Da smo sasvim slučajno pale sa Marsa i zagledale se u cvijećem ovjenčani medijski portret 8. marta, pomislile bi da je riječ o nekom kultnom štovanju boginje Žene, posebne i nježne, koja se već drugi dan pretvara u Pepeljugu i nastavlja rintati propustivši priliku da ukaže na svoj uniženi položaj. Pored suhoparnih wikipedijskih tekstova o značaju „Međunarodnog dana žena“, mediji nas ni ove godine nisu obradovali nekim životnijim izvještajem te su i one rijetke, hvale vrijedne, inicijative gurnuli u ćošak i nastavili drobiti o prodaji poklona, pogodnostima za „dame“ i zasipati nas klišeiziranim čestitkama političara. Klara Zetkin se hvatala za glavu, a i Radojka Lakić bi – da joj ne srezaše ruku.

 

 

Analiza izvještavanja odabranih bh. medija imala je za cilj ukazati na načine medijskog portretiranja "Međunarodnog dana žena", njegovog značaja i načina obilježavanja. Pružen je uvid u dominantne teme i sagovornike/ce te je ukazano na primjere rodne stereotipizacije i korištenja rodno neosjetljivog jezika. Obuhvaćeno je ukupno 106 članaka objavljenih u periodu od 1. do 9. marta, 2015. u 5 štampanih medija ("Dnevni avaz", "Dnevni list", "Glas Srpske", "Nezavisne novine" i "Oslobođenje") i na 3 najposjećenija bh. news portala (Klix.ba, Radiosarajevo.ba, Depo.ba). 

 

I ove godine ubjedljivo najpopularnija tema su bile prodajne izložbe, sajmovi rukotvorina, cvijetni i turističi aranžmani, kao i brojne pogodnosti i pokloni kojima se "Međunarodni dan žena" nastoji pripadnicama "nježnijeg spola" učiniti posebnijim. Dominirali su naslovi poput: "‘Planuli’ pokloni za najdraže žene" ; "Pažnja i cvijeće najljepši dar"; "Klas obradovao Sarajke za 8. mart: Podijeljeno 3.000 tortica"; "GRAS: Besplatan prijevoz za dame 8. marta"; "Damama besplatan ski-pas" , "Intesa Sanpaolo banka nagrađuje pripadnice ljepšeg spola"; itd. Brojni mediji su izvijestili i o "mjestima za dobar provod" na kojima su "dame" mogle "razgaliti srca pjesmom". Štandovi sa cvijećem vječna su novinarska inspiracija te smo, sasvim očekivano, informisani o vrstama cvijeća koje se najbolje prodaje, a tu je i vječna dilema da li darovati buket, ikebanu ili će lica vaših najdražih ozariti orhideja. Za one nekonvencionalne tu su "izreke o ženama" koje je pripremio „DM“, a ako se dame budu osjećale posebno kreativno „m:tel“ im je omogućio da odgovore na pitanje "Zašto volite što ste žena". 

 

 

Ostali smo uskraćeni za domišljate opaske za koje su pripremljene i posebne nagrade. "Međunarodni dan žena" ponovo se pokazao kao idealna prilika za banke, mobilne operatere, trgovačke lance i ostale privatne kompanije, da uz čestitku potrošačicama na "njihovom danu" ("Danu potrošačica"?) upakuju besplatnu reklamu svojih proizvoda i usluga. Najveći broj tekstova sadržavao je informacije o "malim znakovima pažnje" koji su konzumentice trebali podržati i osnažiti u njihovoj borbi... da svoj novac daju najboljem operateru. Ujedno je uočljivo i osnovno nepoznavanje svrhe obilježavanja ovoga datuma te se reklamni prostor nasumično popunjava recikliranim rečenicama poput: "Približio se jedan od najljepših praznika u godini, dan koji slavi naljepše emocije, ljubav i poštovanje – Međunarodni dan žena". Ljubav, sreću, posebnost i ostale univerzalne vrijednosti slavi i redakcija portala Klix.ba koja 8. mart čestita "uz napomenu da je svaki dan u godini vaš dan, a ovaj neka bude samo vrhunac vaše sreće, ispunjenosti, zdravlja i uspjeha". Dan žena, Dan zaljubljenih, rođendan, potpuno je nebitno. 

