„(UZNEMIRUJUĆI VIDEO) Majka zaklanih mališana doživela nervni slom pred kamerama, bacala se po putu i jaukala“, „NOVI DETALjI TRAGEDIJE KOD NOVOG SADA: U sudaru automobila dve osobe poginule, tri teško povređene! (FOTO“...

Ovakvi i slični naslovi nisu rijetkost na web portalima u Bosni i Hercegovini, ali i regiji. Vjerovatno ste se i sami nakon čitanja ovakvih naslova upitali o smislu i svrhi novinarstva.

Ova analiza daje pregled vijesti koje možemo pronaći na najčitanijim bh. web portalima. Istraživanje je provedeno u avgustu 2018. godine, a detaljne rezultate možete pročitati ovdje. Analizirani su portali Klix.ba, Nezavisne.com i Radiosarajevo.ba odnosno ukupno 690 njihovih tekstova i ustanovljeno koje su to teme o kojima se najviše izvještava.

Najviše politike i političara

Rezultati su pokazali da se najviše tekstova može svrstati u kategoriju Politika, a da većina njih (87 posto) sadrži samo faktografsko jezgro. To znači da se tekst sastoji samo od osnovnih činjenica ili izjava sagovornika bez novinarske interpretacije događaja na osnovu koje bi publika mogla lakše shvatiti zašto je vijest za nju važna. Svaki drugi objavljeni tekst napisan je na osnovu samo jednog izvora informacija. Skoro trećina članaka nema sagovornika, a samo 16 posto njih ima dva sagovornika. Tri ili četiri sagovornika prisutna su u tek dva do četiri posto članaka.

Najčešće su sagovornici u tekstovima bili političari – u svakom četvrtom članku. Slijede ih tekstovi u kojima su sagovornici stručnjaci ili više njih, zatim članci u kojima su sagovornici predstavljeni kao članovi neke institucije (iz UKC-a, iz MUP-a, iz SIPA-e i sl.). Obični građani bili su izvori informacija u 41 tekstu, odnosno u oko šest posto ukupno objavljenih tekstova.

Tekstovi na portalima uglavnom su preuzeti od informativnih agencija (FENA, SRNA, ANADOLIJA, TANJUG) – 37 posto od ukupnog broja objavljenih. Slijede tekstovi za koje se kao autor navodi sam portal na kome se tekst nalazi (Klix.ba, Radiosarajevo.ba, Nezavisne.com) i ima ih ukupno 200 (oko 29 posto). Iza njih su tekstovi koji su potpisali novinari svojim inicijalima (npr. A.D.) i ukupno ih je 166 (24 posto). Broj tekstova koje je potpisao novinar svojim punim imenom i prezimenom ima oko pet posto ili tek 34 teksta. Zastupljeni su i tekstovi koji su ustvari samo prenijeta saopćenja za javnost.

Čemu novinarstvo danas?

Svi koji su iole zainteresirani za kvalitetno informiranje društva, ne mogu a da ne primijete da su vijesti u medijima sve češće bizarne, senzacionalističke i, u suštini, za javni interes malog ili nikakvog značaja. Primorani smo pitati se šta su uopće vijesti danas. Jesu li one „neposredne, bitne, stvari koje imaju utjecaja na naš život“ (Kurtić 2009:22) ili „ono što želimo da znamo i ono oko čega smo radoznali“ (Phillips, 2015:3)? U medijatizovanom svijetu svakako nam trebaju kvalitetne informacije budući da „vijesti kojima je javnost svakodnevno izložena mijenjanju ne samo javni prostor i javni diskurs, nego i samu javnost, odnosno korisnike medija“ (Turčilo, 2014:67).

Što se bh. web portala tiče, vidimo da su oni koji su analizirani objavili veliki broj tekstova u kratkom periodu. Ne bi bilo realno očekivati da svi ti tekstovi budu djelo novinara portala niti da budu najkvalitetnije obrađeni. Konkurencija, borba za čitaoce i oglašivače primorava medije da u što kraćim vremenskim razmacima objavljuju nove i interesantne tekstove kako bi privukli i zadržali čitaoce. Takvi pritisci rezultiraju manjkavostima u kvalitetu objavljenih tekstova.

Najčešća tema vijesti na svim portalima je politika. Mnoge vijesti o politici i političarima odlikuju se (hiper)sanzacionalizmom. Primjer takve vijesti je i vijest naslova Bosanka pronašla vojnika koji joj je u ratnom Kladnju poklonio plišanog medu. Takva je i vijest Izetbegovićeva pratnja u rizičnom preticanju na putu prema Sarajevu.

