višak – koji će, kaže, ponovo biti pozvani na posao ukoliko za to bude mogućnosti.

Od trinaestog marta najveći dio uposlenika Oslobođenja radi od kuće i s prvim zastojima u transportu je smanjen broj stranica i broj izdanja.

„Oslobođenje izlazi na 32 strane, osim petkom i vikendom kada smo ukinuli nedjeljno izdanje. Svi prilozi su smanjeni, iako smo uspjeli zadržati TV program. Već od 8. marta najavljene reklamne kampanje se listom otkazuju, a sa zabranama rada i zatvaranjem većeg dijela objekata broj naših prodajnih mjesta je smanjen za 40 posto. Distributeri su također smanjili svoje aktivnosti, neki su – zbog proslave Uskrsa – i otkazali distribuciju u određene dijelove BiH“.

Selimbegović objašnjava da program zbrinjavanja radnika koji su tehnološki višak podrazumijeva otpremnine za one kojima je otkazan ugovor o radu.

„Poduzete mjere su iskoordinirane sa predstavnicima reprezentativnog sindikata, kao i sa kolegama koji ostaju bez posla, a o svim detaljima smo uredno izvijestili i Udruženje BH novinara. Sedmoro naših kolega je već prihvatilo ponuđene otpremnine, a ostali uposlenici Oslobođenja obavezali su se na tromjesečni aranžman koji znači isplatu minimalne plaće. Odabrali smo opciju uravnilovke – dakle identičnog tretmana za sve nas, da pokušamo i na taj način ispuniti obaveze koje imamo i da prevaziđemo krizu“, kaže ona i pojašnjava kako su saradnicima, većinom kolumnistima, također umanjili ugovore. Neki od njih su, kaže, ponudili da pišu i bez naknade.   

Mirela Dautbegović, predsjednica Sindikata Oslobođenja, kaže da su svjesni teške sitaucije koja je nastala, te enormnog pada prihoda.

„Tragično je što su kolege, nažalost, ostale bez posla. Mala je utjeha što će primati naknadu s biroa i dobiti otpremninu. Kolege koje su ostale na poslu su na minimalcu“, govori Dautbegović i navodi da je država trebala brže i efikasnije reagovati i zaštiti medije.

„Vlast nam je zatvorila trafike te prodajna mjesta, zabranila izlazak našoj najvjernijoj publici – onim starijim od 65. godina... Mi ćemo se boriti, čim kriza prođe, za to da se kolege koje su ostale bez posla vrate na radna mjesta, a takođe da se i ovim kolegama koje su sad na minimalcu, plate vrate na prijašnji nivo“, govori Dautbegović i dodaje da je Sindikat u ovoj situaciju mogao više, sigurno bi to učinio.

Tehnološki višak

Priče uposlenika kojima je rečeno da su tehnološki višak u sastavu Oslobođenje grupacije su slične, ali o njihovom ukupnom broju, cifre su bile različite. Radio Slobodna Evropa je jučer objavila informaciju da su u Oslobođenje grupaciji podijeljeni otkazi za 45 uposlenika, a danas je u istom tekstu taj broj smanjen na 17. S obzirom na to da grupacija ima više medija i servisa – Oslobođenje, O Kanal (bivši TV1), MojaBiH, Dani i Sport1.ba – uposlenici govore da nije im poznat cjelokupan broj onih koji su ostali bez posla.

Dugogodišnji novinar Oslobođenja Dragan Pavlović je dobio usmenu obavijest od menadžera Oslobođenja da je tehnološki višak i da zbog smanjenog priliva novca nemaju dovoljno potrebe za novinarima.

„Predloženo mi je da odem na biro, da dobijem od firme otpremimu. Oni su meni predložili da potpišem sporazumni raskid ugovora. Kada sam se malo raspitao kod advokata – imam dosta kolega advokata, poznanika, drugova. Kada sam se raspitao o čemu se radi, onda su mi objasnili da se to ne treba potpisivati jer u tom slučaju gubiš pravo na otpremninu po Zakonu o radu“, kaže on. Na ponuđeni sporazum nije pristao jer mu je cilj da sačuva posao i nije mu u interesu da pokreće tužbu ukoliko ne mora.

„Sve zavisi od postupaka firme. Neću ništa da prejudiciram. Meni opet nije u interesu da nešto samovoljno radim. Da ja nešto tužakam, ako ne moram. Tu sam radio dugo i bilo je dobro... Ali ako me dovedu pred svršen čin, bukvalno ja i supruga i djeca živimo od moje plate, s kreditom na leđima...“, govori Pavlović. Pravno savjetovanje je dobio i od Udruženja BH novinari, koji su ga uputili na njihovog advokata i savjetovali da ne potpiše sporazumni ugovor.

