Moramo biti umjereni ako želimo postati medijski pismeni – cijeniti ono što je dobro i kritizirati ono što je loše, kaže W. James Potter.

naslovna foto: pixabay

Većina izloženosti medijima događa se automatski i oblikovana je navikama, a tek ponekad ljudi svjesno donose odluke i razumno obrađuju poruke, tvrdi komunikolog W. James Potter, profesor na Sveučilištu Kalifornija u Santa Barbari u razgovoru za Mediacentar Sarajevo.

„Moje razumijevanje medijske pismenosti usmjereno je tome da ljudi trebaju napraviti razliku između te dvije stvari i da se zapitaju obrađuju li poruke dovoljno svjesno ili dopuštaju automatskim rutinama da reguliraju svoju izloženost, što znači konstrukciju i samim tim pogleda na svijet“, dodaje Potter.

Autor je brojnih radova i 15 knjiga na temu medijske pismenosti, učinaka, metoda i teorije medija. Svakako najpoznatije djelo, prevedeno i na našim prostorima, jeste knjiga Medijska pismenost, koja je doživjela osam izdanja.

Odgovarajući na pitanje postajemo li medijski nepismeniji, iako nam mediji čine sve veći dio svakodnevnog života i sve smo više okruženi njima, diplomatski odgovara: „U nekim slučajevima – da, ali u dosta drugih – ne“.

U tom smislu, može se i razmišljati o tome da čovjeku, u svijetu zasićenom porukama, prijeti nepismenost u svakom smislu, ne samo medijska. Potter podsjeća kako je „nepismenost prisutna oduvijek, a zaključiti je li to problem ili ne ovisi o tome što se uzima kao osnova pismenosti“. Ukazuje i na podatak po kojem svaki peti odrasli Amerikanac ili Amerikanka ne čita, odnosno ne piše engleski jezik – dakle, elementarno su nepismeni.

Iako u svom djelu Medijska pismenost upozorava da smo „zasićeni informacijama dok mediji sve agresivnije nastoje privući našu pažnju, pri čemu apsolutno nije moguće držati korak sa svim raspoloživim informacijama“, u razgovoru za Mediacentar kaže da ne postoji formula po kojoj se možemo zaštititi od suvišnih i bespotrebnih informacija. Smatra da mediji danas nude i informacije, dakle prolazne stvari, no i daju temelj za stjecanje znanja, kao trajnu vrijednost. Sve to, kaže, ovisi o poslanoj poruci. I najznačajnije je, kaže, „napraviti dobar izbor“.

„Ne smatram ni da je zabavna funkcija u potpunosti zamijenila informativnu i obrazovnu funkciju medija. Svrha je privući potrošače porukama koje šalju mediji. Ljudi ponekad koriste medije za informiranje, a ponekad za zabavu. Tokom posljednjih nekoliko desetljeća, dosta producenata je uspješno spojilo zabavu sa informacijama da bi zadovoljili obje strane“, ukazuje Potter.

Dugo se smatralo da televizija ima iznimno loš utjecaj na publiku i pogotovo na djecu, odnosno njihov uspjeh u školi. No, Potter smatra kako su „lošu reputaciju televizije stvorili ljudi koji vole kritizirati i koji ne razumiju istraživački dio“. Televizija, kao i svi ostali mediji, ovisi o potrošačima, kaže on. „Ako ljudi zahtijevaju bolje programe, mediji će to pružiti“, konstatira Potter.

Smatra da ne postoji ni dokaz da su novi mediji (portali, društvene mreže, online platforme) dostigli fazu svog razvojnog vrhunca, nego se još uvijek razvijaju.

„Kad bih znao šta je sljedeća velika stvar koja dolazi nakon tih medija, napravio bih to i obogatio se. Već smo stvorili tehnologije koje zadovoljavaju razne vrste potreba. Sljedeća velika stvar ovisi o marketingu, a ne tehnologiji“, prognozira.

U tom smislu kaže i kako su medijske organizacije oduvijek poslovno orijentirane, a oglašavanje je suština svakog posla vezanog za medije. Stoga, nastavlja, medije ne možemo kriviti zbog toga što teže profitu.

„Kritiziranje medijskog posla zbog želje za profitom je slično kao kritiziranje ljudi što dišu“, slikovito primjećuje.

Na pitanje jesu li novinari i novinarstvo izgubili svoj ugled, poziciju u društvu i povjerenje, podsjeća na 210 godina staru tvrdnju Thomasa Jeffersona koji je rekao: „Onaj tko uopće ne čita dnevni tisak, bolje je informiran od onoga tko čita“. No, i podsjeća da je „Jefferson isto tako dao i puno pozitivnih komentara o novinarstvu, a citirani komentar je dao nakon što je izabran za predsjednika kad mu se nije baš sviđalo kako pokrivaju njegov rad“.

„Dakle, javnost je oduvijek bila skeptična prema novinarstvu“, smatra.

Na kraju, upućujući na djelo koje mu je i obilježilo karijeru, ponavlja kako „nisu svi masovni mediji loši, nego imaju i vrlo brojna pozitivnija djelovanja“. Ipak smatra da trebamo imati „uravnoteženiji pristup ako želimo postati medijski pismeni – trebamo cijeniti ono što je dobro i kritizirati ono što je loše“.