Lejla Turčilo piše o značaju Mediacentra za studente novinarstva od devedesetih do danas.

foto: Ustupljena fotografija

Od 1995. godine, kada se počeo stvarati arhiv Mediacentra, posebna pažnja posvećena je sakupljanju knjiga. Specijalna biblioteka za novinare Mediacentra imala je preko hiljadu knjiga i publikacija iz oblasti humanističkih nauka, uključujući enciklopedije i rječnike, a posebno iz oblasti novinarstva i masovnih komunikacija.

Biblioteku su od 1995. godine, u prostorijama zgrade Svjetlost, posjećivali novinari i studenti novinarstva. Jedna od njih je bila i prof. dr. Lejla Turčilo, koja danas predaje na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Povodom 30 godina Mediacentra, prisjetila se dana kada je posjećivala biblioteku, koja je, kako piše, bila i mjesto za druženje.

Media Centar 1996: Adresa na kojoj smo kao studenti novinarstva tražili informacije i izvore B.G. (Before Google)

Piše: Lejla Turčilo

Pripadam prvoj poslijeratnoj generaciji studenata žurnalistike na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. O načinu studiranja neposredno nakon rata mogle bi se napisati knjige i članci, ispričati priče i anegdote, a moja bi svaka počinjala ili na Radiju ZID, na kojem smo išli na praksu, ili u Mediacentru, u kojem smo provodili pauze između predavanja.

Mediacentar u to vrijeme nalazio se u neposrednoj blizini Fakulteta političkih nauka. Tamo nas je uputila prof.dr. Jelena Voćkić Avdagić rekavši kako je tamo „riznica medijskih sadržaja i izvora“. Sjećam se kako smo bojažljivo ušli prvi put ne znajući ni šta tražimo ni šta da očekujemo, a izašli sa primjerkom knjige „Ja novinar“ Hamze Bakšića. Ta knjiga prvo je što sam stavila na policu moje profesionalne biblioteke, a poklonio nam ju je Boro Kontić uz napomenu: „Za sve ostalo tu vam je Dragan“.

Od tada, pa evo do danas, skoro 30 godina kasnije, Dragan Golubović bio je i ostao prva adresa za upite o nekom tekstu kojeg bi trebalo naći u arhivi, o nekoj knjizi koju bi trebalo potražiti, a tiče se medija... U „B.G. vremenu“ (Before Google, kako kažu moji studenti, koji ne pamte analogno vrijeme) novinarska biblioteka Mediacentra nama je bila i arhiv, i mjesto za učenje, i mjesto druženja.

Nakon tog prvog odlaska u Mediacentar iz neke sam očeve ladice izvukla zelenu svesku koja je trebala da služi kao telefonski imenik, jer je imala stranice označene slovima abecede, i na njoj napisala: Lejla, pojmovi iz Mediacentra! „Pojmovi iz Mediacentra“ značilo je sljedeće: na predavanjima iz novinarskih predmeta profesori su, naprosto, podrazumijevali da mi kao studenti moramo imati određena predznanja, poznavati određene pojmove, fenomene i procese. Radilo se tu ne samo o novinarskim temama, nego i o općem obrazovanju, pa bi nas tako, iznenada, na predavanju profesor Demirović upitao koji je car imenovao svog konja za senatora ili kako se zove izumitelj košarke. Meni je tako u zelenoj svesci pod slovom „N“ upisano: „Naismith, James – izumitelj košarke, umro 1939, za više informacija pogledati Encyclopedia Britanica kod Dragana“, Kaligulu sam znala sa časova historije iz gimnazije.

Dragan Golubović naučio nas je tada ne samo kako se nalaze pouzdani izvori, nego i kako se citiraju, kako se parafraziraju, a posebno sam ponosna bila kada sam prvi put u životu sa svojih 18 godina negdje ostavila ličnu kartu, jer sam upravo u Mediacentru dobila „na povjerenje“ neku rijetku knjigu da iz nje kopiram materijal za sestrin maturski rad. Godinama već i sama držim treninge medijske i informacijske pismenosti, radim istraživanja i analize medijskih sadržaja, a zapravo sam osnove svega toga naučila upravo na pauzama između predavanja u novinarskoj biblioteci Mediacentra.

Mediacentar je važna odrednica u životu i mojih studenata danas, budući da imamo brojne oblike saradnje i puno zajedničkih aktivnosti. Ipak, ono što moja generacija nosi kao poseban pečat i za šta dugujemo ogromnu zahvalnost Mediacentru i Draganu Goluboviću osobno, jeste činjenica da smo se te 1996. godine u novinarskoj biblioteci možda prvi put u životu stvarno osjećali kao istraživači, kao akademski građani koji idu u neku modernu biblioteku i u kojoj ih dočekuje neko ko zna i beskrajno voli svoj posao i ko je uvijek spreman pomoći.

Kada bi nam profesor rekao: „Za novinara nije važno znati, nego znati ko zna, evo naprimjer znate li vi...“ mi bismo jedni drugima u klupi šapnuli: „Znat će Dragan, svratit ćemo u Mediacentar“. Stoga sam počastvovana prilikom da, uz najljepše želje i srdačne čestitke Mediacentru na velikih 30 godina, imam priliku i ovako javno reći: „Hvala. Za osjećaj normalnosti u jednom nenormalnom vremenu, koji smo dobivali svakim dolaskom kod vas tih devedestih“.

___