„Dogovorili smo se da me oni zastupaju ukoliko dođe do sudskog postupka, ako dođe ikako, ako firma pošalje jednostrani raskid ugovora, onda nemam šta drugo. Jer si doveden pred svršen čin, da nemaš gdje sa 50 godina izaći na ulicu i gledati ko će ti dati posao. Nije mi baš u izgledu da ću naći nešto“, kaže Pavlović.

Reporter O Kanala Slađan Tomić, koji u Oslobođenju radi od juna 2018., među onima je koji su dobili rješenje da su tehnološki višak. Kaže da je danima prije nego će dobiti otkaz situacija bila vidno loša i uposlenicima je rečeno da će biti smanjenja plata.

„U srijedu su kolege iz Oslobođenja dobile otkaze i tad smo mi već bili vidno potreseni. U četvrtak dok sam radio priču o tome zašto se ne rade obdukcije u FBiH, pozvala me sekretarica i rekla da novoizabrani direktor želi sa mnom da razgovara. Ja sam već tada znao da to znači otkaz“, kaže Tomić.

„Ja sam otišao kod direktora, on je rekao da je teška ekonomska situacija u firmi. Ja sam rekao da znam, da razumijem. I da nažalost 15 ljudi mora dobiti otkaz, među njima sam i ja. Nisam dobio obrazloženje, ja sam samo pitao od kada. Rekao je od sutra, odnosno danas ne moraš završiti prilog“.

Tomić nije tražio pravnu pomoć ali je privatno pozvao prijatelje koji su advokati. S obzirom na to da mu u novembru ističe ugovor o radu, kaže kako je smatrao da su velike šanse da uz neko drugo obrazloženje ne dobije produžetak tog ugovora, a da trenutno uz odluku da je tehnološki višak, može ostvariti pravo na naknadu sa biroa.

Iz Udruženja BH novinari su ga savjetovali da ne potpisuje ponuđeni ugovor ali je on, zajedno s drugim kolegama, želio da se čitava situacija završi čim prije. Dobili su odluku da su tehnološki višak, a dobrovoljno su potpisali jedan interni dokument koji je kompaniji garancija da ih neće tužiti.

Novinar Arnel Šarić je sporazumno raskinuo ugovor o radu sa O Kanalom, u kojem je bio zaposlen dvije godine.

„Sporazumno i svojevoljno na papiru, mada ja lično smatram da nije tu bilo nikakvog sporazuma niti sam ja 'svojevoljno' potpisao papir, ako me razumijete. Nikakva opcija ostanka na poslu mi nije bila ponuđena, nikakav znak bilo kakve dobre volje. Na potpis me natjerala čista nužda i možda po prvi put u životu sam pristao da odaberem manje od dva zla“, govori Šarić.

Kaže da je njegovo lično mišljenje, ali i mišljenje mnogo kolega, da su ekonomska kriza i pandemija koronavirusa iskorišteni kao paravan. „Ja sam bio smetalo koje je postavljalo pitanja i nije klimalo glavom“, kaže Šarić.

Pravna pomoć i sporazumni raskid ugovora

Udruženje BH novinari ponudili su besplatnu pravnu pomoć medijskim radnicima iz Oslobođenje grupacije. Maja Radević kaže da je u svakodnevnom kontaktu sa novinarkama i novinarima Oslobođenja i O kanala koji su dobili otkaze.

„Ono što mi je rečeno jeste da je uposlenicima, iako im je objašnjeno da su tehnološki višak, uprava Oslobođenja ponudila da potpišu sporazumni raskid ugovora o radu uz koje bi navodno trebali dobiti i neke otpremnine, koje bi im trebale biti isplaćene u naredna tri mjeseca. Neki su potpisali, neki nisu. Uglavnom, i oni koji su potpisali tvrde da su praktično bili ucijenjeni i pod velikim pritiskom od strane Uprave da to urade, kao i da dio članova Sindikata Oslobođenja uopće nije bio konsultovan u cijelom tom procesu“, kaže Radević.

Advokatica Armela Ramić, koja je specijalizirana u oblasti radnog prava, privrednog i građanskog prava, komentarisala je o kakvim je sporazumima riječ.

