Kroz projekt 'Može i drugačije', eTrafika uči mlade iz sredina u kojima nema ni novinara, ni medija kako da postanu glas svojih zajednica.

foto: Ajdin Kamber

Danas se jednim pomalo zaboravljenim zanatom, izradom lukova, u Drinjači bavi Vojo Mojović. Dragica Stanišić iz Zvornika se okrenula pčelarstvu koje osim što je pomoglo njoj, pomaže i prirodi. U Priboju kod Lopara, Anđelko Delić sa porodicom i dalje na tradicionalan način melje brašno. U nedostatku aktivnosti za omladinu, Duško i Željko Jokić su došli na ideju da u Glamoču organiziraju turnir u fudbalu. Aleksandar Riđošić, diplomirani pravnik iz Zvornika, svoje slobodno vrijeme odlučio je posvetiti obnovi i radu zvorničke pozorišne scene.

Ovo su inserti iz nekoliko priča iz programa „Može i drugačije“. Priče i fotografije koje ih prate su objavljene na portalu eTrafika. Nastale su kao rezultat radionica za mlade, koji uče pisanje i fotografiju pod mentorstvom urednica eTrafike Vanje Stokić i fotografa i snimatelja Ajdina Kambera.

Deset godina programa 'Može i drugačije'

Portal eTrafika je fokusiran na izvještavanje o ljudskim pravima, marginalizovanim grupama, kao i anomalijama društva poput korupcije i nepotizma. Sjedište redakcije je u Banjoj Luci.

„Može i drugačije“ je program koji, uz donatorsku podršku i bez nje, traje više od deset godina. Ideja je da se na jednom mjestu okupi deset mladih iz deset gradova i uče o novinarstvu. Prolaze intenzivne treninge i potom odlaze na teren. I dok su na terenu, napredak njihovih priča prate mentori. Priča, kad dobije svoj konačni izgled, bude objavljena.

Vanja Stokić kaže da je princip jednostavan. Biraju ljude koji nemaju nikakve veze s novinarstvom – niti rade za medije, niti studiraju žurnalistiku. Ako se ne računa da su konzumenti medijskog sadržaja, ovi treninzi su njihov prvi kontakt s medijima.

Nakon treninga, učesnici dobiju zadatak da napišu jednu priču iz svoje lokalne zajednice. Prvi zadatak je priča koja ima pozitivan karakter. Budući autori u svojim malim zajednicama nađu primjer pozitivne prakse i o tome pišu. Priče uglavnom dolaze iz opština koje su zanemarene. 

Vanja Stokić kaže da su te opštine kao medijske pustinje – nema zbivanja, nema vijesti. To su uglavnom sredine koje nemaju nijedan medij, niti jednog novinara.

„Shvatili smo da su tekstovi s pozitivnim karakterom dobar način da se uđe u svijet novinarstva. Takve tekstove pohvaljuju i dijele na društvenim mrežama. Rijetko kada se pojave negativni komentari koji autora mogu obeshrabriti.“

Nakon što prođe ciklus radionica i priče budu objavljene, u jednoj od opština iz kojih dolaze autori bude održan završni događaj. Ove godine je to bilo u Loparama. Osim što su posjetioci imali priliku da razgovaraju s autorima priča, mogli su upoznati i ljude iz njihovih priča. 

„Mi kroz ovaj program tražimo ljude koji bi mogli raditi na eTrafici i svi koji sada rade s nama su prošli naše treninge. Ove godine, od njih deset, pet ih sarađuju s nama. Od njih pet, četvero ih radi na novim pričama. Uspijemo im naći i honorar.“

Doživjeti kako mediji rade

Program „Može i drugačije“ pruža priliku mladima da dožive šta je priča, kako nastaje i kakvu ulogu oni mogu imati u tom procesu. Osim toga, program im pruža priliku da dožive kako rade mediji: kako se biraju teme, kako im se pristupa, zašto su važne itd. Uče o tome što su mediji i kako ih trebaju konzumirati.

Program zanimljivijim čini i činjenica da se u jednoj grupi nađu, naprimjer, student pedagogije, historičar, poljoprivrednik, aktivista, srednjoškolac… Intenzivne petodnevne radionice im daju uvid u život zajednica koje naizgled nisu bliske onima iz kojih dolaze.