 

Portal Depo.ba objavljuje i cijelu listu pogodnosti pod naslovom: "Poseban tretman za Dan žena. Pripazili ih: Šta Sarajevo poklanjanja damama za 8. mart?". O promašenosti ispraznih jednodnevnih privilegija svjedoči i tekst u rubrici "Ja mislim" portala Radiosarajevo.ba koji počinje poetično i svečarski: "Štandovi s cvijećem uličnih prodavača mamili su poglede Sarajki i Sarajlija. Osjetio se taj Dan žena u zraku."; a završava otrežnjenjem u vidu prijetnje GRAS-ovog revizora koji se, sasvim stereotipno, iskaljuje na "nježnijem spolu": "Svima bih ja vama danas duplo naplatio”. Jedna od "privilegija" koja se i dalje njeguje je "puštanje žena ranije kući", na šta ukazuje i reagovanje čitatelja: "Kako 'izganjati papir' kad su žene 'puštene' kućama?". S druge strane, ta „privilegija“ je rezervisana samo za one dovoljno sretne da imaju posao i senzibilnog direktora koji će ih, umjesto uobičajenog neplaćenog prekovremenog rada, tog dana počastiti kafom i karanfilom i raspustiti, nerijetko sa svojim kolegama ružnijeg spola, kućama. "Pripadnice ljepšeg pola mogli smo vidjeti sa širokim osmijehom na licu. Nosile su pokoji cvjetić ili poklon. Ali, bilo je i onih koje su ovaj dan provele u radnoj atmosferi, jer, kako su nam rekle, 'treba zaraditi za koricu hljeba'". Sve žene su jednake, samo su neke jednakije od drugih pa umjesto korice hljeba ponesu kući široki osmijeh i "pokoji cvjetić". "Lijepa je to prilika da se uglavnom skromni kućni budžeti barem privremeno osvježe".  Iako su obilježavanje 8. marta započele upravo izrabljivane i potlačene radnice protestujući zbog loših uslova rada i niskih plata, danas su postale žrtve ovoga praznika, boreći se za "koricu hljeba", dok je klasni karakter borbe potisnut na margine. Na ignorisanje borbe za radnička prava i dvostruke opresije žena radnica, ukazuje i podatak da se žene kojima se ovaj praznik čestita ne nazivaju "radnicama", već su smještene u tradicionalne rodne uloge i nazvane "suprugama", "majkama", "kćerkama", "sestrama", "bakama", "prijateljicama" i "djevojkama". "U mostarskim cvjećarama ističu kako prodaja cvijeća poraste baš na ovaj dan, a najviše se prodaju ruže i orhideje, mada nije rijetkost da muškarci svojim ženama, majkama, sestrama ili kćerkama poklone čak i buket cvijeća." 

 

 

Kada je u pitanju tradicionalno osmomartovsko darivanje učiteljice, portal Radiosarajevo.ba postavlja sasvim legitimno pitanje: "Kakvu poruku šaljemo djeci kada pokazujemo da je to jedino što može da obraduje jednu obrazovanu ženu?". Kako se učiteljica ne bi vraćala kući "punih ruku saksija, pijačnih parfema i bombonjera", u tekstu pod naslovom "6 poklona učiteljici uz koje će, za promjenu, djeca nešto pametno naučiti" savjetuje se da se jeftini i izlizani pokloni zamijene mnogo skupljim i sofisticiranijim - pretplatom na časopis, putovanjem, sezonskom kartom za pozorište, projektorom ili muzičkim uređajem. Na taj način djeca će naučiti zaista vrijednu lekciju – da je bitnije obradovati poklonom prosvjetnu radnicu jednom godišnje nego obezbijediti bolja primanja i radne uslove koji će je činiti sretnom tokom cijele godine. Depo.ba ide i korak dalje – za sve one koji žele pokazati "svojoj dragoj da podupiru ravnopravnost spolova i u seksu joj uzvratiti jednakom mjerom", tu je pregršt savjeta za nezaboravan osmomartovski seks: "Ne budite sebični, barem ne na Dan žena. Neka vam jezik bude razigran, draga će vam biti zahvalna."  

 

Kada smo kod jezika, BH mediji i dalje njeguju onaj rodno nesenzitivni, stereotipni i seksistički, što se ogleda u korištenju termina poput "pripadnice ljepšeg spola", "nježniji spol", "ljepše polovine", "dame" i sl. Preovladavajući epiteti bili su: "posebne", "nježne", "stup obitelji", "najdraže žene", "voljene mame", dok su se u znatno manjem broju tekstova ženama pripisivale sljedeće karakteristike: "kreativne", "pametne", "hrabre", "požrtvovane", "odvažne", "samostalne", "obrazovane" i "sposobne". 

 

"Dok su pojedinci odlučili da iznenade svoje supruge odlaskom u restoran ili neko drugo mjesto, ima i onih malo dubljeg džepa koji će svoje ljepše polovine poslati na neke od svjetskih destinacija." 

