Pokretanje internetskog portala – i to s državnom domenom – u Bosni i Hercegovini iziskuje vrlo malo truda. Za dobijanje .ba domene potrebni će vam biti tek ime i prezime, lični dokument, te 50 KM koliko ćete platiti za kreiranje i aktivaciju naziva .ba domene, uz 30 KM koliko košta godišnje održavanje naziva. Registraciju je moguće obaviti direktno pri nic.ba, ovlaštenom administratoru i registru bh. nacionalne domene Univerzitetskom tele-informatičkom centru (UTIC) ili posredstvom jednog od registrara kod kojih ćete istovremeno moći dobiti domenu i uslugu hostinga. Cijene usluga registrara variraju.

Prema članu 6. Pravilnika o registraciji i korištenju naziva domene UTIC-a, stranicu s državnom domenom mogu registrovati svi punoljetni državljani BiH, strani državljani s prebivalištem u BiH, domaći privredni subjekti, te različite državne institucije i međunarodne i nevladine organizacije. Fizički subjekti mogu registrovati najviše pet naziva .ba domene, a pravni 20. To, uz kreiranje same web stranice za šta mogu poslužiti i platforme za besplatno kreiranje, ukratko znači da svaki punoljetni žitelj BiH može imati vlastiti portal ili više njih putem kojih će, na neregulisanom tržištu online medija, promovisati vlastitu agendu, kakva god ona bila.

Za dobijanje domene dovoljno je izabrati ime stranice koje nije već u upotrebi, popuniti online zahtjev, a potom dostaviti dokumente – za fizička lica je to samo originalni zahtjev s potpisom i validni dokument s fotografijom na uvid, dok pravna lica dostavljaju i kopiju ID ili PDV broja ili kopiju rješenja o upisu u odgovarajući registar kojim potvrđuju svoj pravni status.

Jednom kad je zahtjev potvrđen, vaše je samo da uplatite iznos određen cjenovnikom i sa svojim portalom možete raditi šta god želite. Naime, premda UTIC-ov pravilnik o registraciji domene u 44. članu koji govori o pravima i obavezama korisnika naziva domene ističe i da je korisnik dužan koristiti ime s državnom domenom samo u svrhe u koje je registrovano, kao i da ne smije kršiti zakone i propise države Bosne i Hercegovine, diskriminirati i kršiti prava trećih osoba, registar .ba domena nema načine da to spriječi.

„Registri nacionalnih domena nemaju jurisdikciju nad portalima ili web stranicama. Svrha u koju se određeni naziv domena koristi se ne provjerava, ali jeste bilo slučajeva da se na osnovu prigovora trećih strana upozori korisnik da naziv domena primjenjuje u svrhu koju je i naveo u zahtjevu. Korištenje naziva domena u skladu sa svrhom je obaveza korisnika. Svrha se također može i promijeniti, kao i većina drugih podataka o domenu“, pojašnjava Bojan Crnogorac iz UTIC-a.

Korisnik naziva tako je samostalno odgovoran za svaku zloupotrebu stranice s dodijeljenom domenom, kao i za otklanjanje neprimjerenih sadržaja, no, budući da je područje internet portala u BiH neregulisano, vlasnike portala teško stižu kazne za neprimjerene sadržaje, a .ba domenu je moguće dobiti i za ime web stranice s jasno naznačenom diskriminatornom i huškačkom namjerom, što najbolje dokazuje portal Antimigrant.ba koji širi mržnju i netrpeljivost prema migrantima i izbjeglicama, za kojeg je Žalbena komisija Vijeća za štampu i online medije utvrdila da već njegov naziv podliježe krivičnoj odgovornosti ali koji još uvijek bez problema operira u internetskom prostoru BiH pod državnom domenom.

Istovremeno, za registrovanje generičkih internacionalnih domena koje ne podliježu državnim zakonima već ICANN pravilniku, poput .com, .net, .org ili .biz nije potrebna nikakva dokumentacija, već samo osnovni kontakt podaci koji se unose u elektronskoj formi narudžbe. Generičke domene obično su u ponudi po nižim cijenama, te tako, recimo, registrar Leftor nudi državnu .ba domenu po cijeni od 70,20 KM, dok su internacionalne domene 23,40 KM na godišnjem nivou.