U većini tekstova novinar ima jednog ili nijednog sagovornika. A ti sagovornici opet su veoma lahko dostupni političari ili već svima poznati stručnjaci. U takvim se vijestima redovno pojavljuju Bakir Izetbegović, Milorad Dodik, Mladen Bosić, Dragan Čović i drugi. Evo nekih primjera:  Dodik: Vlasti u BiH pokušavaju još više da otežaju položaj Srba, Odbrana BiH / Izetbegović na Igmanu: Ne trebamo nasjedati na priče, trebamo biti jaki, Šarović: BiH je favorit za ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju, Hrvatska nas ne smije ljutiti i mnogi drugi. Nije rijetkost da se u tekstu spominju „stručnjaci“ čije ime, prezime, zanimanje, izjave, ne možemo naći u istom tekstu. Primjer iz Nezavisnih novina:

„Stručnjaci koji godinama prate postupak javnih nabavki upozoravaju da je situacija sve gora i gora i da je ključno pitanje koliko se tih tendera koji se ponište ponovo raspiše. Sumnjaju da se tenderi u velikom broju slučajeva poništavaju namjerno, odnosno da se raspisuju sa greškom, a sve s ciljem da se ugovor s trenutnim dobavljačem produži.“

Uočljivo je da su u ponekad i dvije-tri vijesti na portalu kontaktirani isti stručnjaci koji komentarišu i više pojava u društvu.

Uopćeno, agenda svih analiziranih portala je dosta slična a ponekad i identična. Razlog je djelimično i taj što je veliki broj tekstova preuziman od istih informativnih agencija. Evidentna je razlika u agendi portala Nezavisne.com, Klix.ba i Radiosarajevo.ba kada su u pitanju tekstovi o ratnoj prošlosti. Tako naprimjer dok se na Klixu i Radiosarajevu 6. augusta 2018. godine pisalo o još jednoj godišnjici zatvaranja logora Omarska, portal Nezavisne.com pisao je o obilježavanju godišnjice stradanja Srba u Bihaću pod najezdom Ustaša. Razlika se da uočiti i u agencijama koje se navode kao autori informacija. Dok Klix i Radiosarajevo kao izvore informacija navode uglavnom agencije FENA i Anadolija, Nezavisne.com navode agencije SRNA i TANJUG. Veliki broj objava nastalih na osnovu saopćenja za javnost a bez novinarskog komentara svjedoče u prilog tezama o srozavanju kvaliteta medijskih tekstova.

Možemo kazati da je na svim pomenutim portalima zastupljeno copy-paste novinarstvo. Sadržaji se najčešće preuzimaju od novinskih agencija. Čak su i informacije iz politike i zdravstva predstavljene na zabavan način, tako da možemo govoriti o infoteinmentu na portalima čak i u rubrici „Bosna i Hercegovina“ koja obično sadrži za građane važne informacije. Tekstovi su najčešće obrađeni površno, bez dublje analize i kontekstualizacije. Sadrže najčešće jedan ili nijedan izvor informacija.

Vijesti napisane na ovakav način nisu dovoljne za kvalitetnu informiranost čitatelja. One mogu, ali ne sasvim dovoljno, pomoći čitaocima u donošenju odluka.

Mogući uzroci „smekšavanja“ medijske agende?

Novo medijsko okruženje novinarstvu je donijelo brojne mogućnosti i izazove. Skoro da nema aspekta novinarske profesije koji je ostao neizmijenjen pod utjecajem novih trendova koji prate brzi razvoj tehnologije.

Ekonomska varijabla, borba za oglašivače i dalje bitno utječe na kvalitet medijskih sadržaja. To je sada još više izraženo budući da su „današnji mediji više nego ikada profitno orijentirani“ (Turčilo, 2014:63) i da je konkurencija nemilosrdnija no ikada. PR stručnjaci, spin doctori i oglašivači (bilo sami, bilo preko građana – „novinara“) pronašli su nove, sofisticiranije metode oglašavanja u digitalnim medijima.

Prostor i posebno vrijeme za informisanje značajno su se promijenili u online prostoru u odnosu na klasične medije. Novinari su konstantno pod pritiskom vremenskih rokova. Ono što je bila vijest prije sat vremena, u online okruženju već je „stara“ vijest.