 

 

 

Primjetna je upotreba rodno senzitivnog jezika u tekstovima koji su tematizirali zastupljenost žena u tradicionalno "muškim" zanimanjima ("vozačica, rudarka, policijska istražiteljica", ali i "žena policajac", "žena vozač" i "žena rudar"), ali je i dalje prisutna nedosljednost te u istom tekstu možemo pročitati kako je žena "istražiteljica" i "potparol" ili "rudarka" i "normirac". Iako su tekstovi posvećeni retradicionalizaciji rodnih uloga i zastupljenosti žena u tradicionalnim "muškim" zanimanjima značajni, i dalje su na razini ekscesa te egzotične rudarke, policajke i vozačice tramvaja upoznajemo samo jednom godišnje.

 

Kada su u pitanju dominantne teme u medijskom izvještavanju o "Međunarodnom danu žena", prvenstvo se daje temama poput ravnopravnosti spolova i zastupljenosti žena u predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti, kao i na rukovodećim pozicijama, što su ujedno i zahtjevi preovlađujućeg liberalnog feminizma. Više od polovine sagovornika/ca koji su komentirali ili uputili čestitku povodom "Međunarodnog dana žena" su muškarci. Mediji su uglavnom birali političare koji su još jednom samo deklarativno podržali unapređenje položaja žena u BiH. 

 

 

 

 

 

S druge strane, problematično je da su određene političarke i rukovoditeljice iskoristile medijski prostor za poruke koje učvršćuju rodne stereotipe. Također je problematično navođenje citata istrgnutih iz konteksta i svedenih na šturu rečenicu otvorenu za (krivo) tumačenje.

 

Melika Mahmutbegović, potpredsjednica FBiH: "Moderna žena je stub porodice, ali i društva u cjelini i želimo i da se uloga žene u našem društvu razvija na najbolji način." 

 

Jadranka Kosor, nezavisna saborska zastupnica: "Predsjednik sabora zastupnicama ostavio ruže ususret Danu žena. Gesta ne česta." 

 

Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost polova BiH, je „podsjetila na posljedicu stereotipa po kojem je majka 'svetinja', ali samo u privatnom okruženju, dok supruga nije te da je otac prisutan u javnom životu i sektoru.“ 

 

Zajednica žena HDZ 1990:“Pripadnicama nježnijeg spola, umjesto ruže za Dan žena, želimo pokloniti probuđenu svijest bosanskohercegovačkog društva, koja neće završiti 9.3.” 

 

Kada su u pitanju inicijative i akcije nevladinih organizacije, najviše medijskog prostora je ustupljeno uličnoj akciji „One su se borile za prava, a ne za karanfil“, zatim izložbi „Ničija zemlja“, posvećenoj književnici i pjesnikinji Veri Obrenović-Delibašić te izložbi „Žene u svijetu umjetnosti“. Problemi radnica nisu bili u fokusu medijskog izvještavanja, što je vidljivo na slučaju Irine Lovrić koja je 8. marta protestovala zbog neprocesuiranja prijavljenih slučajeva kriminala i korupcije, kao i mobinga i diskriminacije na radnom mjestu. Zabrinjavajuće je da ne postoji ženska organizacija koja je javno podržala Irinu Lovrić. Iako nema feminističke borbe bez klasne borbe, bavljenje radnicama nepopularno je i neisplativo, kao što tvrdi Đurđa Knežević. Osmomartovski marševi sa šarolikim i neusaglašenim zahtjevima također nisu okupirali pažnju medija. Organizovani su u Sarajevu i Banjaluci, a cilj im je bio podsjetiti javnost na odnos desnice prema ženskim pravima („Marš u povodu Dana žena: Šta bh. vlasti misle o abortusu i vještačkoj oplodnji?“), kao i prava porodilja („Banja Luka: Osmomartovski marš pod sloganom 'Sloboda rađanju'“). 

 

Porazan je ignorantski odnos medija prema inicijativama koje su nastojale afirmirati vrijednosti antifašizma, poput digitaliziranog arhiva „Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine“, koji je predstavilo Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA s ciljem afirmiranja emancipatorskih tekovina antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine, kao i rasprava o pokretanju inicijative za obnovu devastiranog spomenika „Ženi borcu“ u sklopu Spomen-parka Vraca. Tom prilikom je skulpturi narodne heroine Radojke Lakić poklonjena simbolička i privremena ruka.  

 

 

Nedovoljno su popraćene i rijetke inicijative kojima se nastojalo ukazati na problem feminizacije siromaštva, nepismenosti, rodne segregacije u obrazovanju, rodno zasnovanog nasilja, nedostatka kvalitetne zdravstvene zaštite (i to ne samo porodilja!), mobinga i diskriminacije na radnom mjestu, kao i na položaj žena koje su dvostruko diskriminisane i marginalizirane, poput Romkinja i žena sa invaliditetom. Iako se 8. mart počeo obilježavati kao znak borbe za bolje uslove rada, sudeći po sumornoj slici u bh. medijima, Pepeljuga će se zakititi karanfilom i otići na bal, a o zdravstvenoj zaštiti i neuplaćenim doprinosima misliti sutra.