„Mladi su mnogo zreliji nego što mi to mislimo. Tokom treninga smo imali dva momka koji su ćutljivi i nisu se puno javljali. Međutim, kad s njima pričaš direktno o tome što se oko nas dešava, shvatiš da su oni vrlo upućeni, da razmišljaju duboko i da dobro zaključuju.“

Neki od ranijih polaznika programa sada, kako kaže njihova mentorica, pišu istraživačke tekstove i otkrivaju teme koje su nove i interesantne.

„Pomogli smo im da bolje razumiju kako mediji rade i da budu otporniji na dezinformacije i spinove. Nijednom polazniku nije svejedno kad na konkretnom primjeru shvati da mediji manipuliraju, lažu i dezinformišu.“

Mnoge priče nastale kroz ovaj program su priče o aktivistima i aktivizmu. Tu su priče o aktivistima iz Tuzle, Doboja, Ugljevika… Jedna od njih je priča o građanima koji su stali na crtu stranim kompanijama koje na Majevici planiraju otvoriti rudnik litija. To je tekst o ljudima koji dovode u pitanje ugovore o koncesiji između opštine i kompanije, analiziraju isplativost kopanja i podcrtavaju koliko je Majevica, budući da se izdiže iznad nekoliko opšitina, vrijedna kao prirodni eko-sistem.

„'Može i drugačije' je program za koji teško nađemo finansiranje. Iz nekog razloga, donatori ne podržavaju ove aktivnosti. Sa druge strane, oni koji pristanu da ga finansiraju, uvijek budu zadovoljni.“

Novinarka i aktivistica

Osim što je novinarka, Vanja Stokić je i aktivistica. Pokreće programe podrške socijalno ugroženim porodicama, zagovara prava marginaliziranih grupa u zajednici, pomaže migrantima… Medij koji vodi često objavljuje tekstove s ovim predznakom.

Stoga ne čudi što su i mnoge priče koje nastaju kroz program „Može i drugačije“ posvećene aktivistima.

Sa druge strane, Vanja Stokić je desecima puta policiji prijavila slučajeve prijetnji na društvenim mrežama ili na ulici. Do sada je samo jedan slučaj proslijeđen tužilaštvu. Policija te prijave kvalificira kao „izražavanje ličnog stava i nezadovoljstva“, čak i onda kada joj neko prijeti odsijecanjem glave.

Za Vanju Stokić je novinarstvo vid odbrane ugnjetavanih, slabih, nejakih, ali i konstantno upozoravanje i opominjanje. Novinari su čuvari javnog dobra, kaže, a istina je osnovni postulat novinarstva.

Budući da je njen pristup vrlo kritički, te da su u entitetu Republika Srpska usvojene izmjene zakona za kriminalizaciju klevete te zakon o radu neprofitnih organizacija, zbog toga su mediji, aktivisti i novinari pod još većim pritiskom.

„Osjećam konstantno zebnju kada je riječ o medijima i njihovoj budućnosti. Tu su represivni zakoni, povlačenje donatora, prijetnje, huškanje naroda na tebe. Otkada su usvojili ove zakone, sagovornici me pitaju ko me plaća. Ako im odgovor ne paše, oni uopšte neće da odgovaraju.“

S obzirom da je sve to tako, još se važnijim čini rad s mladim ljudima. Kad ih se danas uvede u svijet medija kao mjesto na kojem mora stanovati istina, sutra će insistirati na istini koji god medij budu konzumirali. Postoji nada da će biti korektivni faktor u društvu koje ušutkuje novinare i širi neistinu.

Projekat Može i drugačije je dio Regionalnog programa „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, za borbu protiv polarizacije i promoviranje dijaloga“.

Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Regionalni program „Naši mediji: Inicijativa civilnog društva za razvoj medijske pismenosti i aktivizma, borbu protiv polarizacije i promoviranje dijaloga“, implementiraju partnerske organizacije SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Vijeće za štampu Kosova, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut i Bianet uz finansijsku podršku Evropske unije.

___