Čini nam se kako je danas broj onih koji se bave novinarstvom iz dana u dan veći. Ipak broj uposlenih u medijskim redakcijama opada. Tako, „prema Američkom društvu za urednike časopisa, ukupno zaposlenih u redakcijama 1978. godine bilo je 43.000, dok je taj broj u 2015. godini spao na 32.900“ (Karmack & Gabriele, 2015:5). A časopis „The Economist predvođa da će se u sljedećih nekoliko desetljeća broj novinara razvijenog svijeta prepoloviti“ (Keen, 2008:145). S druge strane, povećao se samo broj onih koji pokušavaju da se bave novinarstvom iako ga nisu proučavali. Amateri svih vrsta, kako ih naziva Andrew Keen, sada emitiraju svoje poruke u javni prostor.

U sveopćem posrnuću etike, teško možemo govoriti o primjeni klasične novinarske etike u online medijima (osim nekih časnih izuzetaka). Svakodnevno nas obmanjuju naslovima koji obećavaju ono što u tekstu ne daju, tzv. Nećete vjerovati/Pogledajte/Strašno/Uradio/la je to i to pa mu/joj se desilo OVO itd. naslovima, potom videima na koje nas prethodno upozoravaju, informacijama dobivenim iz izvora kao što su terorističke organizacije, ubistvima uživo i drugim užasima.

Pred medijskom etikom mnoštvo je novih izazova i pitanja. Kako se etički postaviti spram novih komunikatora građana, imaju li oni iste odgovornosti kao novinari? Kako uopće znati je li vijest napisao profesionalni novinar ili neko drugi? Šta sa komentarima korisnika, govorom mržnje, anonimnošću? Da li, ko i kako treba odgovarati za povrede tuđe privatnosti, širenje glasina koje se ispostavljaju neistinitim? Mogu li socijalni mediji i privatni profili osoba biti izvor informacija za novinara, posebno u slučajevima kada je riječ o nestaloj ili osobi koja više nije živa? Ova i mnoštva drugih pitanja još uvijek čekaju svoj odgovor. Do tada smo prinuđeni sami se snalaziti u ovoj nepreglednoj džungli (dez)informacija.

Ni publika više nije zainteresovana za vijesti kao ranije. Kamarck i Gabrele tvrde da je tačno da su vijesti migrirale iz štampanih medija u online medije, ali se prema istraživanjima i saznanjima do kojih su došle pokazalo da „Amerikanci konzumiraju manje vijesti nego ikada ranije“ (Kamarck & Gabriele, 2015:3). Publika također ima mnogo više opcija za korištenje medija kada to želi, odakle želi i u skladu sa vlastitim interesima. Promjene su posebno uočljive kod mladih koji su u skladu s novim medijima razvili nove „hipertekstualne umove“ (Dizdar, Rašidović, 2014:12). Oni s medijima odrastaju, upoznaju ih prije nego školu, svakodnevno su im izloženi dvadeset i četiri sata. Mlade generacije nisu zainteresovane za vijesti onoliko koliko su njihovi roditelji bili. Zašto? „Glavni razlog je taj što većina mladih ljudi nema mnogo interesovanja za politiku“ (Petterson, 2000:14). Prema analizama Petersona, smanjeno interesovanje za politiku posljedica je drugačijeg odrastanja u odnosu na starije generacije, ali i negativnog predstavljanja politike u medijima. Tome svakako možemo dodati široko dostupne nove medije koje mlade ne obavezuju da na televiziji gledaju sadržaje koje gledaju roditelji, i koji im omogućavaju najširi mogući izbor tema za čitanje.

Bibliografija:

Dizdar, S., Turčilo, L., Rašidović B.E., Hajdarpašić L. (2014). Informacijska pismenost: Smjernice za razvoj informativnih mrežnih modula. Sarajevo: Nacionalna i univerzitetska biblioteka.

Kamarck, C.E., Gabriele, A. (2015). The news today: 7 trends in old and new media. Center for Effective Public Menagement at Brookings.

Keen, A. (2008). Kult amatera: kako blogovi, MySpace, YouTube i ostali savremeni mediji koje stvaraju korisnici uništavaju našu ekonomiju, kulturu i vrijednosti. Prevela sa engleskog Ivana Krencer. Fraktura.

Kurtić, N. (2009). Osnovi pisanja za medije. Sarajevo: MediaPlan Institut.

Petterson, T. E. (2000). Doing well and doing good: How soft news are shrinking the news audience and weakening democracy – and what news outlets can do about it. Joan Shorenstein Center on the Press: Politics and Public Policy John F. Kennedy School of Government Harvard University.

Phillips, A. (2015). Practice and theory for the digital age. New York and London: Routledge Taylor & Francis Group.

___