U hronologiji Prvog svjetskog rata današnji se dan pominje i kao datum kada je definitivno zaživjela ratna cenzura. Krajem 19. stoljeća se činilo da je višestoljetna borba protiv cenzure i za slobodu štampe osvojila dobre rezultate u velikom dijelu Europe, barem u formalno–pravnom smislu. Prvi svjetski rat je doveo do ponovne uspostave (vojne) cenzure i do drugih mjera nadzora.

 

U Njemačkoj, sloboda štampe je suspendirana nakon objave rata, 1. augusta 1914. Oživljen je stari pruski zakon iz 1851. koji se odnosi na izvanredno stanje. Kancelar Theobald von Bethmann-Hollweg izdaje katalog predmeta o kojima je zabranjeno izvještavati. Osim vojnih pitanja u užem smislu, te stavke uključuju i podatke u vezi ekonomije, transporta, itd. Uredi vojnih vlasti su odgovorni za provedbu tih odredbi. Uvažavajući potrebu države da se brani, a u duhu "unutarnjeg političkog sporazuma" (innerer Burgfrieden), oporba u Njemačkoj je prihvatila ovu cenzuru prilično lako. U Francuskoj, sloboda štampe je suspendirana ukazom od 2. augusta 1914. U Velikoj Britaniji, uvođenje formalne cenzure bi bilo suprotno dugoj tradiciji slobode štampe. Tako Velika Britanija nije imala (formalni) zakon o cenzuri čak i za vrijeme Prvog svjetskog rata . Nadzor uveliko funkcionira. I samo - cenzura  je, naravno, na snazi. Svaki istinski novinar i svaki istinski pisac će znati da je ovo ozbiljniji i složeniji oblik cenzure.

 

 

U Rusiji  je zakon pod nazivom Privremeni propisi o vojnoj cenzuri objavljen već 20. jula. Koje li ironije: privremeni!!!

 

Ali, vratimo se 15. augustu. To je završni dan prve bitke Prvog svjetskog rata. Brutalno je savladan  Liege, grad u Belgiji. Pod njemačkom okupacijom će ostati do kraja rata. Uzgred, i ne samo uzgred, danas je ovaj grad u pobratimstvu sa dva njemačka grada.

 

Ako se nekome i činilo da je rat svetkovina, 15. augusta 1914. su se i slijepcima otvorile oči.  Rat više definitivno nije svetkovina kakvom se doimao prvih dana. Poznato je, naime, da je početak Prvog svjetskog rata obilježen neviđenom radošću i entuzijazmom. 

 

Niti jedan Kafkin roman nije dovršen. Pa ni Proces. Ali, završno poglavlje jeste. Glavni junak, Josef K., biva ubijen ''kao pas'' i čini mu se da će ga "nadživjeti stid". Stid je riječ, stid je pojam koji nikada nije naodmet pomenuti. Da ne izumre!!!

 

 

Rečenica koju izdvajam iz kratkog Kafkinog zapisa povodom početka rada na romanu Proces, a povodom (i) činjenice da je na današnji dan 1914. godine definitivno zaživjela (ratna) cenzura, jeste: "Mogu opet voditi dijalog sa sobom."