Masovna zloupotreba internetskog slobodnog prostora

Formalno, internet portali potpadaju pod ingerenciju samoregulacijskog Vijeća za štampu i online medije u BiH, čija pravila nalažu da se istovremeno sa žalbom Vijeću na određeni neprimjereni sadržaj portala obratite samom portalu – što neki građani mogu smatrati potencijalnim ugrožavanjem svoje sigurnosti. Osim nespremnosti portala da odgovorno pristupaju vlastitim sadržajima, problem čitateljkama i čitateljima u ovom slučaju predstavlja i činjenica da mnoštvo portala u BiH uopšte nema istaknut kontakt, ime urednice ili urednika niti redakciju na svojoj web stranici, te korisnice i korisnici ne mogu znati ni kome ni kako se obratiti.

Na listi internet portala u BiH koju na svojoj stranici ima Vijeće za štampu i online medije brojni su internet portali koji nemaju naveden impressum, adresu, niti bilo kakav kontakt.

„To stvara ogroman problem, jer većina takvih portala distribuira neprovjerene informacije, neprofesionalno napisane ili napisane smišljeno manipulativno s ciljem obmanjivanja javnosti i usmjeravanja pažnje javnosti u pravcu koji odgovara određenoj političkoj opciji ili drugim interesima. Samo u toku prošle godine pred opće izbore desetine takvih portala je maltene preko noći bilo podignuto od političkih partija ili individua, putem kojih su kontinuirano plasirane lažne vijesti, propaganda ili klevete protiv političkih oponenata i istaknutih osoba iz civilnog društva koji nisu odgovarali toj političkoj opciji“, podsjeća Ljiljana Zurovac iz Vijeća za štampu i online medije u BiH.

„To je jako problematično, budući da osobe koje se žele žaliti na te portale nemaju mogućnost da im se obrate sa zahtjevom za objavom demantija, korekcije pogrešnih navoda i klevete, a također nemaju mogućnost niti da ih tuže jer ne znaju s kim imaju posla, ne znaju koga da tuže“, dodaje.

U tom smislu treba istaći da se ime i adresa osobe koja makar nominalno stoji iza određenog portala mogu naći na stranici nic.ba u sekciji WHOIS, premda samo ime i (privatna) adresa nekoga ko se vodi kao vlasnik imena portala još uvijek ne mora govoriti ništa o uređivačkoj politici koju taj portal provodi i u čije ime, te ne predstavlja potpunu transparentnost online medija.

Nepostojanje imena, adrese, broja telefona, e-mail adrese i kontakta odgovornog izdavača i urednika medija kojima mogu biti upućene žalbe i prigovori, krši član 15. Kodeksa za štampu i online medije, te Vijeće za štampu vrlo često dobija žalbe u vezi s tim, navodi Zurovac.

„Žalbe dobijamo čak i od policijskih službenika, mada bi se očekivalo da nekako uz njihovu pomoć i mi dođemo do tih skrivenih podataka. Mi smo u Vijeću nedavno imali slučaj da je jedna očajna majka tražila od nas pomoć za identifikaciju nekoliko takvih divljih portala koji su neprimjereno distribuirali informacije o njenoj maloljetnoj kćeri, budući da nije mogla bez punih podataka podnijeti tužbu protiv njih. Šteta koja se nanosi građanima zbog ovakve masovne zloupotrebe internetskog slobodnog prostora, također i zbog nikakvih kriterija i pravilne kontrole za dobijanje domene, je ogromna.“

Da bi portal mogao naplaćivati reklamiranje od sponzora, mora biti registrovan kao pravno lice, te mnogi portali posluju u okviru društava s ograničenom odgovornošću, udruga i slično. Istovremeno, za zaradu putem digitalnih platformi kakav je Google AdSense, ne postoji prepreka ove registracije. Dovoljno je prijaviti medij Googleu, proći provjeru nedozvoljenih sadržaja, a potom direktno vršiti naplatu od Googlea na osnovu mjesečnog izvještaja ili posredničke firme, što omogućuje zaradu i portalima bez transparentno istaknutog vlasništva i uredništa, čiji je sadržaj zasnovan na lažnim i manipulativnim vijestima.