„Sporazumni raskid ugovora o radu podrazumijeva da takvu odluku ne možeš poništiti pred sudom i tražiti prava u kontekstu poništenja odluke o otkazu i vraćanja na posao. Gubiš sva moguća prava jer je to upravo, kako samo ime kaže, sporazum. S tim da ne možeš se prijaviti na biro kako bi ostvarivao naknadu s biroa“. Sporazumni raskidi ugovora o radu su uglavnom namijenjeni situacijama u kojima uposlenik želi da ide iz firme i o tome se sporazumno dogovori s poslodavcem, pojašnjava Ramić: „onda se usaglase svi elementi tog sporazuma, najčešće se dogovore da nema tužbi i potraživanja“.

Novinarima ali i svim drugim građanima savjetuje da se informiraju o svojim pravima, upoznaju sa osnovnim pravima koja im pripadaju iz radnog odnosa da bi u slučaju otkaza znali šta im pripada. To, između ostalog, podrazumijeva informacije o pravu na korištenje godišnjeg odmora, te u slučaju otkaza, ukoliko nije omogućeno korištenje takvog godišnjeg odmora, potrebno je tražiti informacije da li je poslodavac predvidio isplatu neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Potrebno je poznavati i informacije o pravima na isplatu otpremnine i o načinima prijavljivanja na biro za zapošljavanje.

„U svakom slučaju savjet je da potraže stručnu pravnu pomoć kako bi na adekvatan i efikasan način zaštitili svoja prava iz radnog odnosa“, poručuje Ramić.

Hitne mjere za spas medija

O tišini s kojom je reagovala medijska zajednica i civilni sektor na ''čistku'' u redakciji Oslobođenja i manjku solidarnosti u medijskoj zajednici, pisala je novinarka Gordana Katana u jučerašnjoj kolumni na portalu Inforadar.

„Izbaciti ljude na ulicu u jeku pandemije COVID-19, kada su šanse da nađu novi posao gotovo pa ravne nuli je nešto što se ne može i ne smije prešutjeti“, piše Katana.

Većina medija u BiH nije izvijestila o sudbini svojih kolega u Oslobođenju niti su istražili šta se zapravo desilo, iako informacije o otkazima većeg broja medijskih djelatnika u Oslobođenje grupaciji kruže društvenim mrežama. Katana se s pravom pita ko je sljedeći.

Dragan Pavlović kaže da je tokom svoje duge karijere pisao o otkazima i povredama radnih prava drugih, ali kada se novinari nađu u toj situaciji, onda su bespomoćni.

„Ti pišeš o tuđim problemima, a kada dođe do problema u tvojoj kući, nemaš se kome obratiti. Tek onda vidiš kako su ustvari svi nezaštićeni“, kaže on.

Dok novinari širom svijeta dobivaju otkaze, strani stručnjaci govore da potreba za informacijama nikad nije bila veća – to potvrđuje, naprimjer, da je čitanost/gledanost medija u SAD-u porasla za čak pedeset posto. Mediji se suočavaju s gorkom ironijom – piše novinar Guardiana Adam Gabbat – sve je više zahtjeva za informacijama, a sve je manje prihoda od marketinga.

Ipak, da li je otpuštanje medijskih radnika jedini mogući odgovor na finansijsku krizu? Da li je Oslobođenje grupacija, koja je, kako navodi Katana, vlasništvo moćne privatne ekonomske grupe, moglo poduzeti druge mjere, uraditi relokaciju budžeta i čekati na mjere vlade koja najavljuje pomoć privrednicima?

Da je finansijska podrška vlasti neophodna za opstanak medija u toku pandemije koronavirusa, zalažu se međunarodna i regionalna novinarska i medijska udruženja. Iz Udruženja BH novinari govore da je neophodno donijeti hitne mjere za ekonomski spas medijske industrije u BiH i što prije formirati fond za pomoć medijima jer u protivnom, teško je za očekivati da će mediji preživjeti ovu krizu.

„Takvi planovi su napravljeni u drugim zemljama i to je trebalo već biti urađeno i kod nas. Nažalost, naši predstavnici vlasti, ali i medijske organizacije, pa i međunarodni donatori, još uvijek su pasivni po ovom pitanju“, kaže Radević i dodaje: „Nažalost, ukoliko ovakvo stanje potraje, nije teško pretpostaviti da će većina medija u BiH u narednih pola godine doživjeti ekonomski kolaps, tako da se plašimo da će masovna otpuštanja tek uslijediti... Brojnim kolegama koji imaju ugovore o radu na određeno vrijeme iz njihovih medijskih kuća već su nagovijestili da im ti ugovori najvjerovatnije neće biti produženi“.

___