Crnogorski novinar i režiser se prisjeća nastanka prva dva dokumentarna filma u produkciji Mediacentra Sarajevo.

Foto: Screenshot/Karneval

U produkciji Mediacentra Sarajevo i Fondacije Mediacentar snimljeno je 14 dokumentarnih filmova koji obrađuju teme suočavanja s prošlošću i novinarstva. Među njima su Bez naslova (2012) autora Bore Kontića, o izložbi fotografija Milomira Kovačevića Strašnog nastalih između aprila 1986. i maja 1992. godine, Čovjek XX vijeka (2010) Harisa Prolića i Marija Hiberta, posvećen najstarijem bh. logorašu, te Teret iskustva (2022) autorice Sabrine Begović Ćorić, priča o napadima na novinarke u regiji.

Povodom 30 godina postojanja Mediacentra, crnogorski novinar i režiser Šeki Radončić prisjeća se nastanka prva dva dokumentarna filma u produkciji Mediacentra Sarajevo – Karneval (2006) i Esma (2007).

Čudni su putevi gospodnji

Piše: Šeki Radončić

Nakon što je Boro Kontić, negdje sredinom 2005, pročitao moju tek objavljenu knjigu Kobna sloboda, u izdanju Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić, vidno potresen, predložio mi je da o tome napravimo dugometražni dokumentarni film.

Knjiga govori o tome kako je, s proljeća 1992. godine, bježeći od strahota rata, veliki broj izbjeglica iz BiH potražio spas u Crnoj Gori. Što je bila kobna greška. Crnogorske vlasti su, suprotno svim međunarodnim konvencijama, uhapsile više od stotinu bosanskohercegovačkih izbjeglica i isporučile ih dželatima Radovana Karadžića.

Racije su sprovodili po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama... Usred mrkle noći ili u cik zore, pred uspaničenim majkama odvođeni su sinovi, djeca su zapomagala za očevima, žene za muževima, sestre za braćom... Sabirni centar se nalazio u policijskoj stanici u Herceg Novom. Odatle je u smrt, samo zbog biljega imena, kako sam nakon višedecenijskog istraživanja otkrio i dokumentovao, odvedeno najmanje 85 bh. izbjeglica.

Borovu ponudu sam odmah prihvatio i on je, potom, formirao dream team. Producent filma biće Boro Kontić, reditelj Alen Drljević, scenarista Šeki Radončić, snimatelj Mustafa Mustafić, tonac Predrag Doder, montažer Almir Kenović. Muziku će uraditi Adnan Žilić.

Zahvaljujući sjajnoj produkciji, film je sniman u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Švedskoj, Holandiji... Boro Kontić će, pored toga, dati i kreativni doprinos u stvaranju filma.

Ostalo je istorija: Karneval će 2006. otvoriti dokumentarni program Sarajevo film festivala (SFF), i to u prepunoj dvorani sarajevskog Narodnog pozorišta, što se do tada nikada nije dogodilo. Tada će, zajedno sa igranim filmom Put za Gvantanamo, po glasanju publike, biti proglašen najboljim filmom SFF-a.

Iste godine Karneval ulazi u zvanični program najprestižnijeg festivala dokumentarnog filma na svijetu – IDFA Amsterdam. Biće uvršten među deset najboljih filmova u tri kategorije: ljudska prava, najbolje debitantsko ostvarenje i nagrada publike.

Nakon proglašenja pobjednika, tadašnji predsjednik Amnesty Internationala pozvao nas je na večeru s jednim ciljem – da nam se izvini što nagrada za ljudska prava, koju je dodjeljivao Amnesty International, nije pripala Karnevalu. On je, kao član tročlanog žirija, bio preglasan od dvojice “filmadžija”, uz objašnjenje: nagradu je morao dobiti film Kambodža, jer su u njega američki producenti uložili pet miliona dolara. I ta se investicija morala vratiti.

Karneval će, potom, biti prikazivan i osvajati brojna priznanja na drugim prestižnim festivalima dokumentarnog filma širom svijeta. Otkupiće ga i prikazati brojne svjetske televizije i javni servisi. Osim crnogorskog, na kojem još nije prikazan.

Mali kuriozitet: Karneval je bio debitantski dokumentarni film za producenta Bora Kontića, reditelja Alena Drljevića i scenaristu Šekija Radončića.

Taj dream team će, potom, za Mediacentar snimiti i potresni dokumentarni film Esma. To je priča o Esmi Palić, koja je godinama tragala za posmrtnim ostacima svoga supruga, pukovnika Armije BiH Avde Palića. Njega su u kampu UN-a kod Goražda, tokom zvaničnih pregovora, oteli vojnici Ratka Mladića, a potom ubili.

Iskustvo i znanje stečeno tokom snimanja ta dva filma kasnije ću primijeniti na moj prvi samostalni dokumentarni film Heroj našeg doba. Njime sam dokazao da je policijski inspektor Slobodan Pejović, koji se u Karnevalu predstavljao kao spasilac Bošnjaka, u stvari bio njihov brutalni hapsitelj.

I taj film je dobio brojna priznanja širom svijeta. Nakon što ga je ispred BiH selektovao Milan Trivić, u Berlinu je, u selekciji više od hiljadu filmova, izabran među 40 najboljih. Potom je prikazan u Sidneju na INPUT-u, asocijaciji javnih emitera i slobodnih producenata svijeta. I izabran među deset kolektivnih pobjednika.

Nakon toga sam snimio dugometražni dokumentarni film Zavjera, o pokušaju državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, u režiji ruskih agenata. Taj film je takođe otvorio dokumentarni program SFF-a i bio na brojnim drugim festivalima. Prikazale su ga regionalne i najveće svjetske televizije, odnosno njihove franšize. Na drugom dijelu filma upravo radim.

Suma sumarum: da nije bilo Bora Kontića i njegovog poziva da napravimo dokumentarni film Karneval, sami Bog zna da li bih ikada krenuo fascinantnim putem dokumentarnog filma.

___