„Pogubno je što ovi mediji nemaju prepreke u naplaćivanju usluga reklamiranja preko raznih digitalnih platformi, poput Google servisa, jer se isti naplaćuje na osnovu izvještaja o ostvarenim impresijama i prihodima, no pitanje je na čije račune liježe taj novac“, ističe Angelina Albijanić Duraković, direktorica DEPO portala, koji djeluje u okviru d.o.o. firme, a Google oglašavanje, kao i oglašavanje preko drugih inostranih digitalnih platformi, radi posredstvom bh. firme koja je ovlašteni zastupnik za tu vrstu oglasa.

Niko u BiH nema mandat za registraciju online medija

Načelno, da bi se nešto smatralo online portalom mora imati odlike profesionalnog medija, ističe Ljiljana Zurovac.

„To znači da ima uspostavljenu redakciju sa profesionalnim urednikom, novinarima i ostalim medijskim uposlenicima, uredno postavljene informacije o redakciji u impressumu, sa svim potrebnim podacima i kontaktima, mora da proizvodi i distribuira informacije, članke i fotografije u skladu sa etičkim pravilima zadatim u Kodeksu za štampu i online medije BiH.“

No, u BiH još uvijek ne postoje pravila o registraciji portala, te su sve ove odlike ostavljene na volju svakom pojedinačnom vlasniku ili vlasnici portala. Zurovac navodi kako Vijeću za štampu i online medije često stižu upiti od osoba koje žele pokrenuti portal, a koje misle da se registracija portala vrši u samoregulacijskom tijelu za online medije.

„Ali to nije slučaj. Vijeće je nadležno za praćenje sadržaja u online medijima, za praćenje poštivanja etičkih standarda zadatih Kodeksom, kao i za primanje žalbi građana i institucija na netačno i neprofesionalno izvještavanje online medija. Vijeće nema mandat za registraciju tih medija. Nema ga niko u BiH trenutno. Oni mediji koji imaju ozbiljne namjere da se razviju u profesionalne kredibilne online medije, registrirani su kao kompanije ili su dio korporacije, štampanih ili elektronskih medija, a vrlo često su dio udruženja i nevladinih organizacija.“

A budući da Vijeće za štampu i online medije nije registar online medija, da biste pokrenuli vlastiti portal ne morate imati nikakvog kontakta s Vijećem. Online mediji s ozbiljnim namjerama mogu postati članovi Vijeća ali tek nakon najmanje šest mjeseci rada. U tom periodu, Vijeće prati sadržaje koje dotični medij plasira, a potrebno je i da medij ima istaknut impressum i da je dio medijske kuće koja ima urednu registraciju kao pravno lice.

Zakon o transparentnosti vlasništva medija bi pomogao u rješavanju haosa

U BiH trenutno ne postoji zakonska regulativa koja bi internet portalima propisivala obavezu registracije djelatnosti i transparentno iznošenje podataka o vlasništvu, što nameće pitanja odgovornosti, političke kontrole nad portalima, pitanje identifikovanja stranaka u sudskom postupku i pitanje kršenja autorskih prava. Zato na potrebu uspostavljanja registra online medija i zakonskog regulisanja transparentnosti vlasništva nad medijima već godinama ukazuju novinarska udruženja i druge organizacije civilnog društva u BiH.

„Online mediji su sve uticajniji, informacije koje se distribuiraju putem portala su sveprisutne i izuzetno je bitno znati ko stoji iza određenih portala“, ističe Zurovac.

Zakon o transparentnosti vlasništva medija i zaštiti medijskog pluralizma, čiji je nacrt predstavljen krajem prošle godine, dobrim dijelom bi riješio haos koji trenutno postoji na internetskoj sceni. No, na usvajanje ovog zakona, čiji je nacrt rađen u okviru projekta „Mediji i javni ugled“ kojeg je realizovao Konzorcij sastavljen od Udruženja/udruge BH novinari, Vijeća za štampu i online medije, Mediacentra Sarajevo i udruženja JaBiHEU, po svemu sudeći ćemo još čekati.

„Draft Zakona je već četiri puta poslan u Parlament BiH na razmatranje, još uvijek ne postoje rezultati. Taj je Zakon izuzetno važan za daljnji razvoj slobodnih i odgovornih medija u BiH i pluralizma medija, kao osnova za razvoj demokracije i slobodnog bosanskohercegovačkog društva. U skladu s tim, Parlament BiH će morati u skoro vrijeme pristupiti razmatranju prijedoga toga Zakona i njegovom usvajanju“, zaključuje Ljiljana Zurovac.

___